Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4502/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini, i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika OTP Banka d.d. Domovinskog rata br. 3, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri, Savska cesta br. 32, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužiteljice podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1339/2019-42 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1339/2019-42 od 27. ožujka 2024. u toč. II. 1. i IV. izreke.

II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1339/2019-42 od 27. ožujka 2024. u toč. I.

1. i 2. te toč. III izreke, kao i u toč. IV izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog.

III Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 1339/2019-42 od 27. ožujka 2024. u toč. II. 2. i toč. IV. Izreke i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 544,76 EUR i to: – iznos od 21,49 EUR sa kamatom od 15.01.2011. godine – iznos od 20,84 EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine – iznos od 13,68 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine – iznos od 13,69 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine – iznos od 14,00 EUR sa kamatom od 15.05.2011. godine – iznos od 14,65 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine – iznos od 15,40 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine – iznos od 16,21 EUR sa kamatom od 15.08.2011. godine – iznos od 14,93 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine – iznos od 14,49 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine – iznos od 14,52 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine – iznos od 14,58 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine – iznos od 14,96 EUR sa kamatom od 15.01.2012. godine – iznos od 15,07 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine – iznos od 14,95 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine – iznos od 14,93 EUR sa kamatom od 15.04.2012. godine – iznos od 14,99 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine – iznos od 15,10 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine – iznos od 14,96 EUR sa kamatom od 15.07.2012. godine – iznos od 14,93 EUR sa kamatom od 15.08.2012. godine – iznos od 14,60 EUR sa kamatom od 15.09.2012. godine – iznos od 14,88 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine – iznos od 15,01 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine – iznos od 14,92 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine – iznos od 14,82 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine – iznos od 14,78 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine – iznos od 14,75 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine – iznos od 15,01 EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine – iznos od 14,62 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine – iznos od 14,56 EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine – iznos od 14,60 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine – iznos od 14,56 EUR sa kamatom od 15.08.2013. godine – iznos od 14,70 EUR sa kamatom od 15.09.2013. godine – iznos od 14,79 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine – iznos od 14,83 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine – iznos od 14,99 EUR sa kamatom od 15.12.2013. godine te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 1.824,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na – iznos od 0,88 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine – iznos od 1,01 EUR sa kamatom od 15.02.2009. godine – iznos od 1,66 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine – iznos od 1,20 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine – iznos od 3,33 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine – iznos od 7,23 EUR sa kamatom od 15.05.2010. godine – iznos od 8,07 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine – iznos od 12,66 EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine – iznos od 12,50 EUR sa kamatom od 15.08.2010. godine – iznos od 22,01 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine – iznos od 16,47 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine – iznos od 17,75 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine – iznos od 23,77 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine – iznos od 24,31 EUR sa kamatom od 15.01.2011. godine – iznos od 22,17 EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine – iznos od 23,46 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine – iznos od 23,53 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine – iznos od 27,49 EUR sa kamatom od 15.05.2011. godine – iznos od 35,89 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine – iznos od 45,46 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine – iznos od 55,89 EUR sa kamatom od 15.08.2011. godine – iznos od 39,41 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine – iznos od 33,87 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine – iznos od 34,24 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine – iznos od 35,00 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine – iznos od 39,79 EUR sa kamatom od 15.01.2012. godine – iznos od 41,23 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine – iznos od 39,66 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine – iznos od 39,42 EUR sa kamatom od 15.04.2012. godine – iznos od 40,22 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine – iznos od 41,60 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine – iznos od 39,87 EUR sa kamatom od 15.07.2012. godine – iznos od 39,40 EUR sa kamatom od 15.08.2012. godine – iznos od 35,17 EUR sa kamatom od 15.09.2012. godine – iznos od 38,82 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine – iznos od 40,51 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine – iznos od 39,39 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine – iznos od 38,03 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine – iznos od 37,57 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine – iznos od 37,09 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine – iznos od 40,45 EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine – iznos od 35,50 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine – iznos od 34,69 EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine – iznos od 35,18 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine – iznos od 34,67 EUR sa kamatom od 15.08.2013. godine – iznos od 36,48 EUR sa kamatom od 15.09.2013. godine – iznos od 37,65 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine – iznos od 38,22 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine – iznos od 40,26 EUR sa kamatom od 15.12.2013. godine – iznos od 38,20 EUR sa kamatom od 15.01.2014. godine – iznos od 40,73 EUR sa kamatom od 15.02.2014, godine – iznos od 42,00 EUR sa kamatom od 15.03.2014. godine – iznos od 40,89 EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine – iznos od 39,30 EUR sa kamatom od 15.05.2014. godine – iznos od 39,64 EUR sa kamatom od 15.06.2014. godine – iznos od 40,78 EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine – iznos od 41,68 EUR sa kamatom od 15.08.2014. godine – iznos od 41,92 EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine – iznos od 42,89 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine – iznos od 44,28 EUR sa kamatom od 15.11.2014. godine – iznos od 44,54 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine – iznos od 44,75 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.02.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.03.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.05.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.08.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.09.2015. godine po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 28. prosinca 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.397,42 eura, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: [broj kredita], sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zaključen između tužiteljice i tuženika dana 28. prosinca 2004. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se predlaže tuženiku isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 21.810,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na – iznos od 36,45 EUR sa kamatom od 15.1.2005 godine – iznos od 148,95 EUR sa kamatom od 15.02.2005. godine – iznos od 148,34 EUR sa kamatom od 15.03.2005. godine – iznos od 146,63 EUR sa kamatom od 15.04.2005. godine – iznos od 146,10 EUR sa kamatom od 15.05.2005. godine – iznos od 146,02 EUR sa kamatom od 15.06.2005. godine – iznos od 144,60 EUR sa kamatom od 15.07.2005. godine – iznos od 145,97 EUR sa kamatom od 15.08.2005. godine – iznos od 147,94 EUR sa kamatom od 15.09.2005. godine – iznos od 144,56 EUR sa kamatom od 15.10.2005. godine – iznos od 140,38 EUR sa kamatom od 15.11.2005. godine – iznos od 140,84 EUR sa kamatom od 15.12.2005. godine – iznos od 140,13 EUR sa kamatom od 15.01.2006. godine – iznos od 138,05 EUR sa kamatom od 15.02.2006. godine – iznos od 136,97 EUR sa kamatom od 15.03.2006. godine-2-5 P-1339/2019-42 – iznos od 136,47 EUR sa kamatom od 15.04.2006. godine – iznos od 137,75 EUR sa kamatom od 15.05.2006. godine – iznos od 137,05 EUR sa kamatom od 15.06.2006. godine – iznos od 136,29 EUR sa kamatom od 15.07.2006. godine – iznos od 135,05 EUR sa kamatom od 15.08.2006. godine – iznos od 136,63 EUR sa kamatom od 15.09.2006. godine – iznos od 136,64 EUR sa kamatom od 15.10.2006. godine – iznos od 134,75 EUR sa kamatom od 15.11.2006. godine – iznos od 135,24 EUR sa kamatom od 15.12.2006. godine – iznos od 134,19 EUR sa kamatom od 15.01.2007. godine – iznos od 132,77 EUR sa kamatom od 15.02.2007. godine – iznos od 134,50 EUR sa kamatom od 15.03.2007. godine – iznos od 132,65 EUR sa kamatom od 15.04.2007. godine – iznos od 130,14 EUR sa kamatom od 15.05.2007. godine – iznos od 130,00 EUR sa kamatom od 15.06.2007. godine – iznos od 129,15 EUR sa kamatom od 15.07.2007. godine – iznos od 130,65 EUR sa kamatom od 15.08.2007. godine – iznos od 130,64 EUR sa kamatom od 15.09.2007. godine – iznos od 128,10 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine – iznos od 131,06 EUR sa kamatom od 15.11.2007. godine – iznos od 128,81 EUR sa kamatom od 15.12.2007. godine – iznos od 131,95 EUR sa kamatom od 15.01.2008. godine – iznos od 144,39 EUR sa kamatom od 15.02.2008. godine – iznos od 148,31 EUR sa kamatom od 15.03.2008. godine – iznos od 147,46 EUR sa kamatom od 15.04.2008. godine – iznos od 142,64 EUR sa kamatom od 15.05.2008. godine – iznos od 144,46 EUR sa kamatom od 15.06.2008. godine – iznos od 147,27 EUR sa kamatom od 15.07.2008. godine – iznos od 147,17 EUR sa kamatom od 15.08.2008. godine – iznos od 147,11 EUR sa kamatom od 15.09.2008. godine – iznos od 152,75 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine – iznos od 155,13 EUR sa kamatom od 15.11.2008. godine – iznos od 157,69 EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine – iznos od 171,40 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine – iznos od 171,54 EUR sa kamatom od 15.02.2009. godine – iznos od 166,93 EUR sa kamatom od 15.03.2009. godine – iznos od 167,99 EUR sa kamatom od 15.04.2009. godine – iznos od 168,20 EUR sa kamatom od 15.05.2009. godine – iznos od 166,34 EUR sa kamatom od 15.06.2009. godine – iznos od 169,92 EUR sa kamatom od 15.07.2009. godine – iznos od 168,38 EUR sa kamatom od 15.08.2009. godine – iznos od 170,34 EUR sa kamatom od 15.09.2009. godine – iznos od 168,16 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine – iznos od 169,57 EUR sa kamatom od 15.11.2009. godine – iznos od 169,35 EUR sa kamatom od 15.12.2009. godine – iznos od 173,15 EUR sa kamatom od 15.01.2010. godine – iznos od 175,60 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine – iznos od 175,07 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine – iznos od 177,50 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine – iznos od 181,95 EUR sa kamatom od 15.05.2010. godine – iznos od 182,91 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine – iznos od 188,14 EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine – iznos od 187,96 EUR sa kamatom od 15.08.2010. godine – iznos od 198,81 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine – iznos od 192,49 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine – iznos od 193,96 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine – iznos od 200,82 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine – iznos od 201,43 EUR sa kamatom od 15.01.2011. godine – iznos od 195,28 EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine – iznos od 189,43 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine – iznos od 189,51 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine – iznos od 193,77 EUR sa kamatom od 15.05.2011. godine – iznos od 202,83 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine – iznos od 213,14 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine – iznos od 224,39 EUR sa kamatom od 15.08.2011. godine – iznos od 206,62 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine – iznos od 200,65 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine – iznos od 201,04 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine – iznos od 201,87 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine – iznos od 207,03 EUR sa kamatom od 15.01.2012. godine – iznos od 208,58 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine – iznos od 206,89 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine – iznos od 206,63 EUR sa kamatom od 15.04.2012. godine – iznos od 207,49 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine – iznos od 208,98 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine – iznos od 207,12 EUR sa kamatom od 15.07.2012. godine – iznos od 206,61 EUR sa kamatom od 15.08.2012. godine – iznos od 202,05 EUR sa kamatom od 15.09.2012. godine – iznos od 205,98 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine – iznos od 207,81 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine – iznos od 206,59 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine – iznos od 205,14 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine – iznos od 204,63 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine – iznos od 204,12 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine – iznos od 207,74 EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine – iznos od 202,41 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine – iznos od 201,54 EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine – iznos od 202,06 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine – iznos od 201,51 EUR sa kamatom od 15.08.2013. godine – iznos od 203,46 EUR sa kamatom od 15.09.2013. godine – iznos od 204,72 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine – iznos od 205,34 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine – iznos od 207,54 EUR sa kamatom od 15.12.2013. godine – iznos od 176,09 EUR sa kamatom od 15.01.2014. godine-4-5 P-1339/2019-42 – iznos od 168,43 EUR sa kamatom od 15.02.2014, godine – iznos od 169,54 EUR sa kamatom od 15.03.2014. godine – iznos od 168,58 EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine – iznos od 167,19 EUR sa kamatom od 15.05.2014. godine – iznos od 167,49 EUR sa kamatom od 15.06.2014. godine – iznos od 168,48 EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine – iznos od 169,27 EUR sa kamatom od 15.08.2014. godine – iznos od 169,47 EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine – iznos od 170,32 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine – iznos od 171,53 EUR sa kamatom od 15.11.2014. godine – iznos od 171,76 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine – iznos od 171,94 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine – iznos od 171,85 EUR sa kamatom od 15.02.2015. godine – iznos od 171,85 EUR sa kamatom od 15.03.2015. godine – iznos od 171,85 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine – iznos od 171,85 EUR sa kamatom od 15.05.2015. godine – iznos od 171,85 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine – iznos od 171,85 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine – iznos od 171,85 EUR sa kamatom od 15.08.2015. godine – iznos od 171,85 EUR sa kamatom od 15.09.2015. godine po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 28. prosinca 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. 2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "II. Djelomično se prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: 1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3. toč. 1. Ugovor o kreditu broj: 04122816091 SF, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji su stranke zaključile dana 28. prosinca 2004. godine, te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužiteljica nije bila dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 28. prosinca 2004. godine pa nadalje kao i promjenjivom tečaju CHF od 28. prosinca 2004. godine pa nadalje.

2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 544,76 EUR i to: – iznos od 21,49 EUR sa kamatom od 15.01.2011. godine – iznos od 20,84 EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine – iznos od 13,68 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine – iznos od 13,69 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine – iznos od 14,00 EUR sa kamatom od 15.05.2011. godine – iznos od 14,65 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine – iznos od 15,40 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine – iznos od 16,21 EUR sa kamatom od 15.08.2011. godine – iznos od 14,93 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine – iznos od 14,49 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine – iznos od 14,52 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine – iznos od 14,58 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine – iznos od 14,96 EUR sa kamatom od 15.01.2012. godine – iznos od 15,07 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine – iznos od 14,95 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine – iznos od 14,93 EUR sa kamatom od 15.04.2012. godine – iznos od 14,99 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine – iznos od 15,10 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine – iznos od 14,96 EUR sa kamatom od 15.07.2012. godine – iznos od 14,93 EUR sa kamatom od 15.08.2012. godine – iznos od 14,60 EUR sa kamatom od 15.09.2012. godine – iznos od 14,88 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine – iznos od 15,01 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine – iznos od 14,92 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine – iznos od 14,82 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine – iznos od 14,78 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine – iznos od 14,75 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine – iznos od 15,01 EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine – iznos od 14,62 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine – iznos od 14,56 EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine – iznos od 14,60 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine – iznos od 14,56 EUR sa kamatom od 15.08.2013. godine – iznos od 14,70 EUR sa kamatom od 15.09.2013. godine – iznos od 14,79 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine – iznos od 14,83 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine – iznos od 14,99 EUR sa kamatom od 15.12.2013. godine te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 1.824,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na – iznos od 0,88 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine – iznos od 1,01 EUR sa kamatom od 15.02.2009. godine – iznos od 1,66 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine – iznos od 1,20 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine – iznos od 3,33 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine – iznos od 7,23 EUR sa kamatom od 15.05.2010. godine-– iznos od 8,07 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine – iznos od 12,66 EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine – iznos od 12,50 EUR sa kamatom od 15.08.2010. godine – iznos od 22,01 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine – iznos od 16,47 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine – iznos od 17,75 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine – iznos od 23,77 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine – iznos od 24,31 EUR sa kamatom od 15.01.2011. godine – iznos od 22,17 EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine – iznos od 23,46 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine – iznos od 23,53 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine – iznos od 27,49 EUR sa kamatom od 15.05.2011. godine – iznos od 35,89 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine – iznos od 45,46 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine – iznos od 55,89 EUR sa kamatom od 15.08.2011. godine – iznos od 39,41 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine – iznos od 33,87 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine – iznos od 34,24 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine – iznos od 35,00 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine – iznos od 39,79 EUR sa kamatom od 15.01.2012. godine – iznos od 41,23 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine – iznos od 39,66 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine – iznos od 39,42 EUR sa kamatom od 15.04.2012. godine – iznos od 40,22 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine – iznos od 41,60 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine – iznos od 39,87 EUR sa kamatom od 15.07.2012. godine – iznos od 39,40 EUR sa kamatom od 15.08.2012. godine – iznos od 35,17 EUR sa kamatom od 15.09.2012. godine – iznos od 38,82 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine – iznos od 40,51 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine – iznos od 39,39 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine – iznos od 38,03 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine – iznos od 37,57 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine – iznos od 37,09 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine – iznos od 40,45 EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine – iznos od 35,50 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine – iznos od 34,69 EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine – iznos od 35,18 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine – iznos od 34,67 EUR sa kamatom od 15.08.2013. godine – iznos od 36,48 EUR sa kamatom od 15.09.2013. godine – iznos od 37,65 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine – iznos od 38,22 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine – iznos od 40,26 EUR sa kamatom od 15.12.2013. godine – iznos od 38,20 EUR sa kamatom od 15.01.2014. godine – iznos od 40,73 EUR sa kamatom od 15.02.2014, godine – iznos od 42,00 EUR sa kamatom od 15.03.2014. godine – iznos od 40,89 EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine-7-5 P-1339/2019- 42 – iznos od 39,30 EUR sa kamatom od 15.05.2014. godine – iznos od 39,64 EUR sa kamatom od 15.06.2014. godine – iznos od 40,78 EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine – iznos od 41,68 EUR sa kamatom od 15.08.2014. godine – iznos od 41,92 EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine – iznos od 42,89 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine – iznos od 44,28 EUR sa kamatom od 15.11.2014. godine – iznos od 44,54 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine – iznos od 44,75 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.02.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.03.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.05.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.08.2015. godine – iznos od 44,64 EUR sa kamatom od 15.09.2015. godine po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 28. prosinca 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. III. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj. za iznos od 607,05 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan. IV. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.397,42 eura, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za naknadom troška za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.

3. Protiv dijela citirane presude u toč. II 1. i 2. i toč. IV izreke žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Protiv dijela citirane presude u toč. I 1. i 2., toč. III i toč. IV izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa dosuđenog toč. IV izreke, žalbu je podnijela tužiteljica i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba tužiteljice neosnovana. .

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine ", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08,123/08,57/11,25/13,89/14,70/19 i 80/22– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu 04122816091 SF od 28. prosinca 2004., sklopljenog između stranaka dana 28. prosinca 2004. te zahtjev za isplatom iznosa od 21.810,08 eura, sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate, sve na ime stečenog bez osnove. Predmet spora po eventualno kumuliranom zahtjevu je utvrđenje ništetnosti odredaba istog Ugovora i to onih o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zahtjev na isplatu iznosa koje je tužitelj platio temeljem navedenih odredaba Ugovora o kreditu kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

-da su stranke 28. prosinca 2004. sklopile Ugovor o kreditu [broj kredita] gdje se u čl. 1. Ugovora navodi da se radi o namjenskom kreditu za kupnju stambenog prostora, adaptaciju, gradnju ili dovršenje stambenog objekta, kojim Ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 38.220,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita,

-da je kredit odobren s rokom otplate od 25 godina, u 300 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate,

-da je u čl. 3. Ugovora ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 5,39%, s tim da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci Banke,

-da su stranke zaključile Aneks ugovora o kreditu, te da je na dan 30. rujna 2015. tuženik utvrdio preplatu u iznosu od 607,05 eura (4.573,83 kune), koja se koristila za namirenje budućih dospjelih anuiteta za konvertirani kredit (list 39 spisa).

Na temelju činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, pobliže navedenog kao u toč. I izreke pobijane presude.

Odluka suda prvog stupnja u odnosu na pobijanu toč. I izreke je pravilna i zakonita.

Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge kojima obrazlaže kako ništetnost samih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne dovodi do ništetnosti cijeloga Ugovora jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, budući sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost.

S druge strane, tužiteljica je u konkretnom slučaju dokazala osnovanost deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje djelomične ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, da je s tuženom bankom sklopila predmetni ugovor o namjenskom kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju te promjenjivom kamatnom stopom, na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502. c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 41/14,110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi.

Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude navodi tuženika kojima tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

10. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondemnatorne odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19. a-19. e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u dosuđujućoj odluci izreke presude suda prvog stupnja (t. II. 2. izreke).

11. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi prethodno citiranog Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf kao u stavku I izreke osporene presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502. c ZPP.

12. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa ugovora o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

13. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502. c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

14. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

15. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik kao slijednik Slavonske banke d.d. i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502. c ZPP.

16. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I i II izreke presude.

17. U odnosu na osporene dosuđujuće odluke kojima je naložena isplata preplaćenog iznosa, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF, valja reći kako zbog, između stranaka sklopljenog Aneksa, obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P- 1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

18. Naime, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks uz ugovor o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

19. Kada je naložio isplatu iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

20. Odredbama čl. 19. a do čl. 19. e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

21. Zbog odredbi čl. 19. a-19. e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 14. siječnja 2016. sukladno odredbi čl. 19. a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

22. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl. 1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

23. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19. c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa uz ugovor o kreditu za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19. c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. : Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19. c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

24. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz govor. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

25. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

26. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks uz ugovor o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

27. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks uz ugovor o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

28. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu NN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

29. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine", broj: 41/14,110/15,14/19 i 19/22.).

30. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava"fluktuirajućih tečajeva"a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje ("unfair surprise") za potrošača, u predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

31. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa uz ugovor. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužitelj ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks.

32. Stoga je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluke u dosuđujućem dijelu iz st. II. 2. izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku III izreke ove presude, primjenom čl. 373. toč. 2. i 3 ZPP.

33. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

34. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom postupku zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.

35. Po ocjeni ovog suda tužitelj u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje zbog čega tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

36. Stoga je odlučeno kao u toč. IV i V izreke ove presude.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte