Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1711/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćnici Tatjani Ostović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenice ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mihovil Peći, odvjetnik u Vinkovcima, radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-578/2024-6 od 18. listopada 2024., dana 4. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-578/2024-6 od 18. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr-578/2024-6 od 18. listopada 2024. odgađa se provedba ovrhe po zahtjevu za izravnu naplatu bjanko zadužnice broj OV-2237/06 kod Financijske agencije do donošenja pravomoćne odluke u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem P-258/2024.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači te odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz čl. 365. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), u vezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje: OZ), ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.

5. Iz sadržaja spisa je utvrđeno je da je ovaj postupak iniciran prijedlogom ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a povodom zatražene izravne naplate putem FINE koju je ovrhovoditelj zatražio na temelju ovršne isprave - zadužnice ovjerene od javnog bilježnika broj Ov-2237/06 od 27. veljače 2006. radi naplate dugovanja u iznosu od 127.520,20 kn /16.924,84 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kn).

6. Sud prvog stupnja je pozivom na čl. 65. st. 1. OZ-a odgodio provedbu ovrhe po zahtjevu za izravnu naplatu zadužnice broj OV-2237/06 kod Financijske agencije do donošenja pravomoćne odluke u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem P-258/2024 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o namjenskom kreditu od 24. veljače 2006.g. pritom se pozivajući i na zaključak Su IV- 87/2022, usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022., te na odluku Suda Europske unije C-407/18.

7. Suprotno žalbenim navodima, ocjena je i ovog suda da su ispunjene pretpostavke za odgodu provedbe ovrhe po zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice broj OV-2237/06 kod Financijske agencije do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem P-258/2024, a radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu od 24. veljače 2006.g.

8. Žalbeni navodi ovrhovoditelja u bitnom se svode na tvrdnju da je ovršenica prekludirana u pravu za traženjem odgode ovrhe budući je postupak izravne naplate pokrenut podnošenjem prijedloga Financijskoj agenciji (dalje: FINA) dana 25. listopada 2019., a zahtjev za odgodom ovrhe podnesen tek 9. srpnja 2024. te da u ovom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, jer ovršenica nije niti u obliku činjenične tvrdnje navela kakvu bi štetu provedbom postupka izravne naplate trpila, zašto bi šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.

9.1. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je:

„1. Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

2. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

3. O prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji. U slučaju potrebe to se rješenje može priopćiti Agenciji i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način. Pisani otpravak rješenja dostavit će se Agenciji unatoč takvu priopćenju.

4. Ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.“

9.2. Po stavu ovog suda pogrešno ovrhovoditelj tumači sadržaj ove odredbe smatrajući da je ovršenica prekludirana u podnošenju prijedloga za odgodu rokom od osam dana. Suprotno tome, citiranom odredbom obvezan je sud da o prijedlogu za odgodu ovrhe podnesenom u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi odluči u roku od osam dana. Tom odredbom nije ograničen ovršenik podnijeti prijedlog za odgodu prema općem pravilu iz čl. 65. st. 1. OZ-a.

9.3. Opća pravila o odgodi ovrhe ne sadrže odredbe o rokovima za podnošenje prijedloga za odgodu. Po prirodi stvari zahtijevati odgodu ovrhe je moguće (i dopušteno) sve do trenutka dok ovrha nije provedena.

10. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud može, na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je ispunjen bar jedan od uvjeta iz čl. 65. st. 1. t. 1.- 11. OZ-a.

11. Predmetna zadužnica predstavlja neposredno izvršiv akt koji nije prošao sudsku kontrolu, a izdana je kao sredstvo osiguranja naplate iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, utvrđenje ništetnosti kojeg Ugovora odnosno pojedinih njegovih odredbi je predmetom parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Vukovaru pod posl. brojem P-258/2024, a što nije sporno. Iz sadržaja tog Ugovora je razvidno da se radi o stambenom kreditu odobrenom u svrhu adaptacije (čl. 2.ugovora), koji je sklopljen između fizičke osobe i banke, u razdoblju na koji se odnosi kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača (sklopljen dana 24. veljače 2006.) te je korisnik kredita u tom pravnom poslu potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03).

12. Stoga je u konkretnom slučaju ispunjena posebna pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ- a jer je ovršenica podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi i za čiju tražbinu je kao sredstvo osiguranja plaćanja izdana i predmetna ovršna isprava – zadužnica, a koji predmet se vodi pred Općinskim sudom u Vukovaru pod poslovnim brojem P-258/2024.

13. U odnosu na ispunjenje općeg uvjeta za odgodu ovrhe treba naglasiti da, suprotno navodima ovrhovoditelja u žalbi i tijekom postupka, ovršenica nije bila dužna u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. To stoga što je nacionalni propis potrebno tumačiti u duhu prava Europske unije i obvezne primjene presude Suda Europske unije, između ostalih i presude broj C-407/18 od 16. lipnja 2019. u kojoj je izraženo stajalište da u ovakvim ovršnim postupcima zatraženu odgodu treba odgoditi pri čemu ovršenik nije dužan dokazivati vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a na koju odluku se pravilno pozvao i prvostupanjski sud.

14. Naime, obzirom na utvrđeno nepošteno postupanje banaka, između ostalih i Addiko Bank d.d. (koja banka je u smislu odredbe čl. 214. st. 4. OZ-a svoja prava iz predmetne zadužnice prenijela na ovrhovoditelja), u ugovaranju načina promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u CHF u vezi čega je u postupku kolektivne zaštite pružena pravna zaštita koja se reflektira na potrošače u individualnim postupcima, te da ovršenik u parničnom postupku ostvaruje individualnu pravnu zaštitu utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu za koji je vezana predmetna zadužnica temeljem koje se vodi postupak izravne naplate, uvažavajući obvezujuću praksu Suda Europske unije iz postupka donošenja prethodne odluke broj C-407/18, to bi se primjena čl. 65. OZ-a, na način kako to tumači ovrhovoditelj tijekom postupka, protivila Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima s gledišta načela djelotvornosti, kada bi se u ovom slučaju ispitivale prema nacionalnom zakonodavstvu još i dodatne pretpostavke za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete), pri čemu Sud Europske unije jasno navodi da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario naknadno bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.

15. Također, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

16. Rezimirajući navedeno, kako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odgodio provedbu ovrhe i to do završetka parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Vukovaru pod poslovnim brojem P-258/2024 (sukladno čl. 70. st. 2. OZ-a), ovaj sud je odbio žalbu ovrhovoditelja i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a riješio kao u izreci.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Sudac:

Vlatka Paškvalin Bošković