Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-61/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Stečajne mase iza GLUMINA BANKA d.d.-u stečaju, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 97579212723, kao pravna slijednica iza GLUMINA BANKA d.d.-u stečaju, Zagreb, Kennedyjev trg 6/B, OIB: 82806041381, zastupan po odvjetnici Jaki Ćurić iz Zagreba, protiv ovršenika ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetniku Daliboru Ostoviću iz Vinkovaca, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-999/2024-20 od 6. prosinca 2024., dana 4. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-999/2024-20 od 6. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je riješeno:
I Prihvaća se žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr263/2023-2 od 10. ožujka 2023.
II Odbija se ovršni zahtjev ovrhovoditelja kao neosnovan.
III Ukida se rješenje o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-263/2023-2 od 10. ožujka 2023.
IV Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši brisanje zabilježbe ovrhe na nekretnini zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 10 I 12 U [adresa] sa 513 m2,20. Suvlasnički dio: 185/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-20) Neodvojivo povezano sa vlasništvom jednosobnog stana br. 2, u prizemlju lijevo, [adresa], ukupne površine 25,77 m2, pod brojem Z-2291/2023.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20-dalje: OZ), s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi.
3. U odgovoru na žalbu ovršenik je osporio žalbene navode ovrhovoditelja te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbi čl. 21. st. 1. OZ, na koje drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
5. Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje ovrhovoditelj jer je izreka jasna, nije protivna sama sebi i razlozima navedenim u obrazloženju, slijedom čega je istu, suprotno tvrdnjama ovrhovoditelja, moguće ispitati.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja je utvrđeno:
-da je ovrhovoditelj 9. ožujka 2023. podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini pobliže opisanoj pod točkom III izreke rješenja, a temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4768/2012 od 6. studenog 2013. godine i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-292/14 od 10. lipnja 2015. godine,
-da je povodom navedenog prijedloga sud prvog stupnja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-263/2023-2 od 10. ožujka 2023. protiv kojeg je ovršenik podnio žalbu u kojoj navodi kako predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu ovršenika, pa predlaže preinaku, odnosno ukidanje rješenja o ovrsi.
7. Temeljem utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je donio pravilnu i zakonitu odluku kao u izreci pobijanog rješenja.
8. Odredba čl. 80. b st. 2. OZ propisuje, ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.
9. Članak 80. b st. 3 OZ propisuje da pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz st. 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
10. Članak 75. st. 1. OZ propisuje da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
11. Članak 75. st. 5. OZ propisuje kako se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini.
12. Naime, odredbom čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90…5/14-dalje Ustav RH) propisano je da je dom nepovrediv, a čl. 35. Ustava svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života.
13. Nadalje, Republika Hrvatska je 7. studenog 1997. ratificirala Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/96, 699,14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10-dalje: Konvencija) i od tog dana je taj Međunarodni ugovor postao dio njezinog unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi je iznad Hrvatskih zakona pri čemu među najznačajnijim pravima zajamčenom Konvencijom posebno mjesto zauzima pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. Konvencije te u ocijeni prigovora prava na dom potrebno je da sudovi provode test razmjernosti da bi se odgovorilo na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog odredbama čl. 8. Konvencije.
14. Pravilna je ocjena suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju preteže ovršenikovo pravo na dom nad ovrhovoditeljevom pravom na namirenje tražbine te da radi namirenja tražbine nije nužno provesti ovrhu na nekretnini ovršenika za koju je utvrđeno kako predstavlja njegov jedini dom u kojem živi oko 30 godina.
15. Za navedeno utvrđenje je sud prvog stupnja dao jasne i dostatne razloge, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
16. U odnosu na žalbene navode kako nije točno kako je pogrešan zaključak suda prvog stupnja kako ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, valja kazati da je sud prvog stupnja utvrdio da ovršenica osim predmetne nekretnine prima i mirovinu, a ovrhovoditelj nije tvrdio niti dostavio dokaz da bi pokušao namiriti svoju tražbinu barem djelomično iz mirovine ovršenice.
17. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, sud prvog stupnja je izveo pravilan zaključak da u okolnostima konkretnog slučaja, ne postoji opravdani razlog za hitno namirenje ovrhovoditelja, budući se, obzirom na redoslijed namirenja prije ovrhovoditelja namiruju založni vjerovnici Zagrebačka banka d.d. i Republika Hrvatska.
18. Žalbeni navodi ovrhovoditelja kako je moguće da je dug ovršenice prema založnom vjerovniku Republici Hrvatskoj vraćen, pa da radi opstrukcije predmetnog ovršnog postupka nije izvršeno brisanje založnog prava se temelji samo na pretpostavkama ovrhovoditelja o čemu nije priložen niti jedan dokaz.
19. Nadalje, sud prvog stupnja je dao valjane i dostatne razloge u odnosu na tvrdnju ovrhovoditelja kako je provedba predmetne ovrhe od velike važnosti za namirenje stečajnih vjerovnika ovrhovoditelja u stečajnom postupku jer je proveden test razmjernosti i pravilno je utvrđeno da u konkretnom slučaju pretežu okolnosti u korist ovršenika, odnosno pretežu okolnosti po kojima bi provedba ovrhe u ovom predmetu narušila pravičnu ravnotežu među strankama.
20. Zaključno, obzirom da je sud prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama dao detaljne, valjane i dostatne razloge, ovaj sud smatra nepotrebnim u svemu ponavljati razloge suda prvog stupnja, već upućuje na obrazloženje pobijanog rješenje, a žalbene navode ovrhovoditelja ocjenjuje neosnovanim.
21. Slijedom iznesenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 4. studenog 2025.
Sutkinja
Vlasta Mrzljak
