REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1737/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3484/2021-8 od 21. studenoga 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-258/2020 od 28. svibnja 2021., u sjednici održanoj 4. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju revizija protiv točke II. izreke presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3484/2021-8 od 21. studenoga 2023. zbog pravnog pitanja:
''Sprječava li ograničenje isplate stimulativne nagrade iz točke IV. Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 83/09, 3/11, 3/12, 46/12, 22/13, 25/14 i 77/14), a koje je vremenski ograničeno na 2014., članu uprave trgovačkog društva u kojem Republika Hrvatska ima većinski udio u temeljnom kapitalu zahtijevati isplatu varijabilnog dijela plaće na temelju rezultata poslovanja u 2013. nakon isteka ograničenja koja su bila na snazi u 2014.?''.
II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3484/2021-8 od 21. studenoga 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-258/2020 od 28. svibnja 2021. Prijedlozi su podneseni zbog pravnih pitanja za koja podnositelji cijene da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanje koje je tužitelj u prijedlogu naznačio glasi:
„Sprječava li ograničenje isplate stimulativne nagrade iz točke IV. Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 83/09, 2/11, 3/12, 46/14, 22/13, 25/14, 77/14), a koje je vremenski ograničeno na 2014., člana uprave trgovačkog društva u kojima Republike Hrvatska ima većinski udio u temeljnom kapitalu zahtijevati isplatu varijabilnog dijela plaće na temelju rezultata poslovanja u 2013. nakon isteka ograničenja koja su bila na snazi u 2014.?“.
2.1. Pitanje koje je tuženik u prijedlogu naznačio glasi:
„Primjenjuju li se odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 83/09, 3/11, 3/12, 23/13, 25/14 i 77/14 - dalje: odluke) kao prisilno materijalno pravo, što za posljedicu ima ništetnost odredbi ugovora sklopljenih između člana uprave i trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske koje su protivne navedenoj odluci?“.
3. Stranke nisu odgovorile na prijedloge protivne strane.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da je pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što je pravno shvaćanje na kojem je utemeljen odbijajući dio tužbenog zahtjeva (na koji se pitanje tužitelja i odnosi) nepodudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u rješenju broj Rev-718/2023-3 od 23. travnja 2024.
5. Naime, predmet je postupka zahtjev za isplatu ugovorenog varijabilnog odnosno stimulativnog dijela tužiteljevih primanja kao člana uprave tuženika (u drugostupanjskoj presudi pogrešno navedeno „predsjednika uprave tuženika“), i to za 2014. na temelju rezultata rada tuženika u 2013. u kojoj je tužitelj bio član uprave društva tuženika. Tužitelj je utemeljio tužbu na Ugovoru o radu od 26. siječnja 2012. kojim je u članku 5. ugovoreno da u slučaju ostvarivanja boljih rezultata društva u razdoblju dok kao član uprave obnaša funkciju, za svaku poslovnu godinu (odnosno barem 80% poslovne godine) unutar koje je tužitelj obnašao svoju funkciju, društvo će mu isplatiti bruto iznos od 0,5% razlike između ostvarene neto dobiti tekuće financijske godine i najveće neto dobiti ostvarene u 2009., 2010. i 2011. godini.
6. Nakon što je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, sud je drugog stupnja prvostupanjsku presudu preinačio u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćan za 2014. pozivom na Odluku Vlade Republike Hrvatske o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 77/14) od 24. lipnja 2014. kojom je, u svrhu ograničavanja negativnih učinaka gospodarske krize u RH, određeno da se varijabilni dio plaće utvrđen menadžerskim ugovorom predsjednika i članova uprave trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima većinski udio, a u koju kategoriju spada i tuženik, neće isplaćivati u 2014. za rezultate poslovanja iz 2013. godine (u konkretnom je slučaju riječ o iznosu od 320.060,00 kuna sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2014. do isplate). Stoga je ocijenjeno da je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan već na temelju navedene Odluke Vlade Republike Hrvatske kao podzakonskog akta.
7. U istovrsnim činjeničnim okolnostima, u postupku ovog suda broj Rev-718/2023, u kojem je revizijski sud odlučivao o reviziji predsjednika uprave istog tuženika koji je u tom postupku bio tužitelj i koji je svoj istovrsni tužbeni zahtjev (za istu godinu) bio upravio protiv istog tuženika te ga utemeljio na istom pravnom okviru, na isto pitanje tužitelja rješenjem broj Rev-718/2023-3 od 23. travnja 2024. odgovoreno je da odredbe odluka Vlade Republike Hrvatske nisu prisilne prirode. Stoga je revizijski sud, cijeneći da njihova primjena nije predviđena Ugovorom zaključenim između stranaka, odgovorio da isplatu predmetne stimulativne nagrade ne sprječava ograničenje propisano Odlukom Vlade Republike Hrvatske o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava („Narodne novine“ broj 77/14) od 24. lipnja 2014.
7.1. Kako pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojem je utemeljen odbijajući dio pobijane presude odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, to su ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije tužitelju u odnosu na spomenuti dio, pa je o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. u vezi s člankom 385.a stavka 1. ZPP.
8. Što se tiče naznačenog pitanja tuženika, revizijski je sud u odluci broj Rev- 718/2023-3 od 23. travnja 2024. izrazio pravno shvaćanje na isto pitanje tužitelja odgovorivši da se u slučaju odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava ne radi o prisilnom propisu slijedom čega odredbe ugovora sklopljenih između člana uprave i trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske ni sami ugovori nisu ništetni. Kako je pravno shvaćanje u odnosu na dosuđujući dio pobijane presude podudaran s praksom revizijskog suda, to nije bilo mjesta za dopuštenje revizije tuženiku, pa je njegov prijedlog valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. ZPP radi čega je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 4. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
