Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3856/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Kožuharov, odvjetnik u Krku, protiv prvotužene KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Patricia Milas, odvjetnica u Zagrebu, i drugotuženika FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi prvotuženice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-534/2023-22 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-534/2023-22 od 11. srpnja 2025. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženici: KG OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici: GG OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime ulaganja u kuću u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], isplatiti iznos od: 40.265,22 EUR, uvećan za zateznu kamatu, obračunatu primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, počev od dana podnošenja tužbe, 18. lipnja 2010, pa do isplate.

2. Nalaže se tužiteljici GG naknaditi tuženici KG parnični trošak u iznosu od 27.557,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. studenoga 2025. do isplate po stopi koja tuženici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO), u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici GG naknaditi tuženici KG trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.011,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. studenoga 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice GG za naknadu zatraženih troškova za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I.) Nalaže se tuženici: KG OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici:

GG OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime ulaganja u kuću u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], isplatiti iznos od: 40.265,22 EUR, uvećan za zateznu kamatu, obračunatu primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, počev od dana podnošenja tužbe, 18. lipnja 2010, pa do isplate.

II.) Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica KG zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 2.460,70 eura.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 1.250,00 eura.

4. U ovom postupku je pravomoćno odlučeno o tužbenim zahtjevima:

- radi poništenja Ugovor o darovanju od 11. kolovoza 2000. zaključenog između KG kao darovatelja i FG kao daroprimca,

- radi utvrđenja bračne stečevine GG i FG na nekretnini u [adresa] i dijelu pokretnina - namještaja, te radi utvrđenja da je tužiteljica stekla suvlasništvo nekretnine u [adresa] u 3/8 dijela i na ½ dijela namještaja u dogradnji kuće zatim

- radi utvrđenju ništetnosti Ugovora o darovanju od 11. kolovoza 2009. zaključenog između FG kao darovatelja i KG kao daroprimca,

- radi isplate iznosa od 740.000,00 kuna u odnosu na tuženika FG,

na način da su navedeni tužbeni zahtjevi odbijeni.

4.1. Nadalje, tužiteljica se djelomično odrekla tužbenog zahtjeva protiv KG za isplatu iznosa od 25.714,88 eura na ime izvršenih ulaganja u nekretninu KG u [adresa], te je presudom na temelju odricanja od 19. travnja 2024. u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

4.2. Tužiteljica je djelomično povukla tužbu u odnosu na zahtjev za utvrđenje bračne stečevine GG i FG na osobnom vozilu marke Citroen te je rješenjem od 19. travnja 2024. utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena.

5. U ovoj fazi postupka prvostupanjski sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu tužiteljice protiv KG za isplatu iznosa od 72.500,00 eura na ime izvršenih ulaganja u rekonstrukciju nekretnine u [adresa], a koja je izvođena tijekom 2005. kada je vlasnica te nekretnine bila KG. Tužiteljica je ovaj tužbeni zahtjev radi isplate na ime izvršenih ulaganja istaknula 1. ožujka 2011. kao eventualno kumulirani zahtjev ukoliko sud ne bi prihvatio stvarnopravni zahtjev radi utvrđenja suvlasništva tužiteljice u 3/8 dijela nekretnine u [adresa].

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom u vezi tužbenog zahtjeva radi isplate na ime izvršenih ulaganja u kuću u [adresa], u bitnome je utvrđeno:

- da su tužiteljica GG i FG bili u braku koji je bio zaključen 17. svibnja 1997., a razveden je presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku broj P-463/2010 od 11. listopada 2010.,

- da je tijekom trajanja braka, tuženica KG Ugovorom od 3. siječnja 2006., darovala sinu FG nekretninu, i to gornju etažu kuće, sagrađene na predmetnoj nekretnini, a na temelju kojeg ugovora se tuženik FG uknjižio kao suvlasnik te nekretnine u ½ dijela,

- da je tuženik FG **.**.2009. prenio na majku, KG, svoj ranije darovani suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini u [adresa],

- da je tijekom trajanja braka tužiteljice i FG, izvedena i dovršena adaptacija stambenog objekta u [adresa],

- da je za rekonstrukciju kuće u [adresa] izdana Građevinska dozvola od 7. ožujka 2005. na ime KG,

- da je tijekom adaptacije izvedena nadogradnja postojećeg objekta, na način da je ranije postojeći stambeni objekt prostorno povećan, a nadogradnja je izvedena u horizontalnom i vertikalnom smislu, tako da su nadogradnjom stvorena dva dodatna stana u prizemlju i dva na prvom katu objekta,

- da vrijednost izvedenih radova radi rekonstrukcije i dogradnje zgrade u [adresa], iznosi 145.530,44 eura,

- da je FG **.**.2005. sa Zagrebačkom bankom zaključio ugovor o kreditu u iznosu od 65.000,00 eura, a koji iznos je utrošen za rekonstrukciju kuće u [adresa],

- da je tuženica KG isplaćivala i otplatila taj kredit u cijelosti.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da su GG (tužiteljica) i FG (II-tuženik), sada bivši supružnici, za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, radom u jednakim dijelovima doprinijeli podmirenju troška rekonstrukcije i dogradnje kuće u [adresa] u iznosu od 80.530,44 eura, te je cijeneći činjenicu da je tuženica KG u cijelosti otplatila kredit u iznosu od 65.000,00 eura, pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO zaključio da tužiteljica osnovano potražuje iznos od 40.265,22 eura, tj. polovicu iznosa koji su zajednički radom doprinijeli bivši bračni drugovi - tužiteljica GG i tuženik FG (145.530,44 eura – 65.000,00 eura = 80.530,44 eura), jer je takvim njihovim doprinosom povećana vrijednost nekretnine u vlasništvu tuženice KG, pa je iz navedenih razloga odlučio kao u točki I. izreke.

7.1. U točki II. izreke sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) odlučio o troškovima postupka.

8. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Žalba tuženice je osnovana.

10. Tužiteljica zahtjev za isplatu temelji na tvrdnji da je ulaganjem svog rada i sredstava doprinijela rekonstrukciji kuće u [adresa] koja je u vrijeme izvođenja radova rekonstrukcije i adaptacije tijekom 2005. bila u vlasništvu KG.

11. Osnovano tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, osobito u pogledu činjenice da je tužiteljica uložila bilo koja sredstva u nekretninu tuženice, da su tužiteljica i njezina obitelj (suprug FG i njihova zajednička kći) živjeli u zajedničkom kućanstvu s tuženicom KG i da je tužiteljica cijelo vrijeme tijekom trajanja braka sa FG bila zaposlena.

12. Stoga je ovaj sud, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a. st. 1. i 4. ZPP, u vezi odlučnih činjenica koje se tiču izvršenih ulaganja radi rekonstrukcije kuće u [adresa] tijekom 2005. od strane tužiteljice, iz spisa našao:

- da je KG kao investitoru 7. ožujka 2005. izdana građevinska dozvola kojom joj je odobrena rekonstrukcija (dogradnja, i nadogradnje) prema odobrenom glavnom projektu, na kući u [adresa]; građevinska dozvola je postala pravomoćna 4. svibnja 2005.,

- da je KG **.**.2005. prodala stan u [adresa] za iznos od 87.000,00 eura

- da je KG **.**.2005. kupila stan i garažu u [adresa], u

G za iznos od 58.870,00 eura,

- da je GG, obzirom na vrijeme izvođenja građevinskih radova tijekom 2005., bila nezaposlena od 2. lipnja 2004. do 14. veljače 2005., zatim zaposlena u razdoblju od 14. veljače 2005. do 30. lipnja 2005., nezaposlena od 1. srpnja 2005. do 15. prosinca 2005. i ponovno zaposlena od 15. prosinca 2005. do 7. svibnja 2007.

- da je tužiteljica u ovom postupku u vezi ulaganja u kuću u [adresa], u bitnome iskazala:

 da joj je njezin stric HG kao nasljednici iza njezine bake od 1999. do 2009. isplaćivao njezino nasljedstvo u obrocima, otprilike 2.500,00 eura godišnje,

 da je iznos o nasljedstva uložila u obitelj,

 da je ostvarivala plaću koju je uložila u adaptaciju kuće u [adresa],

 da je ona nakon što je objekt nadograđen i stavljen u turističke svrhe doprinosila čišćenjem i održavanjem objekta te da traži da se i taj rad odnosno njezin doprinos dogradnji kuće uzme u obzir,

 da je od 21. lipnja 2007. živjela u [adresa] i od tada bila stalno zaposlena,

 da su ona i suprug kad su počeli živjeti u [adresa] bili kreditno nesposobni te im je tuženica pomogla na način da je digla kredit i kupila stan koji je prodan za viši iznos te je drugi stan kupljen i kasnije prodan, a sredstava od prodaje tih stanova uložena u nekretninu u [adresa],

 da tužiteljica ne osporava da je tuženica razliku između cijene prodanog stana u [adresa] i kupljenog stana u [adresa] uložila u adaptaciju kuće u [adresa];

- da je tuženica KG u bitnome iskazala:

· da je bila u mirovini, ali je ostvarivala i dodatne prihode radom preko tzv. studenskih ugovora te prodajom umjetnina svog supruga,

- da je tuženik FG u bitnome iskazao:

· da je dogradnja kuće u [adresa] financirana kreditom zagrebačke banke, a dijelom od novčanih sredstava dobivenih prodajom majčinih stanova, odnosno umjetnina koje su ostale nakon njegovog oca,

· da su on i tužiteljica najveći dio zajedničkog života financijski bili ovisni o njegovoj obitelji,

· da su tužiteljica i on 6-7 godina živjeli u stanu njegovog oca, a onda s njegovim roditeljima u stanu u [adresa], a potom im je tužiteljica kupila stan u [adresa], a zatim u stan u [adresa]

· da je on bio prijavljen u firmi od 1997. do 2007. ali je ostvarivao zakonski minimalnu plaću,

- da je tužiteljica u podnesku od 10. siječnja 2019. navela da je prije preseljenja u [adresa] , živjela sa suprugom i kćeri u stanu u [adresa] u [adresa], koji je 2001. kupila KG koja je taj stan 2007. prodala.

12.1. Između stranaka nije sporno da je FG **.**.2005. sa Zagrebačkom bankom zaključio ugovor o kreditu u iznosu od 65.000,00 eura, a koji iznos je utrošen na troškove rekonstrukcije kuće u [adresa] i da je tuženica KG isplaćivala kredit od 65.000,00 eura i prijevremeno ga otplatila u veljači 2011.

12.2. Nije sporna niti činjenica da je razlika iznosa od prodaje stana u [adresa] i kupnje stana i garaže u [adresa], u iznosu od 28.130,00 eura uložena u adaptaciju kuće u [adresa].

13. Imajući u vidu tvrdnju tužiteljice da je ulagala svoj rad i sredstva u rekonstrukciju kuće u [adresa] koja je u vrijeme izvođenja radova rekonstrukcije i adaptacije tijekom 2005. bila u vlasništvu KG, valja reći da što se tiče ulaganja sredstava tužiteljice u uređenje kuće u [adresa], tvrdnja tužiteljice da bi bila zaposlena cijelo vrijeme trajanja braka pa tako i tijekom rekonstrukcije kuće u [adresa] u 2005. i da je ulagala plaću u rekonstrukciju, suprotna podacima iz preslike radne knjižice tužiteljice koja prileži spisu i prema kojima je tužiteljica u relevantnom razdoblju tijekom 2005. bila zaposlena od 14. veljače 2004. do 30. lipnja 2004.

13.1. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da je ulagala i dobiveno nasljedstvo iza svoje pok. bake, tužiteljica je iskazala da je naslijeđeni dio dobivala tijekom razdoblja od 1999. do 2009. i to godišnje iznose od oko 2.500,00 eura, pa imajući u vidu okolnost da je tužiteljica tijekom 2005. bila zaposlena (samo) četiri mjeseca, da je tužiteljica živjela sa suprugom FG i kćeri u odvojenom domaćinstvu od tuženice, u stanu u [adresa] koji je kupila KG jer su tužiteljica i njezin suprug bili kreditno nesposobni, dok je tuženica živjela na drugoj adresi, samo općeniti iskaz tužiteljice da je iznose od nasljedstva trošila za obitelj, u navedenim okolnostima konkretnog slučaja nije dostatno za utvrđenje da je tužiteljica tim sredstvima sudjelovala u troškovima rekonstrukcije kuće u [adresa].

13.2. Što se tiče doprinosa tužiteljice u vidu njezinog uloženog rada u adaptaciju kuće u [adresa], tužiteljica je općenito iskazala u ovom postupku da je radila na objektu ne navodeći na koji način i koje konkretne poslove koje je obavljala, dok je iskazivala o okolnostima koje su nastale nakon dovršetka rekonstrukcije kuće u [adresa] i stavljanja kuće u turističke svrhe na način da dočekivala goste, vodila knjige i radila niz pomoćnih poslova. Dakle, tužiteljica pogrešno smatra uloženi rad nakon završetka rekonstrukcije njezinim doprinosom odnosno da je takvim ulaganjem od strane tužiteljice na određeni način umanjena njezina imovina odnosno povećana imovina tuženice, jer da bi se radilo o ulaganju u vidu rada, uloženi rad se mora odnositi na razdoblje kada je započela i dovršena dogradnja i nadogradnja kuće u [adresa], a što u navedenim okolnostima nije slučaj.

14. Slijedom navedenog te polazeći od općeg pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO prema kojem se mora raditi o prijelazu imovine jedne osobe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, utvrđeno činjenično stanje koje je ovaj sud našao prema stanju spisa kao i nesporne činjenice između stranaka, ne opravdavaju zaključak da je na strani tužiteljice došlo do umanjenja njezine imovine, a na strani tuženice do povećanja imovine kao posljedice uloženih sredstava i rada tužiteljice.

14.1. Naime, nije utvrđeno koja imovina tužiteljice, kako u pogledu novčanih sredstava tako i u pogledu uloženog rada je prešla u imovinu tuženice, jer je utvrđeno da tužiteljica i njezin suprug u vrijeme vršenja radova u kući u [adresa] nisu bili redovito zaposleni odnosno da je FG ostvarivao minimalnu plaću, pri čemu tužiteljica ne dokazuje da je u tom razdoblju ostvarivala neke druge novčane prihode odnosno plaću ili naknadu za svoj rad, da su u takvim okolnostima tužiteljica i FG živjeli sa svojom kćeri u stanu u vlasništvu tuženice koja nije živjela s njima u zajedničkom domaćinstvu, dok je s druge strane tuženica otplatila kredit koji iznos je u cijelosti utrošen u radove u kući u [adresa], zatim da je uložila razliku novčanih iznosa od prodaje stana u [adresa] i kupnje stana i garaže u [adresa], kao i da je osim mirovine, u radove u kući u [adresa] uložila i sredstva dobivena od prodaje umjetnina svog supruga, iz čega proizlazi da je tuženica tijekom 2005. u cijelosti financirala rekonstrukciju i dogradnju kuće u [adresa], pa je iz navedenih razloga neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu na ime izvršenog ulaganja u rekonstrukciju kuće.

15. Stoga je na temelju odredbe čl. 373.a. st. 1. i 4. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

16. S obzirom na to da je preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke.

16.1. Tuženici KG je prema vrijednosti predmeta spora određenoj rješenjem od 1. veljače 2010. uvećanoj nakon isticanja tužbenog zahtjeva 1. ožujka 2011. radi isplate iznosa od 740.000,00 kuna (98.214,88 eura) te prema vrijednosti predmeta spora nakon smanjenja tužbenog zahtjeva 30. srpnja 2023. radi isplate 72.500,00 eura, priznat parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT): za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 OT i Tbr. 54 OT) – 500,00 eura, za sastav podnesaka 18. siječnja 2011., 29. ožujka 2018. i 16. travnja 2019. (Tbr. 8/1 OT i Tbr. 54 OT) – ukupno 4.440,00 eura, za zastupanje na ročištima 1. prosinca 2010., 3. ožujka 2011., 11. svinaj 2011., 4. listopada 2011., 24. siječnja 2012., 3. ožujka 2016., 23. travnja 2019., 21. svibnja 2019., 15. veljače 2022., 18. travnja 2024., 24. listopada 2024., 6. veljače 2025., 27. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 OT i Tbr. 54 OT) – ukupno 17.102,00 eura, odnosno sveukupno 22.046,00 eura, koji iznos je uvećan za 25 % na ime poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42 OT), tako da dosuđeni parnični trošak tuženici KG iznosi 27.557,50 eura, dok preko dosuđenog iznosa zatraženi trošak u smislu čl. 155. ZPP nije bio potreban.

16.2. Tuženica je zahtijevala i zateznu kamatu na troškove postupka pa je odluka o tijeku zatezne kamate na dosuđeni trošak tuženici donesena na temelju čl. 151. st. 3. ZPP sa kamatnom stopom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

17. Tuženici je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 151. st. 3. ZPP dosuđen trošak za sastav žalbe primjenom Tbr. 10/1 OT. Tbr. 54 OT i Tbr. 42 OT u iznosu od 1.562,50 eura te za plaćanu pristojbu za žalbu u iznosu od 449,10 eura, tj. ukupno 2.011,60 eura sa zatraženom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. ZOO (točka II. izreke ove presude).

18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić