Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1347/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice MF (ž. M), OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], koju zastupa punomoćnik Miloš Kandžija odvjetnik u Trogiru, protiv prvotuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, drugotuženice LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetuženice TF iz L, [adresa], četvrtotuženice FF iz [adresa], petotuženice UF iz L, [adresa], šestotuženika KF iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvotuženice Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P- 1569/2022-9 od 17. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženice Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P- 1569/2022-9 od 17. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica ZF. M vlasnica za cijelo na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš onomu dijelu koji je u vještvu vještaka Žaka Šolića od 01. prosinca 2014.g. označene slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-Ž-A u površini od 4803 m2, a koje vještvo se smatra sastavnim dijelom ove presude (točka I. izreke). Ovlaštena je tužiteljica da na temelju te presude provede parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] upisana u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u vještvu vještaka Žaka Šolića od 01. prosinca 2014.g. označene slovima A-B-C-D- E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-Ž-A u površini od 4803 m2 i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta sa novim brojem, te provedbi navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] (točka II. izreke). Ovlaštena je tužiteljica na temelju te presude i prijavnog lista, na temelju kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] upisana u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisana u točki II/I izreke te presude, u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja VF. M pk. Frane za cijelo (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom prvotuženica Republika Hrvatska zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u točki II. izreke ukinuti pobijanu presudu, i odbaciti tužbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi utvrđenja, provedbe parcelacije predmetne nekretnine u katastru i zemljišnim knjigama te uknjižbe prava vlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama.

5. Sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće:

- da su tužitelji (sada pokojni prvotužitelj NF i tada drugotužiteljica MF) prije podnošenja tužbe, podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora, na koji zahtjev je prvotuženica odgovorila 6. lipnja 2011. na način da između stranaka ne postoji mogućnost mirnog rješenja spora;

- da je očevidom na licu mjesta u nazočnosti sudskog vještaka geometra Žaka Šolića od 8. svibnja 2014. utvrđeno je da je predmet postupka nekretnina do koje se dolazi iz smjera [adresa] prema [adresa], ista je položena neposredno južno u odnosu na pristupnu državnu cestu D 50, u predjelu [adresa], da je pokazani posjed pravilnog oblika pravokutnika, položena u smjeru sjever-jug, kaskadnog oblika, strma pod nagibom cca 30 stupnjeva, sa svih strana je omeđena kamenim suhozidima, neograđena i zarasla u makiju, brnistru i kadulju, da su susjedne parcele također neobrađene, omeđene kamenim suhozidima i podzidima, a na zapadnoj strani uz samu granicu s predmetnom nekretninom vidljivo je održavano stablo masline.;

- da je sudski vještak geometar Šolić u dostavljenoj skici posebno označio pokazani posjed tužitelja te isti označio crvenom šrafiranom bojom, te slovima i točkama A-B- C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-Ž-A, u površini od 4803 m2 odnosno 4803/182628 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da su u postupku kao stranke saslušani ranije sada pokojni prvotužitelj tužitelj NF i tužiteljica MF koji su istaknuli da je predmet postupka nekretnina u [adresa], predio [adresa], na južnoj strani brda [adresa], a koja parcela je ranije bila u posjedu MFM rođene RF, koja je bila maćeha tužitelja GF, i koja je zajedno sa svojom sestrom PF obrađivala vinograd koji su one i zasadile, istaknuli su da je parcela oduvijek ograđena suhozidom, da su ranije prednici ŽF rođene RF na toj parceli sadili buvar, da je predmetna parcela površine oko 4000 m2 bila u posjedu obitelji RF, da su tužitelji nakon smrti oca tužitelja GF preuzeli brigu o njegovoj supruzi ČF pok. AF, te su 1980-ih godina s njom sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju na temelju koje je predmetna parcela pripala tužiteljima, da je CF naslijedila sestra LFM rođena RF a koju su naslijedili tužitelji na temelju rješenja o nasljeđivanju iza njezine smrti, te su istaknuli kako je CF oporučno ĐF ostavila stan u [adresa];

- da je tužiteljica MF dopunski saslušana te da je istaknula kako je parcela bila u vlasništvu RF i njezine sestre OF udana CF, koje su naslijedile od svojih roditelja AF i IF, da se IF udala za ĆF kada je umro AF, da je nakon njegove smrti IF postala vlasnik nekretnine u cijelosti s tim da je njezin drugi suprug ĆF njoj pomagao u obrađivanju zemlje, ali da on nije bio njezin vlasnik, da je ŠF bila druga supruga njezina svekra EF koji je obrađivao zemlju, smokve, rogač, da je njezin suprug zajedno s ocem T obrađivao parcelu, da ih u tome nitko nije ometao, da su tužiteljica i suprug vodili brigu o uzdržavanju RF i EF, svekra i svekrve tužiteljice, da su sačinili ugovor o doživotnom uzdržavanu, te su na taj način stekli predmetnu nekretninu;

- da su navedeno potvrdili i saslušani svjedoci JF pok. F i BF pok. SF koji su koji su vlasnici susjednih parcela, i koji su izjavili kako je predmetna parcela koja je oduvijek ograđena suhozidima bila u posjedu DF rođene ŠF i njezine sestre HF a koju su stekle nasljeđivanjem od svog oca AF, da su na parceli obrađivali vinograd i masline do 1980.g. kada je izbio požar na cijeloj [adresa] u [adresa], kada je izgorjela i predmetna parcela s time da se poneka maslina i danas nalazi na parceli, da su naveli kako je tužiteljev otac EF umro prije druge supruge U, da su oni predmetnu nekretninu ostavili tužiteljima na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je svjedok BF naveo kako je između njegove i predmetne parcele suhozid, da je njegova parcela položena istočno od predmetne, da je predmetna parcela dio jedne veće parcele, da je prije izbijanja požara 1980.g. na parceli tužitelja bilo 1200 loza, da je pok. ML udana EF imala nadničare koji su joj pomagali obrađivati zemlju, tako je otac od svjedoka BF vršio usluge oranja s konjima, da je drugi dio parcele u posjedu LL da je predmetni posjed tužitelja omeđen suhozidima, da su na parceli vidljive vlake, da se na parceli nalazi dvjestogodišnja jedna maslina, dok su ostale izgorjele u požaru iz 1980.g. i kasnije u još dva požara, da su svjedoci također naveli da je upisani posjednik TL sin LL koji je vlasnik i posjednik susjedne parcele koja graniči s predmetnom parcelom, da je upisani posjednik FL pok. UL njihov zajednički prednik jer su prednici tužitelja KL i upisani posjednici iz istog plemena FL;

- da su svjedoci JF i BF dopunski saslušani u svojstvu svjedoka te da su ostali kod ranijeg iskaza s tim da su dodali da je parcela bila u vlasništvu RF koja je bila supruga EF čiji je sin sada pok. suprug tužiteljice NF, da je imao i sina koji je poginuo i još jednog sina koji je živio u [adresa], nije imao svoje djece i nije bio oženjen, da je K obrađivao zemlju na kojoj je imao vinograd, smokve i masline, da se nakon požara iz 1980.g. koji je izbio na predjelu [adresa] u [adresa], parcela više nije obrađivala, da su naveli da je parcela nakon K pripala njegovoj supruzi ZL koja je istu stekla od svojih roditelja, a kada je K umro, da se RF preudala za EF koji je svekar tužiteljice MF, da su tužiteljica i suprug GF uzdržavali EF do njegove smrti, tako da je predmetna parcela temeljem ugovora o uzdržavanju pripala [adresa] NF, suprugu tužiteljice, navodeći da je cijelo imanje ŽF i njezinog supruga T pripalo M i MF, dok Ivanom bratu Z koji nije uzdržavao svoje roditelje nije pripala predmetna parcela niti je ikada bio u posjedu iste, potvrdili su da je parcela sa svih strana omeđena suhozidima te da su viđali pok. EF koji je suprug od DF u periodu od 1980-1990 da dolazi i radi na parceli, dok je nakon 1990. na parceli viđao supruga tužiteljice VL

DF koji je obilazio predmetnu nekretninu;

- da je tužiteljica osporila navode svjedoka JF i BF da bi NL oženio ŽF, i da je točno da je NL oženio majku od ŽF koja se zvala IF i naglasila je da parcela nikada nije bila od NL već od AF i IF, a kasnije ŽF i OF koje su naslijedile roditelje AF i IF;

- da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-255/00 od 18. prosinca 2000.g. i priloženog ostavinskog spisa O-255/00, iza pok. MFM ud. T, utvrđeno da su njezinim nasljednicima proglašeni upravo NF i njegova supruga MF svaki za po ½ dijela, na temelju oporuke;

- da je uvidom u zapisnik Općinskog suda u Trogiru broj O-255/00 od 18. prosinca 2000.g. utvrđeno kako imovinu ostaviteljice MFM sačinjavaju nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] a koje je ista naslijedila iza smrti svoje sestre CF temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-259/96 od 19. prosinca 1996.g., iz kojeg je rješenja o nasljeđivanju i ostavinskog spisa istoga suda broj O-259/96, razvidno kako su nasljednicima pok. CF ud. M pok. AF proglašeni na temelju oporuke i Zakona upravo njezina sestra TFM ud. T, te RL koji je oporučni nasljednik ostaviteljice na dvosobnom stanu u [adresa], a kako je to potvrdila i tužiteljica MF u svom iskazu;

- da se tužiteljica MF poziva na Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je između tužitelja kao davatelja uzdržavanja zaključen dana **.**.1996. s ŽF ud. T i CF ud. M, kao primateljima uzdržavanja, a iz navedenog Ugovora koji je priložen u preslici na strani 79 i 80 spisa, razvidno je kako predmet tog ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila predmetna čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već je predmet istog bila čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako da su davatelji uzdržavanja VL i ZF ŽF na temelju spomenutog Ugovora o doživotnom uzdržavanju stekli svaki za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zgrade izgrađene na tom zemljištu;

- da je uvidom u ugovor o sječi opožarene šumske površine u predjelu „[adresa] od 2.4.1983.g. utvrđeno da je upravo prednici tužitelja GL. T na ime naknade za posječena opožarena stabla isplaćen određeni novčani iznos, da su tužitelji i saslušani svjedoci isticali kako je 70-ih godina izgorjela predmetna parcela i ostale parcele na brdu [adresa] u [adresa], te da su zasađene nove borike koje su također izgorjele na tom području;

- da je uvidom u izvadak iz posjedovnog lista broj 588 Odjela za katastar nekretnina Trogir od 23.4.2014. utvrđeno da parcela označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 182628 m2 te da su na istoj upisani kao posjednici društveno vlasništvo, te PL, V, UL, VL, TL, VL, TL, LL, FFM pok. UL i UFM pok. UL, da je uz dopis od 28. travnja 2014. Odjel za katastar nekretnina [adresa] dostavio presliku najstarijeg popisa čestica kojim raspolaže od 1953.g. za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], presliku najstarijeg sumarnika posjedovnih listova za čest. zem. [katastarska čestica] i presliku popisa čestica nastao novim premjerom iz 1982.g. za istu nekretninu;

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige dostavljenog uz dopis Odjela za zemljišne knjige toga suda od 26. ožujka 2014. te izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] dostavljen uz tužbu, proizlazi da se kao vlasnik predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi Republika Hrvatska za udio do 10573/10693, te da su upisani i ŽL i SF, a koji su označeni kao tuženici, a koji se nisu usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja;

- da zabilježbe agrarnih prijava koje su vidljive iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige i to Agr-1253/31, Agr-2175/31, Agr-2553/31, Agr-3034/31, Agr-3930/31, Agr- 379/39 i Agr-738/39, nisu od značaja za nekretninu koja je predmet postupka odnosno dio nekretnine koji je predmet zahtjeva tužitelja u odnosu na koji su postavili osnovu stjecanja dosjelost osobno i preko svojih prednika.

6. Na temelju navedenih utvrđenja, i ocjene izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je zaključio kako je tužiteljica (i kao pravna sljednica iza pokojnog tužitelja, njezina supruga NF) vlasnica i posjednica predmetne čestice zemlje označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], fizički i geometrijski točno određenog dijela na terenu, omeđenog jasno suhozidima koje se oduvijek nalaze na toj parceli i koje omeđuju posjed tužiteljice, odnosno ranije njezinih prednika i to TFM rođene UFM pok. AF i njezine sestre CF udane CF, odnosno ranije njihova oca AF, i koji dio površine 4803 m2 je ovlašteni vještak mjernik Žak Šolić u svom vještvu od 1. prosinca 2014.g. posebno označio slovima i likom A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-Ž-A.

7. Sud prvog stupnja je istaknuo kako iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi kako su upravo NF i MF, bili jedini u nesmetanom i neprekidnom posjedu navedenog dijela parcele označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio na terenu čini jasno omeđen posjed koji je definiran starim suhozidima sa svih strana, i koji dio parcele se ranije obrađivao na način da su upravo N i PF na temelju nasljeđivanja od oca obrađivale vinograd na parceli, a prema kazivanju svjedoka BF koji je vlasnik susjedne parcele koja je u međi s predmetnom s istočne strane, upravo na predmetnom posjedu tužitelja ranija vlasnica TFM rođena PF je imala 1200 trsa vinove loze koje je obrađivala sve do 1980.g. kada je izbio veliki požar na cijelom brdu [adresa] u [adresa], kada je izgorjela i predmetna parcele, s tim da je i nakon toga bilo još 2 požara, a danas su na parceli vidljive vlake koje dokazuju da se parcela obrađivala, te se može naći poneka maslina a prema kazivanju svjedoka JF na parceli se još uvijek nalazi jedna stara maslina stara 200 godina.

8. Nadalje, sud prvog stupnja je istaknuo kako su saslušani svjedoci naveli kako su upravo upisani posjednici i to posebno FFM. UL iz iste obitelji kao i prednica tužitelja TFM rođena FFM, te da je upisani posjednik TL, sin FFM nasljednik upravo LL za koje su svjedoci istaknuli da je posjednik drugog dijela navedene parcele koja graniči s predmetnim posjedom tužitelja odnosno ranije KL i CF a koje su to pravo stekle nasljeđivanjem od svog oca AF.

9. Iz navedenih razloga, a imajući u vidu da nitko (od drugo do šestotuženika) tužiteljici nije osporio njezino pravo vlasništva i posjeda na utuženom dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 4803 m2, sud prvog stupnja je ocijenio kako je tužiteljica stvarna vlasnica i posjednica spornog zemljišta, jer su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, s obzirom na posjedovanje predmetne nekretnine od strane tužitelja osobno, i njihovih pravnih prednika kroz zakonom određeno vrijeme. Sud prvog stupnja je obrazložio kako je u postupku utvrđeno da se tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika nalazi u poštenom posjedu sporne nekretnine kroz navedeni period od 40 godina do 4. travnja 1941., jer je nedvojbeno da je prednik tužitelja TFM to pravo stekla nasljeđivanjem od svog oca AF zajedno sa sestrom CF rođena AF, kako su to izjavili tužitelji i svjedoci, da je KFM rođena 1915., a umrla **.**.2000., u 85 godini života, da su upravo tužiteljica MF i njezin pok. suprug NF proglašeni njezinim nasljednicima svaki za po ½ dijela, na temelju oporuke, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju, da je njezina sestra CF rođena 1917.g. a umrla 1996. te da je njezina nasljednica upravo TFM ud. T, koja je maćeha tužitelja NF, i koja je bila udana za njegova oca EF, da su tužitelji za života upravo s ČF i njezinom sestrom ČL sačinili ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da su tužitelji osobno i samostalno u nesmetanom i neprekidnom posjedu iste parcele od nasljeđivanja TFM rođ. AF 2000. tako da je sud prvog stupnja prihvatio navode tužitelja odnosno tužiteljice da su/je osobno i preko svojih prednika u istinitom i poštenom posjedu predmetnog dijela utužene parcele označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 4803 m2, a da je tužiteljica za cijelo naslijedila svog supruga pok. NF na temelju rješenja o nasljeđivanju O-2807/20.

10. Sud prvog stupnja je, nadalje ocijenio kako je tužiteljica dokazala pravni slijed i da su ona osobno i njezini pravni prednici bili pošteni posjednici predmetne nekretnine pri čemu ih nitko nikada nije ometao u posjedu, obrađivanju i korištenju iste što su potvrdili i saslušani svjedoci, te da su vlasništvo stekli dosjelošću odnosno posjedovanjem nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme nesmetano i neprekidno, te su se tužiteljica, njezinim sada pok. suprug NF, njegov otac AL i njegova supruga DF te njezini roditelji AF i IF u svemu ponašali kao vlasnici predmetne zemlje.

11. Nadalje, sud prvog stupnja je ocijenio kako iz izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica računajući i posjed njegovih prednika u posjedu predmetnih nekretnina znatno duže od zakonom određenog vremena od 40 godina, a s obzirom na to da se posjed smatra poštenim i samostalnim, odnosno savjesnost se pretpostavlja osim ako se dokaže suprotno, a da prvotuženica ničim nije dokazala da prednici tužitelja ne bi bili pošteni odnosno savjesni posjednici, to je očito da je tužiteljica po osnovu dosjelosti i nasljeđivanja stekla pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog spora i to na nekretninama u odnosu na koje je tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana a koje čestice koje na terenu čine jednu cjelinu.

12. Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno je da su prednici tužitelja posjedovali navedene nekretnine i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, sve do rujna 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ZOVO), koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997.g., kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te da su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetne nekretnine, koje na terenu nedvojbeno čine jednu cjelinu i jedinstveni posjed tužitelja, pa tako i nakon 1. siječnja 1997.g. kada je na snazi ZV koji u svojoj odredbi članka 159. propisuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koje su u cijelosti ispunjene u ovom slučaju.

13. Sud prvog stupnja je utvrdio kako je tužiteljica stekla vlasništvo na fizički geometrijski točno određenom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na onom dijelu navedene parcele koji je u nalazu i mišljenju vještaka geometra Šolića od 1. prosinca 2014. pobliže označen po obliku, površini i položaju u odnosu na preostali dio navedene nekretnina, a radi se o geometrijski odijeljenom dijelu koji je faktički individualiziran, i kao takav egzistira te je stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar, te navedene nekretnine na terenu čine jedan jasno određeni i definirani posjed tužiteljice koji je identificiran po ovlaštenom vještaku geometru.

14. Naposljetku, sud prvog stupnja je ocijenio kako je tužiteljica ovlaštena zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, otpisom navedene čestice u zemljišnim knjigama i upis prava vlasništva na svoje ime za cijelo, odnosno da ima ovlast zatražiti parcelaciju, a nadležno upravno tijelo prilikom parcelacije mora voditi računa je li se parcelacija zemljišta izvan granica građevinskog područja traži radi povećanja građevne čestice unutar granice građevnog područja, a što nije dopušteno sukladno odredbi članka 160. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju te da će nadležno upravno tijelo procijeniti jesu li ostvarene pretpostavke za parcelaciju, a tužiteljica na temelju ove presude imaju samo ovlast tražiti od nadležnog upravnog tijela da provede parcelaciju ako je ista u skladu sa Zakonom.

15. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, kao osnovan.

16. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

17. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio pa su žalbeni navodi prvotuženice u pogledu ocjene izvedenih personalnih dokaza, iskaza svjedoka na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine, neosnovani.

18. Također, sud prvog stupnja, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP), pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), koji žalbeni razlog ističe žaliteljica u žalbi.

19. Odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZV), propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona posuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

20. Odredbom članka 159. stavka 1. ZV, određeno je da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik treba biti sposoban biti vlasnikom te stvari.

21. Na identičan način je pravo vlasništva dosjelošću bilo propisano i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/1991., 9/1992. i 77/1992.- ZOVO), kao i pravnim pravilima paragrafa Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koje se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/1991).

22. U postupku koji je prethodio žalbi i sada u ovoj fazi postupka ostalo je sporno stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću i nasljeđivanjem.

23. Sud prvog stupnja je, u bitnom, pravilno zaključio kako su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug NF (ranije prvotužitelj u ovom postupku) stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, a imajući u vidu da nitko (od drugo do šestotuženika) tužiteljici (niti njezinom predniku, sada pokojnom suprugu NF) nije osporio pravo vlasništva i posjeda na utuženom, točno određenom, fizičkom dijelu nekretnine - čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 4803 m2 te utvrđenu činjenicu da su tužiteljica i njezin, sada pokojni suprug NF, osobno i putem svojih pravnih prednika bili u samostalnom, istinitom, poštenom, nesmetanom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine više od zakonom predviđenog vremena (40 godina), jer je nedvojbeno da je prednik tužitelja TFM rođ. AF to pravo stekla nasljeđivanjem od svog oca AF zajedno sa sestrom CF, rođenom AF, da je KFM rođena 1915., a umrla **.**.2000., da su tužiteljica MF i njezin pokojni suprug NF proglašeni njezinim nasljednicima svaki za po ½ dijela, (na temelju oporuke), da je njezina sestra CF rođena 1917. a umrla 1996. te da je njezina nasljednica upravo TFM udovica T, koja je maćeha tužitelja NF, i koja je bila udana za njegova oca EF.

24. Na žalbene navode prvotuženice koja u bitnom osporava da zaključak suda da su se stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kroz zakonom određeno vrijeme od 40 godina i to kako tužiteljica i njezin suprug NF osobno tako i putem pravnih prednika suprugove maćehe TFM rođ. AF, koju su naslijedili na temelju oporuke i njezine sestre ČL koju je iza njezine smrti 1996. naslijedila njezina sestra TFM, a koje su naslijedile predmetnu nekretninu iza svojeg pokojnog oca AF, valja reći i to kako kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, a što je ovdje slučaj, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Naime, rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe članka 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, br. 53/1991. od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nakon toga je ZV, u članku 388. stavku 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

24.1. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenoga 1999., ukinuo članak 388. stavak 4. ZV iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., ''Narodne novine'', broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

24.2. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske), ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske vezano za propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

24.3. Prema pravnom shvaćanju ESLJP iznesenom u navedenim odlukama …„u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“.

25. Slijedom navedenog, a budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su prednici tužiteljice i njezina supruga, sada pokojnog tužitelja NF (čija je tužiteljica nasljednica, što nije sporno) posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991. još od oca AF, kojeg su naslijedile njegov kćeri N – ŽF rođena 1915., a umrla 2000. koju su naslijedili tužiteljica i njezin sada pokojni suprug (svaki u ½ dijela) te ČL rođena 1917., a umrla 1996. koju je naslijedila njezina sestra TFM, to se u vrijeme dosjelosti uračunava i vrijeme prije 8. listopada 1991. pa je do podnošenja tužbe 2011. svakako protekao rok dosjedanja iz odredbe članka 159. stavka 4. ZV, odnosno proteklo je više od propisanih 40 godina, s time da prvotuženica niti ne tvrdi niti dokazuje da tužiteljica odnosno njezini pravni prednici ne bi bili pošteni posjednici (poštenje posjeda se presumira). Stoga su žalbeni navodi prvotuženice, u bitnom, da u postupku nije utvrđeno iz kojeg bi dokaza proizlazilo koji točno prednik i kada je stupio u posjed predmetne nekretnine a da bi se uopće mogla izvesti konkluzija o navršavanju roka dosjelosti i time steći pravo vlasništva, neosnovani.

26. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, iz dokaznog postupka proizlazi da su AF naslijedile njegove kćeri koje su obrađivale predmetnu nekretninu (tako iz iskaza svjedoka BF, koji je vlasnik susjedne parcele, koja je u međi s predmetnom s istočne strane, proizlazi kako je upravo na predmetnom posjedu tužitelja ranija vlasnica TFM rođena AF imala 1200 trsa vinove loze koje je obrađivala sve do 1980. kada je izbio veliki požar na cijelom brdu [adresa] u [adresa], kada je izgorjela i predmetna parcele, s time da je i nakon toga bilo još 2 požara). Pored navedenog, iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi NL oženio Franinu majku koja se zvala IF, već je predmetna nekretnina bila od AF i IF, a kasnije TFM i OF koje su naslijedile roditelje AF i IF, pa su utoliko žalbeni navodi, i u tom dijelu, neosnovani.

27. Suprotno žalbenim navodima, tužiteljica i njezin sada pokojni suprug NF nasljednici su svaki u ½ dijela ostavine MFM ud. T pok. AF, na temelju oporuke, a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-255/00 od 18. prosinca 2000.( ostavinski spis O-255/00), okolnost što u ostavini nije navedena i predmetna nekretnina nije od utjecaja na zakonitost i pravilnosti pobijane presude.

28. Naposljetku, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako tužiteljica čije je pravo vlasništva predmetne nekretnine utvrđeno pobijanom presudom ima pravni interes tržiti provedbu parcelacije predmetne nekretnine u upravnom postupku (ne u okviru parničnog postupka kako to pogrešno navodi žaliteljica u žalbi), prema pravilima prostornog uređenja, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja koji zaključak nije doveden u pitanje žalbenim navodima.

29. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavaka 1. i 2 ZPP, žalbu prvotuženice Republike Hrvatske odbiti, kao neosnovanu, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor