Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4502/2023-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, Braće Radića 8b, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi parničnih stranaka protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-335/2021-47 od 18. rujna 2023. i žalbi tuženice protiv dopunske presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-335/2021-59 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-335/2021-47 od 18. rujna 2023. u točkama I., II., III., IV., VI. i VII. izreke i dopunska presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-335/2021-59 od 6. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu u ukinutom dijelu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke utvrđeno je da je djelomično ništetan ugovor o [broj kredita] sklopljen 20. veljače 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika, ĐC kao sudužnika i prednice tuženice Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora u dijelu, odredbe čl. 6. kojim je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta Banke, a korisnik svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta s promijenjenom kamatnom stopom, dio odredbe čl. 17. st. 3. koji glasi: „…kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d….“, dio odredbe čl. 3. koji glasi: „…obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“, dio odredbe čl. 4. koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti 302,25 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“, odredba čl. 5. st. 2. i 3. koje glase: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% iznosa kredita. Korisnik kredita se nadalje obvezuje snositi sve javnobilježničke troškove, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, sudske troškove i pristojbe kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje ovog ugovora i naplatu tražbina iz istog kao i troškove izdavanja izjave o povratu prava vlasništva.“, pod točkom II. naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 34.285,50 kn/4.550,47 EUR-a[1] temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos kako je to pobliže navedeno pod navedenom točkom, pod točkom III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 1.427,83 kn/189,51 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti presude do isplate, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 1.753,46 kn/232,72 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od pravomoćnosti presude pa do isplate, pod točkom V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na pretplatu kreditnih obveza s osnove promjene kamatne stope, pod točkom VI. izreke djelomično je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz točke IV. tužbenog zahtjeva od dosuđenog iznosa od 189,51 EUR-a/1.427,83 kn do traženog iznosa od 296,83 EUR-a/2.236,43 kn, te je pod točkom VII. izreke naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.419,47 EUR-a/18.229,50 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom VI. izreke pravovremenu žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv te presude u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VII. izreke pravovremenu žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalbe stranaka na presudu su osnovane.

7. Dopunskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 7.680,30 kn/1.019,36 EUR-a na ime više plaćene kamate po [broj kredita] od 3. kolovoza 2012. namijenjen za otplatu [broj kredita] od 20. veljače 2008. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate.

8. Protiv dopunske presude pravovremenu žalbu podnijela je tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalba tuženice protiv dopunske presude je osnovana.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnima dijelova Ugovora o [broj kredita] sklopljen 20. veljače 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika, ĐC kao sudužnika i prednice tuženice Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora u dijelu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu u CHF i ulaznu naknadu odnosno troškove obrade kredita i troškove sklapanja kredita te isplatu, za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih odredbi u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, ulazna naknadu odnosno troškovi obrade kredita i troškovi sklapanja kredita te isplata s osnova naknade štete na ime više plaćene kamate po [broj kredita] od 3. kolovoza 2012. namijenjen za otplatu [broj kredita] od 20. veljače 2008.

12. Osnovano u žalbi tužitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer razlozi prvostupanjske presude međusobno proturječe budući su pod točkom I. izreke utvrđene ništetnima odredbe čl. 5. st. 2. i 3. predmetnog ugovora o kreditu kojim se korisnik obvezuje snositi sve javnobilježničke troškove, troškove upisa u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika, sudske troškove i pristojbe kao i sve ostale troškove vezane uz zaključenje predmetnog Ugovora i naplatu tražbina iz istog kao i troškove izdavanja izjave o povratu prava vlasništva, a pod točkom VI. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnose na troškove solemnizacije kod javnog bilježnika i druge troškove vezane uz realizaciju kredita s obzirom da se radi o javnobilježničkoj nagradi čija visine je Određena Pravilnikom te je istu dužan platiti tužitelj, a o troškovima vezanim uz sudske pristojbe sud odlučuje odlukom o troškovima postupka u okviru presude.

13. Dakle, prvostupanjski sud prvo utvrđuje ništetnim određene odredbe ugovora, a odbija zahtjev za isplatu uslijed ništetnih ugovornih odredbi čime razlozi presude međusobno proturječe pa se u tom dijelu ne može ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja.

14. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude, obzirom na činjenične navode iznesene u tužbi, pozvao na odredbe čl. 502.c ZPP prema kojima je sud vezan za utvrđenja iz odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta s osnova razlike između tečaja za valutu CHF na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita te je utvrdio ništetnim preostale ugovorne odredbe kako je to navedeno pod točkom I. izreke uz obrazloženje da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pregovaralo.

15. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa), te na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula), u odnosu na koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18-2 od 3. rujna 2019. odbio reviziju banaka (kao jedan od tuženika bila je i prednica tuženice Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.).

16. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., je utvrđeno da je između ostalog i prednica tuženice Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora (sklopljenog 6. travnja 2006.), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice (banke) i drugim njezinim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, tuženica, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009 i 133/2009 – dalje: ZZP/07), i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Na identične posljedice prvostupanjski sud se pozvao i u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu, imajući u vidu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11, u dijelu kojim je utvrđeno da su banke (između kojih je i prednica tuženice u ovome sporu), povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.

18. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i prednik tuženice, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

19. U okviru žalbenog navoda pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tuženica ističe da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno kao posljedica neprovođenja dokaza saslušanjem svjedoka na okolnost činjenične tvrdnje o potpunoj informiranosti tužitelja prije sklapanja predmetnog ugovora, a posljedično je pogrešno primijenjena i odredba čl. 502.c ZPP.

20. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženica, pravovremeno, prije zaključenja prethodnog postupka, a na okolnost činjenične tvrdnje o potpunoj informiranosti tužitelja prije sklapanja predmetnog ugovora predložila provođenje dokaza saslušanjem svjedokinje JC, djelatnice tuženice.

21. Imajući u vidu da je tuženica stavila dokazne prijedloge na okolnost potpune informiranosti tužitelja prije sklapanja ugovora, odnosno da je tužitelja upoznala sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženica kao kreditor objasnila taj rizik i da je tužitelj bio upoznata sa ekonomskim posljedicama koje valutna klauzula može imati, kao i da se o promjenjivoj kamatnoj stopi pregovaralo i da su tužitelju bile iste pojašnjene, a na koja činjenična utvrđenja nisu provedeni dokazi, pa je u tom pogledu činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Stoga se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije dokazala gore navedene činjenice, a pozivom samo na utvrđenja iz kolektivne tužbe i iskaza tužitelja.

22. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-7079/21 od 26. listopada 2022. izrazio je shvaćanje da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti u odredbama toga ugovora, a ta okolnost nije bila predmetnom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima, banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile formularnim i standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

23. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP-a.

24. U istoj odluci navodi se međutim da je nelogičan zaključak suda o tome da podnositeljica nije dokazala da bi se o osporenim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, jer podnositeljici (banci) na tu okolnost ni nije bilo omogućeno dokazivanje niti je moralo biti s obzirom na to da je ta okolnost pravomoćno utvrđena u kolektivnom sporu. „Međutim, podnositeljici je trebalo biti omogućeno dokazivanje okolnosti da je potrošaču, ako ih već nije utvrdila samim ugovorom, njezina zaposlenica dala odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora kako je tvrdila u parničnom postupku i kako tvrdi u ustavnoj tužbi, a sudovi su propustili uočiti da je upravo na tu okolnost podnositeljica predložila saslušanje navedene svjedokinje. Stoga je također netočan i u suprotnosti s naprijed navedenom sudskom praksom i načelnim stajalištima Ustavnog suda o načelu jednakosti oružja u kolektivnom sporu i pojedinačnim potrošačkim sporovima (vidi točke 22. - 22.2. načelnih stajališta) zaključak sudova da su sve odlučne okolnosti predmetnog spora već utvrđene u kolektivnom sporu ili da se mogu utvrditi samo na temelju predočenih isprava, zbog čega nije trebalo saslušati zaposlenicu pravne prednice podnositeljice…“

25. Tuženica je u ovom predmetu na okolnost potpune informiranosti tužiteljice o svim, njoj poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF predložila saslušanje djelatnice banke koja je sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu osporavajući time izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, pa je prvostupanjski sud, odbijanjem toga dokaznog prijedloga povrijedio pravo tuženice na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03, a tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-1279/22-2 od 14. veljače 2023.

26. Pravilno je odbijen prijedlog za saslušanje svjedoka AC i ĆC te vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću na okolnost nastale štete prijevremenom otplatom kredita, jer tuženica od tužitelja nije naplatila naknadu štete, već ugovoreni iznos naknade temeljem ništetne ugovorne odredbe, a niti je isticala prigovor radi prijeboja, pa da bi se u postupku trebalo raspravljati je li tuženici nastala šteta radi prijevremene otplate kredita, a zbog čega bi bilo potrebno provesti i vještačenje na okolnost visine štete, a za koju štetu tuženica nije niti definirala u čemu se ista sastoji.

27. Kako je dopunskom presudom dosuđena naknada štete uslijed ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, to je odluka o tom dijelu zahtjeva ovisi o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, pa je posljedično ukinuta i dopunska presuda.

28. Stoga je primjenom odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima pod točkama I., II., III., IV., VI. i VII. izreke te dopunsku presudu i tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

29. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će saslušati svjedokinju JC na sve gore navedene bitne okolnosti radi utvrđenja koje su obavijesti u pogledu dane tužitelju i na koji način, da li je tužitelj prije sklapanja ugovora bio potpuno informiran odnosno bio upoznat sa povećanim rizikom zaključenja Ugovora u kojem se glavnica veže uz CHF, odnosno jesu li mu pružene sve bitne i odlučne informacije da bi mogao sagledati sve rizike posla kojeg je zaključio, tj. da je bila upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom dovodi i do povećanja glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanja anuiteta te ako jesu na koji način, da li se o preostalim ugovornim odredbama koje su predmet utvrđenja ništetnosti pregovaralo sve kako bi prvostupanjski sud mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva te će raspraviti i ostale žalbene navode stranaka. Novom odlukom ispraviti će i bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem.

30. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

31. Nepobijani dio presude pod točkom V. izreke nije preispitivan (čl. 365. st. 1. ZPP).

32. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš