Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-996/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja ŽČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja EČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četverotužitelja SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], petotužitelja LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i šestotužitelja JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženika Javna vatrogasna postrojba Grada Virovitice, Virovitica, Matije Gupca 63, OIB: 72139518512, zastupanog po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku u Virovitici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-28/2019-70 od 14. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Javna vatrogasna postrojba Grada Virovitice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr- 28/2019-70 od 14. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika Javna vatrogasna postrojba Grada Virovitice za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 311,07 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima na ime razlike plaće: prvotužitelju bruto iznos od 5.033,56 EUR / 37.925,37 kuna (točka I. izreke), drugotužitelju bruto iznos od 2.666,37 EUR / 20.089,78 kuna (točka II. izreke), trećetužitelju bruto iznos od 6.523,12 EUR / 49.148,49 kuna (točka III. izreke), četvrtotužitelju bruto iznos od 5.136,05 EUR / 38.697,55 kuna (točka IV. izreke), petotužitelju bruto iznos od 5.187,93 EUR / 39.088,46 kuna (točka V. izreke) i šestotužitelju bruto iznos od 6.389,67 EUR / 48.142,94 kuna (točka VI. izreke). Na svaki pojedini bruto iznos određena je i zatezna kamata tekuća na pojedinačne mjesečne iznose, a kako je to pobliže određeno u točkama I., II. III., IV., V. i VI. izreke, izuzev zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima. Naposljetku, tuženiku je naloženo da tužiteljima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.592,67 EUR / 12.000,00 kuna (točka VII. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u bitnome ističe kako odluka gradonačelnika Grada Virovitice predstavlja valjani opći akt za određivanje visine osnovne plaće zaposlenicima tuženika, tj. tužiteljima, a što je suprotno stavu prvostupanjskog suda. Tuženik predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se postavljeni tužbeni zahtjevi odbiju u cijelosti kao neosnovani, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,07 EUR.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženika. Tužitelji u bitnome navode kako se, za određivanje visine njihove osnovne plaće, primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. Dakle, tužitelji smatraju da je prvostupanjski sud donio zakonitu odluku kada je usvojio njihove tužbene zahtjeve, budući da se njihova plaća (tužitelji su profesionalni vatrogasci) određuje temeljem odredbi sadržanih u Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, a ne temeljem jednostrane odluke gradonačelnika Grada Virovitice.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora su zahtjevi tužitelja, konačno uređeni podneskom od 31. svibnja 2023. godine (list 446-462 spisa), kojima tužitelji potražuju od tuženika razliku bruto plaće, a koja razlika je nastala radi obračuna plaće po nižoj osnovici umjesto po višoj osnovici, ali i radi pogrešnog obračuna prekovremenog rada tužitelja. Tužitelji su uskladili svoje zahtjeve prema nalazima i mišljenjima Dajane Vuković, stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, reviziju i vještačenja (list 191-220 spisa; list 236- 282 spisa; list 310-337 spisa; list 338-365 spisa; list 378-404 spisa; list 433-440 spisa), specificirano kako slijedi:

- prvotužitelj UČ potražuje bruto iznos od 5.033,56 EUR / 37.925,37 kuna

- drugotužitelj EČ potražuje bruto iznos od 2.666,37 EUR / 20.089,78 kuna

- trećetužitelj GČ potražuje bruto iznos od 6.523,12 EUR / 49.148,49 kuna

- četverotužitelj SČ potražuje bruto iznos od 5.136,05 EUR / 38.697,55 kuna

- petotužitelj LČ potražuje bruto iznos od 5.187,93 EUR / 39.088,46 kuna

- šestotužitelj NČ potražuje bruto iznos od 6.389,67 EUR / 48.142,94 kuna

5.1. Tužitelji potražuju razliku plaće u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2019., pri čemu se radi distinkcija na pogrešno obračunatu bruto plaću koja je obračunata po nižoj osnovici i na pogrešno obračunate prekovremene sate. Naime, tužitelji potražuju razliku plaće koja je obračunata temeljem smanjene osnovice umjesto temeljem više osnovice, u razdoblju od siječnja 2014. do svibnja 2017., dok potražuju naknadu za neisplaćene prekovremene sate u cjelokupnom utuženom razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2019.

5.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da su zahtjevi tužitelja u cijelosti osnovani.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, tj. prvostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev.

7.1. Naime, tuženik smatra da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev jer svoju odluku temelji na drugačijoj pravnoj osnovi od pravne osnove koja su tužitelji istaknuli u tužbi.

7.2. Tužitelji smatraju da se, u utuženom razdoblju, njihova plaća trebala isplaćivati sukladno osnovici koja važi za državne službenike i namještenike, a koja osnovica je određena prema tada važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/2013, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, dalje u tekstu: KU) te Odluci o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 40/2009, dalje u tekstu: Odluka).

7.3. S druge strane, tuženik smatra da se KU ne primjenjuje na tužitelje te da se njihova plaća, u utuženom razdoblju, pravilno isplaćivala sukladno osnovici utvrđenoj u odluci gradonačelnika Grada Virovitice, neovisno o tome što je ta osnovica manja od osnovice utvrđene KU-om i Odlukom.

7.4. Prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da se KU ne primjenjuje na tužitelje. Međutim, prvostupanjski sud također ocjenjuje da se ni odluka gradonačelnika Grada Virovitice ne primjenjuje za određivanje iznosa plaće tužitelja. Nadalje, prvostupanjski sud ocjenjuje da plaća tužitelja nije određena na način propisan čl. 90. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, 127/2017, dalje u tekstu: ZOR), tj. nije određena u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Slijedom navedenog, tuženik, kao poslodavac, dužan je isplatiti tužiteljima primjerenu plaću, sukladno čl. 90. st. 3. i 4. ZOR-a. Prvostupanjski sud, kao primjerenu plaću, upravo ocjenjuje plaću koja se isplaćuje temeljem odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, budući da se takva plaća redovito isplaćivala profesionalnim vatrogascima u Republici Hrvatskoj u utuženom razdoblju.

7.5. Dakle, prvostupanjski sud smatra da se KU ne primjenjuje na tužitelje, međutim, kako tužiteljima plaća nije određena propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, prvostupanjski sud ocjenjuje da se plaća utvrđena KU-om trebala svejedno isplatiti tužiteljima kao primjerena plaća za njihov rad.

7.6. Takva ocjena prvostupanjskog suda ne predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da KU nije izravno primjenjiv u odnosu na tužitelje, ali da se u konkretnom slučaju svejedno treba primijeniti jer je njime određena primjerena plaća za rad tužitelja. Time prvostupanjski sud ipak nije dosudio tužiteljima više ili nešto drugo od onoga što je traženo. Naime, sud prvog stupnja je sudio u granicama postavljenih tužbenih zahtjeva, tj. sudio je novčane iznose koje su tužitelji potraživali te nije sudio više od traženih novčanih iznosa. Drugačija pravna ocjena osnovanosti tužiteljevih zahtjeva ne znači da je sud prekoračio tužbeni zahtjev, budući da je sud ostao unutar okvira tužbenih zahtjeva koje su tužitelji postavili.

7.7. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP- a.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da su tužitelji, u utuženom razdoblju, bili zaposleni kod tuženika na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca

- da je tuženik, u utuženom razdoblju, isplaćivao tužiteljima plaću na temelju osnovice koja je Odlukom o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe Virovitica za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014., donesenom od strane gradonačelnika Grada Virovitice, utvrđenoj u bruto iznosu od 4.853,40 kn, a koja je bila manja od osnovice utvrđene Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj: 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16 – u daljnjem tekstu: KU 1) i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: Narodne novine br. 112/2017, 12/2018, 2/2019 – u daljnjem tekstu: KU 2)

9. Radi izračuna utužene razlike plaće, a koje razlika predstavlja razliku iznosa bruto plaće koja bi tužiteljima bila isplaćena da je tuženik izračunao plaću prema osnovici utvrđenoj KU 1 i KU 2 i iznosa bruto plaće koja je tužiteljima isplaćena temeljem osnovice koja je utvrđena Odlukom donesenom od strane gradonačelnika Grada Virovitice, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po Dajani Vuković, stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, reviziju i vještačenja, a temeljem rezultata provedenog vještačenja su tužitelji specificirali svoje tužbene zahtjeve.

10. Parnične stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještakinje Vuković, dakle, visina tužbenog zahtjeva nije sporna. Međutim, tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva, smatrajući da se u pogledu plaće i materijalnih prava tuženika primjenjuje Odluka koju je donio gradonačelnik Grada Virovitice, a ne Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

11. Ponavlja se da je prvostupanjski sud također zauzeo stajalište da se na tužitelje ne primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, ali niti Odluka koju je donio gradonačelnik Grada Virovitice. Međutim, odredbe KU 1 i KU 2 predstavljaju mjerilo za utvrđivanje primjerene plaće koja pripada tužiteljima, a radi čega je tužbeni zahtjev, prema ocjeni prvostupanjskog suda, svejedno osnovan.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naveo da se na tužitelje izravno ne primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, međutim, prvostupanjski sud je, unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava, svejedno ispravno odlučio o tužbenim zahtjevima tužitelja, budući da je ipak zauzeo stajalište da se plaća tužiteljima trebala isplatiti sukladno odredbama KU 1 i KU 2 kao primjerena plaća.

13. Ovaj sud drugog stupnja će, u nastavku presude, obrazložiti zašto se na tužitelje i njihova materijalna prava u radnom odnosu ipak izravno primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

14. Naime, odredbom čl. 128. KU 1, odnosno odredbom čl. 108. KU 2, propisano je da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

15. U utuženom razdoblju je na snazi bio Zakon o vatrogastvu („Narodne novine“ broj: 106/1999, 117/2001, 36/2002, 96/2003, 174/2004, 38/2009, 80/2010, 125/2019, dalje u tekstu: ZV/99). Odredbom čl. 58. ZV/99 propisano je da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravaju na postojeći način u državnom proračunu do 31. prosinca 2004. godine, s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to: u 2002. godini za 25%, u 2003. godini - za 50% i u 2004. godini - za 75%. Nadalje, odredbom čl. 58.a st. 1., 2. i 3. ZV/99 propisano je da će Vlada Republike Hrvatske donijeti odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini. Navedenu odluku Vlada Republike Hrvatske donosi do 30. rujna tekuće godine za svaku tekuću godinu, a odluka se objavljuje u Narodnim novinama.

16. U utuženom razdoblju Vlada Republike Hrvatske je donijela Odluke o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi („Narodne novine“ broj: 7/2014; 15/2015; 33/2016; 13/2017, 7/2018, 2/2019 u daljnjem tekstu: Odluke), a na temelju odredbe iz čl. 58.a ZV/99 i to za 2014., 2015, 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu, dakle za cjelokupno utuženo razdoblje.

16.1. Navedenim Odlukama Vlade su utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi uz primjenu prava utvrđenih odredbama KU 1 i KU 2, s time da sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihovi osnivači i suosnivači ostvaruju iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1,0%, a da se, ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika ostvaruje s pozicije pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije iz državnog proračuna Republike Hrvatske za pojedinu godinu.

16.2. Dakle, u utuženom razdoblju sredstva za financiranje plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kod tuženika su se dijelom osiguravala i u državnom proračunu Republike Hrvatske, što proizlazi iz Odluka koje je u tom razdoblju donosila Vlada Republike Hrvatske.

17. Premda je Grad Virovitica, sukladno odredbi čl. 43. st. 1. ZV/99, dužan u svom proračunu osigurati sredstva za financiranje redovne djelatnosti javne vatrogasne postrojbe Grada Virovitice, dakle tuženika, to ne znači da je Grad Virovitica u utuženom razdoblju osigurao navedena sredstva u cijelosti. Naime, Vlada Republike Hrvatske je u utuženom razdoblju donosila Odluke kojima su se utvrđivali minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, a koje su bile temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini, iz čega dalje proizlazi da su se u tom razdoblju sredstva za financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, pa tako i tuženika, što svakako uključuje isplatu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kod tuženika, dijelom osiguravala i u državnom proračunu Republike Hrvatske.

18. Slijedom navedenog, kada se sredstva za financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama barem djelomično osiguravaju u državnom proračunu, tada se odredbe KU 1 i KU 2 u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjuju i na profesionalne vatrogasce, pa tako i pravo na isplatu plaće prema utvrđenoj osnovici koju u predmetnom postupku potražuju tužitelji.

19. Pritom nisu osnovani navodi tuženika, isticani tijekom prvostupanjskog postupka, da u ovom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredaba KU 1 i KU 2, smatrajući pritom da Vlada Republike Hrvatske, u smislu odredaba Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, a kasnije Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata, koji su uredili kriterije i postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, odnosno udruga poslodavaca za kolektivno pregovaranje, ni na koji način nije mogla pregovarati sa sindikatom koji predstavlja radnike tuženika te na taj način stvarati obveze za samog tuženika, budući da su sindikati u smislu navedenih propisa mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje Grad Virovitica kao osnivač tuženika. Međutim, odredbe KU 1 i KU 2 se u ovom predmetu svakako primjenjuju, budući da je odredbom iz čl. 128. KU 1, kao i odredbom iz čl. 108. KU 2, ugovoreno da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe KU 1, kao i odredbe KU 2, u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, a u utuženom razdoblju sredstva za financiranje plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kod tuženika su se dijelom osiguravala i u državnom proračunu Republike Hrvatske, što je vidljivo iz Odluka koje je u tom razdoblju donosila Vlada Republike Hrvatske.

20. Nadalje, valja istaknuti kako u utuženom razdoblju, suprotno stavu tuženika, nije bilo mjesta primjeni Odluke o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe Virovitica za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014., a koja je donesena od strane gradonačelnika Grada Virovitice i kojom je osnovica za izračun plaće utvrđena u bruto iznosu od 4.853,40 kn. Naime, kao što je to već prethodno obrazloženo, u utuženom su razdoblju bile na snazi odredbe KU 1 i KU 2 kojima je također određena osnovica za izračun plaće, ali u većem bruto iznosu, tako da upravo njih u smislu odredbe iz čl. 9. st. 3. ZOR–a valja primijeniti prilikom obračuna plaće tužitelja u tom razdoblju, budući da iste za tužitelje predstavljaju povoljnije pravo.

21. Naposljetku, stajalište da profesionalnim vatrogascima pripadaju prava po Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, pa tako i pravo na osnovicu plaće koje u ovom postupku tužitelji potražuju, zauzima i u svojoj odluci U- III-65217/2009 Ustavni sud Republike Hrvatske.

22. Uzevši u obzir navedene odredbe ZV/99, KU 1, KU 2 i ZOR–a, a koje prvostupanjski sud nije primijenio, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je prilikom obračuna plaće tužiteljima u utuženom razdoblju trebalo uzeti osnovicu koja je određena sukladno odredbama KU 1 i KU 2.

23. Međutim, prvostupanjski sud je, unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pravilno odlučio o tužbenim zahtjevima tužitelja i pravilno naložio tuženiku da isplati tužiteljima utužene iznose na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose. Naime, prvostupanjski sud zauzima stajalište da se odredbe KU 1 i KU 2 ne primjenjuju izravno na tužitelje, ali služe kao mjerilo za određivanje primjerene plaće. S druge strane, ovaj sud drugog stupnja smatra da se odredbe KU 1 i KU 2 primjenjuju izravno na tužitelje. Neovisno o različitoj pravnoj ocjeni tužiteljevih zahtjeva, prvostupanjski sud i drugostupanjski sud smatraju da je tužiteljima, u utuženom razdoblju, plaća trebala biti obračunata prema osnovici koja vrijedi za državne službenike i namještenike.

24. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1 ZPP-a i 155. ZPP-a. Naime, trošak postupka se odnosi na troškove financijskog-knjigovodstvenog vještačenja, a koji su tužiteljima bili nužni i potrebni za utvrđivanje visine njihovih tužbenih zahtjeva.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

26. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić