Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1841/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Smerdelu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pelicarić & Smerdl u Zagrebu, Gundulićeva 35, protiv 1-tuženika SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-tuženice ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Tamari Barišić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barišić i Partneri d.o.o., Zagreb, Argentinska 4, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3512/2020-30 od 11. veljače 2025., u sjednici vijeća održane dana 4. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3512/2020-30 od 11. veljače 2025. u točkama I, II i III te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 21. prosinca 2018. između SŠ iz Zagreba kao primatelja uzdržavanja i ČŠ kao davateljice uzdržavanja, koji ugovor je ovjeren po Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem R2-976/18 (u daljnjem tekstu ugovora o doživotnom uzdržavanju) što su tuženi dužni priznati i trpjeti upis brisanja zabilježenog ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi, na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela stan broj 20 koji se nalazi na 4. katu stambene zgrade u [adresa], ulaz ''B'', površine 47,52čm, upisanog u Knjigu PU [adresa], poduložak broj: 428, a što je 1-tuženi dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u knjigu položenih ugovora na predmetnoj nekretnini u utvrđenom suvlasničkom dijelu te zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I izreke). Nadalje odbijen je tužbeni zahtjev na solidarnu isplatu iznosa od 13.337,99 eura uvećanog za naknadu troškova postupka (točka II izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 4.881,25 eura (točka III izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 3.368,75 eura kao neosnovan odbijen (točka IV izreke).

2. Prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu te tuženiku dosudi trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela stana broj 20 koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] kao zahtjev na brisanja zabilježenog ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi te upis prava vlasništva tužiteljice u knjigu položenih ugovora na navedenoj nekretnini u utvrđenom suvlasničkom dijelu. Zahtjev postupka je i objektivno kumulirani zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 13.337,99 eura s naslova vraćanja njenih vlastitih sredstava utrošenih za kupnju naprijed navedene nekretnine.

6. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da su tužiteljica i 1-tuženik bili u braku u razdoblju od 28. ožujka 1992. do 29. studenog 2018., da su roditelji tuženika ugovorom o kupoprodaji od 24. rujna 1993. kupili predmetni stan, da je 1-tuženik, nakon smrti majke tuženika, nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva predmetnog stana te da su 1-tuženik i 2-tužena (sestra 1-tužitelja) sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojeg je predmetni stan koji ugovor je zabilježen u zemljišnim knjigama s time da su ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopili 21. prosinca 2018., nakon što je brak tužiteljice i 1-tuženika bio razveden.

7. Pošavši od utvrđenja da su roditelji tuženika svoj stan (u [adresa]) ostavili 2-tuženici (svojoj kćeri) s time da im je sadašnji suprug 2-tuženice, na ime polovine vrijednosti tog stana, isplatio iznos od 45.000,00 DEM, da su nakon toga roditelji tuženika sebi kupili drugi stan (predmetni stan), da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala da bi vlastitim sredstvima sudjelovala u kupnji predmetnog stana sa iznosom od 26.000,00 DEM, da je nakon smrti roditelja predmetni stan trebao pripasti 1-tuženiku što se i dogodilo jer se 2-tuženica odrekla nasljedstva u tom dijelu, da tužiteljica nije dokazala da bi ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženika a predmet kojeg je predmetni stan bio ništetan niti da bi se radilo o fiktivnom ugovoru koji je sklopljen s ciljem oštećenja tužiteljice i djece tužiteljice i 1-tuženika sud prvog stupnja odbio je tužbene zahtjeve tužiteljice.

8. Sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11 ZPP, na koju određeno upire tužiteljica u svojoj žalbi, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući u istoj izostaju razlozi o odlučnim činjenicama odnosno jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava.

9. U svom obrazloženju sud navodi kako tužiteljica nije dokazala da bi prilikom kupnje predmetnog stana od strane roditelja tuženika vlastitim sredstvima sudjelovala u kupnji istog sa iznosom od 26.000,00 DEM zanemarujući da je tužiteljica u svrhu dokazivanja istinitosti tih svojih tvrdnji dostavila u spis ovjerenu izjavu prodavatelja predmetnog stanja od 9. listopada 2020. u kojoj su isti iznijeli svoja saznanja vezena za isplatu kupoprodajne cijene od strane kupaca koju izjavu sud prvog stupnja ni na koji način nije ocijenio niti je o istoj dao bilo kakve razloge.

10. Kako je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP) pri čemu je tužitelj dužan dokazati istinitost navoda o postojanju i visini svojeg potraživanja jer u suprotnom će njegov zahtjev biti ocijenjen neosnovanim ne može se tužitelju na teret staviti da određenu odlučnu činjenicu nije dokazao ako sud ne provede dokaze koje je isti predložio radi dokazivanja istinitosti njegovih tvrdnji o postojanju odlučne činjenice na kojoj temelji svoj zahtjev ili ako takav dokaz, kao u konkretnom slučaju, uopće ne ocijeni. Isprave koje stranka dostavi kao dokaz u spis sud je dužan, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ocijeniti i za tu svoju ocjenu dati valjane razloge, a kako bi se odluka suda mogla ispitati.

11. Suprotno navedenom u svom obrazloženju sud nadalje navodi kako izjavi ŠŠ od 20. listopada 1993. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku od **.**.2001. i NŠ od 8. svibnja 2001., koje je tužiteljica dostavila u spis, nije dao pravni značaj budući je tužiteljica navela kako nema izvornik tih izjava te jer tijekom postupka nije predložila da se potpisnici istih saslušaju kao svjedoci u dokaznom postupku. Sud, a kako to pravilno ističe tužiteljica u svojoj žalbi, svaku priloženu ispravu mora ocijeniti kao i bilo koji drugi dokaz (čl. 8. ZPP) i dati razloge što je iz iste utvrdio odnosno zašto iz iste nije mogao utvrditi odlučne činjenice. Pri tome činjenica da tužiteljica ne raspolaže izvornikom iste ali raspolaže drugim dokazima koje predlaže provesti, iz kojih se može utvrditi autentičnost preslike, ne dovodi sama po sebi do zaključka o neautentičnosti takve isprave. Osim toga ukoliko je točna tvrdnja, koju tužiteljica ističe u svojoj žalbi, a koju činjenicu sud prvog stupnja uopće nije utvrđivao, da su potpisnici navedenih izjava preminuli prije pokretanja postupka u ovoj pravnoj stvari, razlog da tužiteljica saslušanje istih kao svjedoka nije predložila zasigurno ne predstavlja razlog za ocjenu da iste nemaju pravni značaj.

12. Isto tako izostao je valjani razlog za ocjenu suda o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, odredbom čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je bez učinka ugovor kada se radi o postojanju nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Da li je u konkretnom slučaju ostvareno postojanje nedopuštene pobude sud prvog stupnja nije dao nikakve razloge pa niti ocijenio navode samog 1-tuženika koji je naveo da je činjenica da je njegova kćer S u vezi postupka koji se vodio protiv njega zbog počinjenja obiteljskog nasilja na štetu tužiteljice, u kojem mu je određen pritvor u trajanju od 15 dana, bila na strani tužiteljice (svoje majke) koju je branila utjecalo na njega da zaključi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

13. S obzirom na navedeno sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri niti raspravio odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pa je i činjenično stanje ostalo nepotpuno i netočno utvrđeno.

14. Slijedom navedenog valjalo je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje.

15. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka u cijelosti.

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će postupovne povrede ukazane ovim rješenjem te ocijeniti sve provedene dokaze i priložene izjave te za ocjenu svakog dokaza dati valjane razloge i o predmetu spora ponovno odlučiti uzimajući u obzir okolnosti koje su mu ovom odlukom ukazane, vodeći pri tome računa da sud u obrazloženju presude (čl. 338. st. 4. ZPP) treba izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako (temeljem čega) te kako je provedene dokaze ocijenio (čl. 8 ZPP).

17. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica