Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3231/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari prvotužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Davoru Jeliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić iz Zagreba, protiv prvotuženika LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanela Prša, odvjetnica u Zagrebu i drugotuženika EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi prvo i drugotužitelja i drugotuženika EH protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3608/2020-24 od 8. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3608/2020-24 od 8. ožujka 2024. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke nalaže se drugotuženiku EH isplatiti drugotužiteljici PH iznos od 13.006,84 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2017. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke nalaže se drugotuženiku EH da naknadi drugotužiteljici PH troškove parničnog postupka u iznosu od 5.486,14 eura, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke odbija se prvotužitelj ĐH s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Pod točkom IV. izreke odbija se drugotužiteljica PH s tužbenim zahtjevom u odnosu na prvotuženika LH u cijelosti, te s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 13.006,84 eura do utuženih 13.814,74 eura (za iznos od 807,90 eura), kao neosnovanim.

Pod točkom V. izreke nalaže se prvotužitelju ĐH i drugotužiteljici PH naknaditi prvotuženiku LH troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom III., IV. i V. izreke žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se u pobijanom dijelu preinači. Traže trošak žalbe.

3. Drugotuženik EH se žali protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP, predlaže da se presuda preinači, podredno ukine. Traži trošak žalbe.

4. Žalba tužitelja i drugotuženika su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja ĐH i drugotužiteljice PH za isplatu iznosa od 13.814,74 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2017. pa do isplate, koji iznos potražuju za isplaćenu kupoprodajnu cijenu teretnog vozila marke Mercedes kao i za ulaganja u isti, a koje vozilo je oduzeto jer je bilo ukradeno.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje drugotuženik u žalbi, a niti povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presudi ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama.

7. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

8. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da nije sporno da je s osnova kupoprodajne cijene za predmetno teretno vozilo prvotuženik LH primio iznos od 98.000,00 kn, kao i da je isto vozilo naknadno oduzeto prvotužitelju ĐH pod sumnjom da je vozilo ukradeno,

-da iz ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 20. veljače 2017. (list 6 spisa), razvidno da je istim ugovorom drugotuženik EH kao prodavatelj prodao drugotužiteljici PH kao kupcu teretno vozilo marke Mercedes Sprinter, godina proizvodnje 2011., reg. oznake [registarska oznaka] za kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 kn, -da je iz ugovora razvidno da je u ime prodavatelja drugotuženika EH ugovor potpisao RH, a čiji potpis je i ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, pod brojem OV-2234/17,

-da iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 3. studenoga 2017. (list 7 do 8 spisa) i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 3. studenoga 2017. (list 9 spisa) proizlazi da je temeljem čl. 261. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ĐH oduzeto teretno vozilo marke Mercedes Sprinter, reg. oznake [registarska oznaka], dok je iz rješenja ODO-a u Zagrebu od 15. travnja 2020. (list 10 do15 spisa) razvidno da je istim rješenjem odbačena kaznena prijava protiv I- osumnjičenog RH i II-osumnjičenog LH zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ,

-da iz računa CIAKAUTO od 24. travnja 2017. na iznos od 6.087,13 kn (list 17 do 18 spisa) proizlazi da je kupac Automobili Trnje d.o.o. Zagreb, Cvijete Zuzorić 1, vršio popravak vozila u CIAKAUTU d.o.o., no iz računa nije razvidno na kojem vozilu su radovi odrađeni i čijom karticom su isti plaćeni,

-da je prvotužitelj ĐH saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo da je u vezi kupnje predmetnog teretnog vozila kontaktirao prvotuženika LH, da se našao s njim u [adresa] radi pregleda vozila, te da je tada s njim bio njegov prijatelj SH, da je nakon što su utvrdili sve pojedinosti prvotuženik zajedno sa svojim prijateljem RH došao u Zagreb radi realizacije kupoprodajnog ugovora, da se sa prvotuženikom dogovorio za kupoprodajnu cijenu od 98.000,00 kn, međutim, u ugovor je stavljen manji iznos od 40.000,00 kn, da je kao kupac vozila naznačena njegova majka PH, budući mu je ona dala dio novaca za ovo vozilo, da je kao prodavatelj vozila naznačen EH, no on sa njim nije kontaktirao, nakon ovjere ugovora kod javnog bilježnika predao je prvotuženiku LH cjelokupan iznos kupoprodajne cijene, međutim, LH mu za navedeno nije dao nikakvu potvrdu, negdje nakon 8 mjeseci od ove kupoprodaje njemu je policija oduzela vozilo, on je o tome odmah obavijestio prvotuženika LH koji mu je obećao da će mu novac vratiti, međutim, ništa mu nije vratio, naknadno je telefonom kontaktirao drugotuženika EH koji mu je rekao da on sa cijelom pričom nema nikakve veze, već da je njega netko molio da on samo bude vlasnik vozila za nekakvu naknadu,

-da je drugotužiteljica PH u svom iskazu potvrdila navode svog sina ĐH, te je istaknula da je ona i bila prisutna prilikom predaje kupoprodajne cijene za predmetno teretno vozilo LH, da je njezin sin predao novac LH u koverti, da je ona navedena kao kupac predmetnog teretnog vozila, a da EH nikada nije vidjela,

-da je prvotuženik LH u svom iskazu istaknuo da je predmetno teretno vozilo uvezeno iz Danske, da je vozilo uvezao njegov šogor TH, da se u naravi radilo o kombiju, da je kombi prešao sve kontrole na carini i da je on osobno našao kupca za ovaj kombi preko oglasa, da je taj kupac došao njemu u [adresa] pregledati vozilo, da je vozilo i pregledao, te da su se oni dogovorili oko kupoprodajne cijene i da je on radi sklapanja kupoprodajnog ugovora došao u Zagreb, da je napravljen kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je dobio novac u iznosu od 98.000,00 kn, da je on taj novac odmah proslijedio svom šogoru, nakon toga nazvao ga je kupac kombi vozila, te ga obavijestio da sa kombijem nešto nije u redu, a pozvan je i od strane PU Koprivnica na informativnu razgovor, poslije je saznao od kupca da mu je kupljeni kombi oduzela policija, budući je utvrđeno da je kombi ukraden u Belgiji i uvezen u Dansku, njegov šogor je obećao vratiti novac kupcu, međutim, to nije učinio, da je kao prodavatelj ovog kombija na ugovoru bio naznačen EH, poznanik od jednog njegovog prijatelja, a na ugovoru je naznačen kao prodavatelj, budući prodavatelj kombija nije mogao biti on,

-da je svjedok SH bio prisutan prilikom pregleda teretnog vozila u [adresa], a tom prilikom bili su prisutni ĐH i prodavatelj tog vozila, ugovorena kupoprodajna cijena bila je 98.000,00 kn, sjeća se da je ĐH nakon kupnje uložio nešto u to vozilo, da predmetno vozilo nije glasilo na prodavatelja koji je bio prisutan prilikom pregleda vozila, već na neku drugu osobu, da je ĐH sigurno kupac predmetnog vozila i da je prodavatelj osoba koja je s njima bila prisutna prilikom pregleda vozila, a ne netko treći, kod javnog bilježnika je bila prisutna i neka osoba koja je imala punomoć od treće osobe, a on ju nikada prije nije vidio,

-da sukladno odredbi čl. 432. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), ako prodavatelj ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu,

-da kupac kojem je nadležno tijelo oduzelo kupljeno vozilo jer je bilo ukradeno ima pravo od prodavatelja zahtijevati vraćanje isplaćene cijene i eventualnu naknadu štete, -da to pravo zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. ZOO, a kako je vozilo oduzeto 3. studenoga 2017., a tužba je podnesena sudu 21. srpnja 2020., potraživanje tužitelja nije u zastari.

-da pravo na povrat isplaćene cijene u slučaju raskida ugovora ima isključivo osoba koja je po predmetnom ugovoru o kupoprodaji motornog vozila bila kupac, a to je drugotužiteljica PH,

-da drugotužiteljica može svoje potraživanje usmjeriti isključivo prema prodavatelju vozila po ugovoru o kupoprodaji, a to je drugotuženik EH,

-da prvotuženik LH nije pasivno legitimiran za povrat isplaćene kupoprodajne cijene, jer nije bio stranka po predmetnom ugovoru o kupoprodaji, a da je međusobni odnos između prvotuženika LH i drugotuženika EH irelevantan za ovo utvrđenje, te eventualno može biti predmet nekog drugog postupka,

-da budući da među strankama nije sporno da je za predmetno vozilo isplaćena kupoprodajna cijena od 98.000,00 kn, da je sukladno odredbi čl. 432. st. 1. ZOO obvezao II-tuženika na isplatu nespornog iznosa od 13.006,84 eur, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), fiksni tečaj konverzije 1,00 eur = 7,53450 kn.

-da u odnosu na utužene troškove popravka vozila u postupku nije dokazano tko je vršio popravak vozila u CIAKAUTU, budući račun od 24. travnja 2017. glasi na kupca Automobili Trnje d.o.o., a iz računa niti nije razvidno na kojem vozilu su radovi i odrađeni,

-da obavijest Zagrebačke banke d.d. (list 47 do 49 spisa) nije relevantni dokaz u tom smislu.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev drugotužiteljice PH djelomično usvojio za iznos od 13.006,84 eura/98.000,00 kn, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za iznos od 807,90 eura/6.087,13 kn (za trošak popravka) drugotužiteljica PH sa zahtjevom odbijena pri čemu je odbio prvotužitelja ĐH s tužbenim zahtjevom u cijelosti s obrazloženjem da nije aktivno legitimiran u ovom postupku te je odbijena drugotužiteljica s tužbenim zahtjevom u odnosu na prvotuženika LH u cijelosti s obrazloženjem da nije pasivno legitimiran u ovom postupku.

10. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

11. Iz sadržaja spisa i provedenih dokaza proizlazi da je sklopljen Ugovor o kupoprodaji motornog vozila 20. veljače 2017. (list 6 spisa), da je u ugovoru kao kupac navedena drugotužiteljica PH, majka prvotužitelja ĐH, koja je ugovor potpisala i ovjerila potpis, da je drugotuženik EH naveden kao prodavatelj, da je bio zastupan u ugovoru po RH, da je prvotuženiku LH isplaćeno 98.000,00 kn, iako je u ugovoru navedeno 40.000,00 kn, da je dio novca za kamion dala drugotužiteljica (iskaz prvo i drugotužitelja), da je drugotuženik EH naveden u ugovoru kao prodavatelj jer prvotuženik LH nije mogao biti naveden u ugovoru zbog toga što kamion nije mogao biti na njega s obzirom da je pod ovrhama, da je drugotuženk EH dobio 200 kuna i trenerku da kamion bude na njega, a da je punomoćnik u ugovoru RH prijatelj od prvotuženika LH. U postupku je također utvrđeno da je kamion oduzet, jer je ustanovljeno da je ukraden.

12. Tužitelji tužbom zahtijevaju da tuženici s osnova zahtjeva za povrat kupoprodajne cijene isplate tužiteljima iznos od 13.006,84 eura /98.000,00 kn, koliko je isplaćeno za navedeni kamion te da isplate iznos od 807,90 eura/6.087,13 kn s osnova troškova popravka, što tuženici odbijaju učiniti.

13. U odnosu na zahtjev za povrat kupoprodajne cijene radi se o odgovornosti za pravne nedostatke na kupljenom vozilu, pa je pravilno prvostupanjski sud o tom zahtjevu tužitelja odlučivao primjenom odredbi čl. 430. do čl. 437. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO).

14. U smislu odredbe čl. 432. ZOO, kad je nadležno tijelo oduzelo ukradeni kamion (postojanje prava treće osobe), ugovor o prodaji koji je među strankama u cijelosti bio realiziran, raskida se po samom zakonu, a kupac ima pravo od prodavatelja zahtijevati povrat isplaćene cijene. Kad je u slučaju oduzimanja stvari od kupca ugovor raskinut po samom zakonu u smislu navedene odredbe čl. 432. st. 1. ZOO, onda kupac ima pravo od prodavatelja zahtijevati povrat onoga što je dao po izvršenom ugovoru (čl. 368. ZOO). To pravo kupca zastarijeva u općem zastarnom roku, a zastara počinje teći prvog dana poslije raskida (čl. 215. st. 1. ZOO)(tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2641/1999-2 od 13. kolovoza 2003.). S obzirom da je u postupku utvrđeno da je prvotužitelj odmah po oduzimanju automobila obavijestio tuženike i tražio da mu vrate novac koji je dao za kamion, dakle u roku propisanom čl. 437. ZOO, što tuženici nisu učinili, ostvarene su zakonske pretpostavke koje su dovele do raskida ugovornog odnosa po samom zakonu u smislu odredbe čl. 432. ZOO, pa bi kupac imao pravo na povrat onoga što je dao.

15. Aktivno legitimiran za ostvarivanje prava na povrat onoga što je dano je kupac, a pasivno je legitimiran prodavatelj.

16. Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO). Prema čl. 377. ZOO ugovor o kupoprodaji nekretnine mora biti sklopljen u pisanom obliku, pa, dakle, ugovor o prodaji pokretnine (u ovom slučaju vozila) može biti sklopljen i usmeno (ako posebnim zakonom nije propisano da je za njegovu valjanost potreban poseban oblik, a u ovom slučaju nije) (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2480/2015-2 od 2. travnja 2019.). Stoga je moguće da su kupci i prodavatelji osobe koje nisu navedene u pisanom ugovoru, odnosno da nisu osobe koje su navedene u pisanom ugovoru. Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave (249. st. 1. ZOO). Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji su predmet i cijena s obzirom da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (čl. 376. st. 1. ZOO) (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2805/2015-2 od 12. ožujka 2019.).

17. Stoga, s obzirom da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa da su za primjenu odredbe čl. 432. ZOO aktivno i pasivno legitimirane isključivo osobe koje su kao takve formalno navedene u ugovoru, propustio utvrditi tko su ugovorne strane konkretnom slučaju, osnovani su žalbeni navodi i tužitelja i drugotuženika da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

18. Nadalje, imajući u vidu žalbene navode tužitelja da je svjedok SH u iskazu naveo da je bilo mehaničkih nedostataka, da je ĐH morao promijeniti kvačilo, a da je isto i navedeno u računu (list 17 i 45 do 50 spisa), što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova popravka, osnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je i u tom dijelu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

19. Stoga je valjalo slijedom svega navedenog, po žalbi tužitelja i drugotuženika na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) donijeti novu odluku.

21. Budući da je ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

22. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj