REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-404/2018-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, protiv prvotuženika MŠ iz [adresa], vlasnik obrta „[obrt]“, koga zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli i drugotuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Rijeka, Podružnica Pula, Trierska 4., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž R-15/16-2 od 2. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, broj P-417/15-42 od 16. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija prvotuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno naknade štetu u iznosu 127.120,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinog mjesečnog iznosa naznačenog pod toč. I izreke pa do isplate. Prvotuženiku je naloženo da tužitelju naknadi daljnju štetu u iznosu 623.955,32 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni u toč. II izreke. Naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak u iznosu 53.558,28 kn (toč. III izreke) dok je prvotuženiku naloženo da tužitelju nakadi preostali dio troška u iznosu 261.490,46 kn (toč. IV izreke). Tužitelju je naloženo da prvotuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 159.059,20 kn (toč. V izreke), a drugotuženiku iznos 75,318,79 kn (toč. VI izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i prvotuženika, dok je djelomično prihvaćena žalba drugotuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način naloženo tuženicima da tužitelju naknade štetu od 96.229,84 kn sa zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni pod toč. I izreke, naloženo je prvotuženiku da tužitelju pored iznosa iz toč. I izreke naknadi daljnji iznos od 654.845,48 kn sa zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni pod toč. II izreke. Naloženo je tuženicima da tužitelj solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 40. 956,33 kn, te je naloženo prvotuženiku da da tužitelju naknadi daljnji trošak od 274.092,14 kn (toč. IV izreke), naloženo je tužitelju da prvotuženiku naknadi parnični trošak od 159.059,20 kn (toč.V izreke) te da drugotuženiku plati parnični trošak od 84.559,22 kn (toč. VI izreke). Odbijeni su zahtjevi tužitelja i prvotuženika za naknadom troškova žalbenog postupka te je naloženo tužitelju da drugotuženiku naknadi trošak žalbenog postupka od 2.358,92 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presude i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizije. Traži trošak sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizije nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i smo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Prvotuženik ističe prigovor da se pobijana presuda ne može ispitati (time sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP) jer da sud nije otklonio odstupanja u iskazima tužitelja, a što je mogao izvođenjem predloženih dokaza saslušanjem CŠ i provođenjem rekonstrukcije. Navedeni prigovor nije osnovan jer je drugostupanjski sud obrazložio svoj zaključak o prihvaćanju iskaza tužitelja koji su dani tijekom ovog postupka (str. 9. odlomak 5., 6. i 7.). Također je obrazložio zašto nije pozivao svjedokinju CŠ obrazloživši (logično) da se ona nakon 16 godina od nezgode ne bi mogla precizno sjetiti što je naznačila u službenoj bilješci (pri čem je prvotuženik taj dokaz mogao i ranije predložiti jer se o toj službenoj bilješci raspravljalo 2007., dakle 9 godina prije nego je stavljen prijedlog za njeno saslušanje). Također, sudovi su obrazložili da su odbili dokaz provođenjem rekonstrukcije jer je prvotuženik predmetnu drobilicu prodao trećim osobama pri čemu se su činjenice mogle utvrditi iz jasnog nalaza vještaka, fotografija, skica i slika priloženih u spis. Stoga dakle nije osnovan prigovor da se presuda ne može ispitati.

7.1. Nadalje, prvotuženik proizvoljno citira drugostupanjsku presudu navodeći da je u obrazloženju na str. 9. odlomak 5. sud naznačio da „nije sporno ….. da je tužitelj remen uhvatio rukom“. To stoga što je u obrazloženju na tom mjestu drugostupanjski sud naznačio sadržaj bilješke, a ne svoj zaključak da je to nesporno da je tužitelj remen uhvatio rukom.

7.2. Prvotuženik ističe da sudovi nisu obrazložili proturječnost u iskazima tužitelja u odnosu na službenu bilješku. Međutim, prvostupanjski i drugostupanjski sudovi su istaknuli da prihvaćaju navode tužitelja koji je u dva navrata u svojim iskazima osporio mogućnost da bi tada policijskim službenicima rekao da je lijevom rukom provjeravao je li zategnut remen pa da mu je on ruku povukao.

7.3. Budući da drugostupanjski sud u pobijanoj presudi ističe da se dinamika nastanka nezgode mogla utvrditi ne samo na temelju iskaza tužitelja, već i jasnog nalaza i mišljenja vještaka (jedino moguće mjesto na koje je tužiteljeva ruka mogla skliznuti i ući u prostor remenice, a koja mu je zatim zahvatila šaku je ono između zaštitnog lima i zaštitnih elemenata, a to upravo iz razloga što taj zaštitni lim nije bio pun kao što je pun kod druge vrste drobilice), to revizijski navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer da sud nije imao temelj za iznijeti zaključak u vezi nastanka ozljede, nisu osnovani.

7.4. U tom smislu nisu osnovani navodi da su obrazloženja u pogledu dinamike događaja proturječna, jer su sudovi prihvaćajući mišljenje vještaka Maura Ukušića u odlukama istaknuli da predmetna drobilica nije imala zaštitni lim koji bi sve prekrio i zaštitio kao kod drugih drobilica pa je tužitelj desnom rukom zatezao, a lijevom se rukom naslonio na štitnik, pri čemu je moguće da ruke sklizne i uđe u otvor između nosača i metalnog štitnika.

8. Predmet postupka je zahtjev za naknadu štete (materijalne i nematerijalne) koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja kad je kao radnik prvotuženika 9. studenoga 1999., pretrpio ozljedu na radu prilikom zavrtanja matice zatezača remena na drobilici kamena, kojom prilikom je zadobio kompleksnu povredu lijeve podlaktice sa nagnječenjem i lomom palčane i lakatne kosti podlaktice i izrazito destruirajuću ranu mekiša u tom dijelu ruke, uslijed čega mu je amputirana lijeva šaka (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - u daljnjem tekstu: ZOO).

9. Nižestupanjski su sudovi zaključili da se predmetna nezgoda dogodila kad je tužitelj zavrtao maticu zatezača remena desnom rukom, uz pomoć odgovarajućeg ključa, zatezao maticu za zatezanje remena, dok je lijevu ruku pri tome oslonio na zaštitni lim. Obzirom je tada kišilo drobilica je bila mokra, pa mu je lijeva ruka skliznula u nezaštićen prostor koji se nalazi između dijela zaštitnog lima koji se nalazi iznad zaštitnog elementa.

9.1. Nižestupanjski su sudovi zaključili da je prvotuženik za nastalu štetu odgovoran 90%, a da je tužitelj nastanku štete doprinio 10%. Svoj zaključak donose na temelju sljedećih utvrđenja;

- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 19. godina pa je obzirom na njegovu mladost i neiskustvo tuženik bio dužan provesti, u odnosu na njega, veće zaštitne mjere, trebao ga je na odgovarajući način uputiti kako se sa drobilicom radi, pogotovo kad se zateže remen,

- da on kao i drugi radnici nisu prošli tečaj zaštite na radu,

- da tužitelj nije imao iskustva u zatezanju remena, koji posao se ne smatra popravkom drobilice, već redovitim njenim održavanjem, a kojeg su obavljali radnici koji su radili na njoj, a ne samo pojedinci koji su bili zaduženi za popravak,

- da je tužitelj tada remen zatezao na način na koji je vidio druge da to rade, odnosno da je to izvršio bez da je motor drobilice ugasio i bez da je pritisnuo kvačilo kojem je funkcija da zaustavi rad remenice,

- da je tužitelj bio upoznat da se remen ne smije zatezati dok motor radi,

- da je prvotuženik ukazivao da se na drobilici ne može ništa popravljati, a niti da se može zatezati remen, dok drobilica radi,

- da se postupalo suprotno tim uputama odnosno remen su radnici zatezali dok je drobilica, koja je bila samohodna, bila u pogonu, kako bi uštedjeli na vremenu,

- da su prvotuženik ili druga osoba koju je on odredio da nadzire posao, mogli ili morali znati da se zatezanje remena obavlja na nepropisan način i da unatoč tome nisu ništa poduzimali čime su postupali protivno čl. 77. i 79. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96),

- obzirom da ta drobilica nije imala puni zaštitni lim koji bi spriječio da ruka dođe u kontakt s remenom, takva je predstavljala opasnu stvar pa je prvotuženik (kao što je to iznio vještak u svom nalazu) bio dužan poduzeti jače mjere zaštite pa i staviti vidno upozorenje o načinu postupanja prilikom zatezanja remena ili poduzimanja bilo koje radnje uslijed koje bi se moglo doći u kontakt s remenom.

9.2. Svoja utvrđenja sudovi zasnivaju na iskazima TŠ, FŠ, DŠ, UŠ, ŽŠ, samog tužitelja te na nalazu i mišljenju vještaka Maura Ukušića te zapisniku o očevidu napravljen od službenika PP Rovinj (u kojem se navodi da su upravo na tom dijelu /zaštitnom limu/ zatečeni tragovi krvi i tkiva).

9.3. Stoga nije osnovan prigovor prvotuženika da stav suda u pogledu omjera podijeljene odgovornosti 10-90% u korist tužitelja nije potkrijepljen činjenicama i da sudovi nisu iznijeli razloge za takav svoj stav.

9.4. Nadalje, upravo zbog navedene i utvrđene dinamike nastanka štetnog događaja kao i utvrđenja koja je drugostupanjski sud iznio (str. 10. odlomak 5. drugostupanjske presude), proizlazi da prigovor prvotuženika prema kojem postoji ekskulpacijski razlog za njegovu odgovornost, a to je da je šteta nastala radnjom samog oštećenika

– nije osnovan.

9.5. Nije osnovan niti sljedeći eskulpacijski prigovor, a to je da činjenica što nije bilo punog zaštitnog lima, predstavlja odgovornost proizvođača drobilice, a ne njegovu. To stoga što prvotuženik kao imalac opasne stvari (što drobilica za kamen u pogonu jest) odgovara prema odredbi čl. 174. ZOO, sada čl. 1045. st. 3., čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18) za štetu koja potječe od te (opasne) stvari.

9.6. U odnosu na prigovor prvotuženika kojim osporava da bi zaštiti lim bio mokar za istaknuti je sljedeće; policijski očevid proveden je sat i pol nakon štetnog događaja i u zapisniku je naznačeno da je vrijeme oblačno i da sipi kiša. Stoga se u reviziji neosnovano prigovara da nije vidljivo zbog čega je lim bio klizak jer sama činjenica da u meteorološkom izvještaju nije naznačeno da je kiša padala, ne znači da na pojedinim mjestima nije lagano sipila kiša kao što je navedeno u zapisniku PP Rovinj, upravo stoga što se zapisnik odnosi na točnu i konkretnu mikrolokaciju, dok izviješće Zavoda ne.

10. U odnosu na opetovane revizijske prigovore u pogledu nastanka štetnog događaja i odgovornosti za istaknuti je da sud prvog stupnja je zaključio da bi puni zaštiti lim spriječio skliznuće ruke tužitelja u prostor remenice, dok drugostupanjski sud ispravno zaključuje da bi upravno zbog činjenice da drobilica nije (tvornički) imala puni zaštitni lim, mjere zaštite na radu trebale biti jače i strože na drobilici prvotuženika koja nema puni zaštitni lim. Nasuprot tome, ne samo da mjere zaštite nisu bile jače,nego je prvotuženik naložio da tužitelj koji je u vrijeme nezgode imao 19 godina obavi posao zatezanja, a tužitelj kao i drugi radnici nisu prošli tečaj zaštite na radu i nije imao iskustva u zatezanju remena. Pri tome je prvotuženik tolerirao da se remen zateže na nepravilan način, bez zaustavljanja drobilice.

11. Svi ostali revizijski prigovori odnose se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koji prigovori se sukladno čl. 385. ZPP-a u reviziji ne mogu isticati, pa stoga revizija u tom dijelu nije ni ispitivana.

12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil