REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3834/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pažin, odvjetnik iz Zlatara, protiv tuženika CENTAR BANKA d.d. u stečaju, Zagreb, Ul. V. Heinzela 47, OIB 89296739230, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, stjecanja bez pravne osnove (restitucija na temelju ništetnosti) s prijedlogom za pokretanjem oglednog spora, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-795/2024 od 9. srpnja 2024., 3. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-795/2024 od 9. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari. Tako je prvostupanjski sud odlučio na temelju odredbe čl. 167. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ) jer tužitelj kao stečajni vjerovnik nije prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, a svoje pravo može ostvarivati samo u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga. U bitnom je istaknuo da je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 288. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) jer je sud prije održavanja pripremnog ročišta odlučio da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje. Nadalje, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer tužitelju nije dostavljen odgovor na tužbu čime mu je onemogućeno da raspravlja pred sudom. Pogrešno je primijenjena odredba čl. 167. SZ-a budući da je riječ o nenovčanoj tražbini (točka II. izreke u tužbi) koja se ostvaruje izvan stečajnog postupka. Predložio je uvažiti žalbu.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na osnovi odredaba iz čl. 365. i čl. 381. st. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužitelj u žalbi navodeći da mu odgovor na tužbu nije dostavljen na očitovanje. Ovaj sud ne nalazi da je zbog toga tužitelj onemogućen u raspravljanju pred sudom, iz čega proizlazi da nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

6. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 1185/2000 od 21. prosinca 2000., Ugovora o preuzimanju duga od 2. prosinca 2002. i Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu broj 1184/2000 od 21. prosinca 2000., te radi izdavanja tabularne isprave kojom će dozvoliti prijenos prava vlasništva na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zlataru, u naravi KUĆA I DVORIŠTE DUBRAVA U DONJEM BRESTOVCU površine 3115 m2; kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zlataru, u naravi DVORIŠTE DUBRAVA površine 500 m2; s imena tuženika na ime tužitelja. Prvostupanjski sud je dostavio tuženiku tužbu na odgovor, te je tuženik podnio odgovor na tužbu 17. svibnja 2024. u kojem se u cijelosti usprotivio tužbi ističući da tužitelj nema legitimaciju za vođenje postupka jer nije prijavio nikakvo potraživanje prema tuženiku nad kojim je otvoren stečajni postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1734/2013 od 30. rujna 2013. Nakon toga je prvostupanjski sud donio pobijanu odluku.

7. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj kao stečajni vjerovnik nije prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom, pa je primjenom odredbe čl. 167. SZ-a odbacio tužbu.

8. U prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj je iznio činjenice iz kojih proizlazi da je jamac platac i založni dužnik po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 1185/2000 od 21. prosinca 2000., i Ugovoru o međusobnom poslovnom odnosu broj 1184/2000 od 21. prosinca 2000., odnosno založni i fiducijarni dužnik po Ugovoru o preuzimanju duga od 2. prosinca 2002. U ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zlataru doneseno je rješenje o dosudi i zaključak na temelju kojih je upisan prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama s imena ovdje tužitelja na ime tuženika, odnosno Centar banke d.d. u stečaju. Tvrdi da su sva tri ugovora ništetna i protivna odredbama čl. 4., čl. 269., čl. 272. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), pa je stoga nastala obveza vraćanja stečenog bez osnove, odnosno postoji tražbina tužitelja prema tuženiku za vraćanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

9. Prema odredbi čl. 137. st. 1. SZ-a stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu. Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku (čl. 167. ZOO-a). Slijedom navedenog, stečajni vjerovnici jesu osobni vjerovnici dužnika koji imaju imovinskopravnu tražbinu prema dužniku koju mogu ostvarivati isključivo u stečajnom postupku.

10. U konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva pružanje pravne zaštite na način da se utvrdi da su ništetni Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 1185/2000 od 21. prosinca 2000., Ugovor o preuzimanju duga od 2. prosinca 2002. i Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu broj 1184/2000 od 21. prosinca 2000., sve prema odredbi čl. 323. ZOO-a i da se naloži tuženiku izdavanje tabularne isprave podobne za upis tužiteljeva prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

11. Osnovan je tužiteljev žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 167. SZ-a. Naime, nije jasno na koji bi način tužitelj prijavio tražbinu iz ove parnice u stečaju u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnosti. S tim u vezi, ističe se da Stečajni zakon ne sadržava odredbe koje propisuju bilo kakva ograničenja koja se odnose na isticanje ništetnosti ugovora. Zbog toga se pravo na isticanje ništetnosti ugovora procjenjuje kroz pravila Zakona o obveznim odnosima prema kojima na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti te se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a).

12. Posljedično navedenome, pobijana odluka nije pravilna ni zakonita, pa prvostupanjski sud nije mogao odbaciti tužbu u ovome predmetu. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovan postupak.

13. U nastavku postupka prvostupanjski sud će nastaviti s poduzimanjem daljnjih parničnih radnji u ovome postupku.

Zagreb, 3. studenog 2025.

Sutkinja

Kamelija Parać