REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-381/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, protiv tuženika: 1. B2 KAPITAL d.o.o. (OIB:57509775367) iz Zagreba, Radnička cesta 41 i 2. JC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: P-952/2023-36 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 03. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: P-952/2023-36 od 24. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha koja je u tijeku kod Općinskog suda u Splitu br. Ovr-2411/2018 a u kojoj je donijeta odluka o prodaji nekretnine – stana u [adresa] označenog:

- suvlasnički dio (57/1000 dijela) nekretnine upisane kod Općinskog suda u Trogiru u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], KO [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] – kuća, 2 garaže i dvor površine 1280 m[2] , ukupne površine 1280 m sa kojim je suvlasničkim dijelom nekretnine povezano vlasništvo posebnog dijela – 1/1 ETAŽA – 57/1000 dijela s kojim se uspostavlja Stan 1K-1 na 1. katu zgrade koji se sastoji od hodnika, kupatila, dvije spavaće sobe, kuhinje i dnevnog boravka, ukupne površine 75,53 m[2] i od 3 lođe (kao pripadci) jedna površina 5,90 m[2] , druga površine 7,09 m i treća površine 4,08 m , ukupna korisna površina 92,60 m .

2. Utvrđuje se da je tužitelj FC, oib: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. isključivi vlasnik nekretnine označene kako slijedi:

"- suvlasnički dio (57/1000 dijela) nekretnine upisane kod Općinskog suda u Trogiru u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], KO [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] – kuća, 2 garaže i dvor površine 1280 m[2] , ukupne površine 1280 m sa kojim je suvlasničkim dijelom nekretnine povezano vlasništvo posebnog dijela – 1/1 ETAŽA –57/1000 dijela s kojim se uspostavlja Stan 1K-1 na 1. katu zgrade koji se sastoji od hodnika, kupatila, dvije spavaće sobe, kuhinje i dnevnog boravka, ukupne površine 75,53 m[2] i od 3 lođe (kao pripadci) jedna površina 5,90 m[2] , druga površine 7,09 m2 i treća površine 4,08 m , ukupna korisna površina 92,60 m . Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude može zatražiti i postići upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru, uz istodobno brisanje tog prava sa imena JC, OIB: [osobni identifikacijski broj]".

3. Dužni su tuženi u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak."

1.1. Odlukom o troškovima postupka (u st. II.) naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi taj trošak isplatom iznosa od 5.200,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. od 24. siječnja 2025. pa do isplate.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu iz svih žalbenih razloga podnosi tužitelj putem svojih punomoćnika, sa obrazloženjem, u bitnome, da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da presudu nije moguće ispitati, da je u postupku počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 8. ZPP-a, da se sud nije upustio u raspravljanje o identifikaciji odnosa između ponuditelja B2 KAPITAL d.o.o. i TC, također da se isti ne dovode niti u vezu sa 2. tuženikom JC, da nije jasno o kojoj se hipoteci radi u odnosu na prvotni upis založnog prava u korist Erste Steiermärkische bank d.d., odnosno da li se radi o skupnoj hipoteci koja je zasigurno naplaćena po nekom drugom odnosu i nije jasan odnos između hipotekarnog vjerovnika i 1. tuženika, da tužitelj sa svojom obitelji živi u tom stanu već više od 15 godina, da je uselio temeljem isprava koje postoje u spisu, a to je punomoć od 13. lipnja 2008. kojom MC ovlašćuje ŠC a ovaj da je ovlašten od strane JC, da iz izjave od 16. travnja 2009. sastavljene u [adresa] proizlazi prava volja stranaka-stjecanje vlasništva na predmetnom stanu, da sud nije mogao povjerovati 1. tuženiku da isti ima valjanu i zakonitu osnovu u ovom postupku jer da je očito isti bio u dogovoru sa TC u postupku pod poslovnim brojem Ovr-2411/2018, da u postupku nije ni utvrđeno da bi 1. tuženik prilikom stjecanja bio u dobroj vjeri.

2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijana presuda preinači "na način da se zahtjev prihvati podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na stan u [adresa], ukupne površine 92,60 m[2] , upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], na koju parnicu je tužitelj, kao treća osoba upućen rješenjem ovršnog suda poslovni broj Ovr-2411/2018 od 03. ožujka 2023.

6.1. Tužbenim zahtjevom tužitelj ujedno zahtjeva i utvrđenje da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine – stana na adresi [adresa] kao i da se isti ovlasti da temeljem presude može zatražiti i postići upis prava vlasništva na toj nekretnini.

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ocjena je ovog suda, da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te da pri tome nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao i da je pravilno primijenio materijalno pravo. Ne postoji ni bitna povreda na koju upire žalitelj, ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema proturječnosti, jasna je i razumljiva te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7.1. Nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a jer prvostupanjski sud činjenično stanje je utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Nesporno i nedvojbeno utvrđene činjenice su slijedeće:

-da je 1. tuženik podnio prijedlog za ovrhu radi namirenja novčane tražbine na predmetnoj nekretnini, odnosno stanu koji se nalazi na adresi [adresa] te da je u tom postupku doneseno rješenje o ovrsi 21. prosinca 2018., a postupak se vodi pod poslovnim brojem Ovr-2411/2018;

-da je u navedenom ovršnom postupku zaključkom od 03. ožujka 2023. upućena treća osoba FC da u roku od 15 dana pokrene protiv tamo ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. parnicu radi utvrđenja nedopuštenim ovrhe iz razloga koje je navela treća osoba u prigovoru od 27. veljače 2023., odnosno iz razloga tvrdnje da je isti vlasnik predmetnog stana;

-da je rješenjem u navedenom ovršnom postupku od 30. studenog 2023. oglašena nevažećom prodaja predmetne nekretnine koja je dosuđena kupcu TC zbog neplaćanja kupovnine, a da je ponuditelju odnosno 1. tuženiku dosuđena predmetna nekretnina, isti je oslobođen plaćanja kupovnine te je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Trogir da se izvrši upis prava vlasništva na ime 1. tuženika uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena JC;

-da je zaključkom od 08. svibnja 2024. određena predaja nekretnine u posjed 1. tuženiku i to iste slobodne od osoba i stvari, da je uredovanje povjereno sudskom ovršitelju za dan 28. svibanj 2024. te da je to uredovanje odgođeno;

-da je punomoć izdao 2. tuženik JC kojim je opunomoćio ŠC iz [adresa] "da u njegovo ime i za njegov račun ga zastupa u prodaji predmetne nekretnine da izda tabularnu potvrdu i preuzme iznos kupoprodajne cijene od kupca", da je JC ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika Vere Marčina iz [adresa] 26. lipnja 2008.;

-da prema izjavi od 16. travnja 2009. u [adresa] proizlazi da je ŠC dao predmetnu izjavu da mu je tužitelj za predmetnu nekretninu dao 129.640,00 eura te da "su se dogovorili da će isti se uknjižiti kao vlasnik dok ŠC i JC sklone zabilježbu novčane tražbine Erste&Steiermärkische bank d.d.". Navedena izjava nije ovjerena po javnom bilježniku.

9. Sud prvog stupnja zaključuje da izjava od 16. travnja 2009. nema propisanu formu koja je predviđena Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV) sve prema čl. 120. st. 1. ZV-a odnosno prema čl. 115. st. 1. ZV-a. Naime, navedena izjava potpisana je bez ovjere potpisa, a ŠC nije niti u trenutku sastavljanja iste bio upisan kao vlasnik navedene nekretnine. Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da iz iskaza ŠC proizlazi da je postojao predugovor ali ne za predmetnu nekretninu nego za neku drugu nekretninu odnosno za neki drugi stan jer iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj sa istim bio u pregovorima za kupnju drugog stana.

10. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da 1. tuženik uživa prava temeljem instituta zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, da tužitelj ako tvrdi da je vlasnik trebao ranije pokrenuti postupke za zaštitu svojega prava, da 1. tuženik nije ni nesavjestan ni nepošten niti da je zloupotrijebio svoja prava pa da tužitelj nije dokazao vlasništvo a niti predmnijevano vlasništvo predmetne nekretnine jer da njegov posjed stoga nije ni zakonit ni pošten (pri tome nije sporno da tužitelj sa svojom obitelji neprestano koristi navedeni stan od 21. ožujka 2009.).

11. Ovdje valja navesti da tužiteljevo pravo vlasništva na predmetnom stanu nije bilo upisano u zemljišne knjige prije nego li je na temelju rješenja o ovrsi zabilježena predmetna ovrha već je bilo upisano vlasništvo 2. tuženika pa je stoga pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nema pravo koje bi sprječavalo ovrhu na predmetnoj nekretnini. Pri tome je pravilan stav suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da bi bio predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine jer posjed predmetnog stana, unatoč tome što postoji od 2009. godine, nije niti zakonit niti pošten. Tužitelj nije stekao pravnu osnovu (titulus) za stjecanje prava vlasništva što navedena izjava ne može biti. U svakom slučaju prema čl. 120. st. 1. ZV-a vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se tek upisom u zemljišnu knjigu. Stoga se tužitelj, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, a prema načelu da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, ne može uspješno suprotstaviti učincima instituta zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

12. Pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 22. veljače 2018. pod poslovnim brojem Su-IV-4/2018-4 ne može istoga dovesti u povoljniji položaj jer po predmetnom shvaćanju proizlazi da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zlouporabio svoje pravo. Osim što, kao što je navedeno, nije utvrđeno da bi tužitelj bio predmnijevani vlasnik a sve i da je, imao je dovoljno vremena, dakle više od 10 godina (2009. je ušao u posjed stana a 2018. je pokrenut ovršni postupak) da pokrene postupak za uknjižbu prava vlasništva odnosno da ishodi ispravu za upis svojeg prava vlasništva što nije učinjeno pa proizlazi da tužitelj nije zaštitio svoje vlasničko-pravne interese. U svakom slučaju niti iz iskaza samog tužitelja ne proizlazi da bi ovrhovoditelj znao odnosno imao dovoljno razloga posumnjati u potpunost i istinitost upisa prava vlasništva na predmetnom stanu na ime ovršenika, odnosno ovdje 2. tuženika JC. Uostalom iz iskaza tužitelja i njegove supruge proizlazi da im je bilo poznato da predmetnom izjavom "nisu kupili stan" jer su sklopili Ugovor o najmu istog stana sa ŠC.

13. Slijedom svega navedenog proizlazi da je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da tužitelj na predmetnoj nekretnini nema pravo koje bi sprječavalo ovrhu, odnosno da isti nije vlasnik predmetnog stana.

14. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli - Pola 03. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus