REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1221/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Juliji Strmota, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB:52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: P-1143/2024-23 od 02. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 03. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: P- 1143/2024-23 od 02. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao:

-čest. zem. broj [katastarska čestica], šuma površine 1105 m[2] k. o. [katastarska općina], položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za cijelo, a koja odgovara čest. kat. broj 1737/1, Strmote, maslinik, površine 1104 m[2] , numeracije u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], prikazanoj na skici sudskog očevida izrađenoj od ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl. ing. geod. od 05. studenog 2024. godine, i označenoj slovima A-B-C-D-A, površine 1105 m[2] i žutom bojom, za cijelo,

− čest. zem. broj [katastarska čestica], šuma, površine 693 m[2] , k. o. [katastarska općina] položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za cijelo, a koja odgovara dijelu čest. kat. broj 1737/2, Strmote, maslinik, površine 1102 m[2] k. o. [katastarska općina], numeracije u postupku obnove zemljišne knjige, i to dijelu prikazanom na skici sudskog očevida izrađenoj od ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl. ing. geod., od 05. studenog 2024., i označenom slovima C-D-E-F-C, površine 693 m[2] i zelenom bojom, za cijelo,

-čest. zem. broj [katastarska čestica] put površine 373 m[2] , položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za cijelo, a koja odgovara dijelu čest. kat. broj 1737/2, Strmote, maslinik, površine 1102 m[2] k. o. [katastarska općina], numeracije u postupku obnove zemljišne knjige, i to dijelu prikazanom na skici sudskog očevida izrađenoj od ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl. ing. geod., od 05. studenog 2024., i označenom slovima E-F-G-H-E, površine 373 m[2] i narančastom bojom, za cijelo,

-čest. zem. broj [katastarska čestica], šuma površine 35 m[2] , položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za cijelo, a koja odgovara dijelu čest. kat. broj 1737/2, Strmote, maslinik, površine 1102 m[2] k. o. [katastarska općina], numeracije u postupku obnove zemljišne knjige, i to dijelu prikazanom na skici sudskog očevida izrađenoj od ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl. ing. geod., od 05. studenog 2024., i označenom slovima H-G-J-I-H, površine 35 m[2] i sivom bojom, za cijelo, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj svoje pravo vlasništva na nekretninama upiše u zemljišnu knjigu uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana;

-u st. II., naloženo je tuženici da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 2.254,64 eura, u roku od 15 dana dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica iz svih žalbenih razloga te ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) kao i iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZZP-a jer da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da je proturječno. Navodi da u spisu ne postoji ni jedan materijalni dokaz u korist osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno da je tužitelj jedino imao personalne dokaze - iskaze svjedoka i da je sud donio odluku isključivo na temelju iskaza svjedoka. Nadalje da navod suda da bi bila pasivna u iskazivanju svojih vlasničkih ovlasti nije osnovan jer da je tuženica upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica, kao posjednik u evidenciji katastra upisane su Hrvatske šume te da je iz potvrde Hrvatskih šuma vidljivo da su predmetne nekretnine obuhvaćene programom gospodarenja Hrvatskih šuma još od 1982. godine. Sud prvog stupnja ne može putem svjedoka utvrđivati da predmetna nekretnina ne bi bila šuma odnosno šumsko zemljište.

2.1. Isto tako da neosnovano sud navodi da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da tužitelja nitko nije smetao u posjedu kada su saslušani svjedoci ČS i AS iskazivali da im je bilo zabranjeno korištenje predmetne nekretnine za vrijeme rata budući da je predmetno područje od strateškog položaja. Činjenica da su svjedoci samo viđali nekoga od njegovih prednika na predmetnim nekretninama ne može biti osnova za utvrđenje prava vlasništva tužitelja na tim nekretninama. Nema nikakvih javnih isprava u prilog navoda tužitelja niti je tužitelj dostavio privatne isprave u kojima bi se navodile predmetne nekretnine. Pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo. Propisi koji se odnose na šumsko zemljište su lex specialis pa se trebalo primijeniti Zakon o šumama SRH koji je stupio na snagu 31. svibnja 1977. koji je zabranjivao stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu a ta je odredba zadržana i u kasnijim zakonu koji je stupio na snagu 1990. godine. Odlukom Ustavnog suda od 12. siječnja 2020. ukinuta je navedena odredba. Dakle, za razliku od stjecanja prava vlasništva dosjelošću na zemljištu u društvenom vlasništvu kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu postoji izričita zabrana takvog stjecanja u razdoblju od 1977. godine do 2000. godine. Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva sud prvog stupnja odnosi se na mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na društvenom zemljištu a ovdje se u konkretnom slučaju radi o šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu. Osporava i odluku o troškovima postupka.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženice da se preinači pobijana presuda "i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda, da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a na koju upućuje žaliteljica jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.

7. Nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stare izmjere, a koji odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] koje su formirane u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i koje su prikazane na skici izrađenoj od sudskog vještaka Frane Vlatkovića 05. studenog 2024. i označene slovima A-B-C-D-A u površini od 1105 m[2] , slovima C-D-E- F-C u površini od 693 m[2] , slovima E-F-G-H-E u površini od 373 m te slovima H-G-J- I-H u površini od 35 m[2] .

9. Temeljem provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

-da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru na nekretninama koje su predmet ovog postupka upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano vlasništvo Republike Hrvatske, odnosno tuženice. Kao posjednik prema posjedovnom listu 1062 upisana je Hrvatska Šuma, Uprava šume Split;

-da prema potvrdi Hrvatskih šuma d.o.o. Podružnica Split, Odjela za uređivanje Šuma od 20. veljače 2024. proizlazi da su kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] obuhvaćene Programom gospodarenja šuma i šumskim zemljištima Biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991.;

-da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da predmetne nekretnine u postupku obnove zemljišnih knjiga nose oznaku kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] i čine jednu cjelinu sa svih strana ograđenu žičanom ogradom i betonskim stupovima, da na istima postoje stabla maslina kao i da postoje iskopi gdje je bila započeta gradnja (podruma) od strane tužitelja;

-da površina predmetnih nekretnina prema nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka iznosi za kč. br. [katastarska čestica] od 1105 m[2] , za k. č. br. [katastarska čestica] od 693 m , za kč. br. [katastarska čestica] od 373 m[2] , te za kč. br. [katastarska čestica] od 35 m .

-da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su nekretnine koje su predmet postupka još od 50-ih godina prošlog stoljeća u posjedu tužiteljeve obitelji i to ranije njegovog djeda OS kojega su zvali "Ć" (upravo i zato su predmetne nekretnine nazvane u tom mjestu "Č zemlja"), a nakon toga oca SS te nastavno samog tužitelja koji je iste naslijedio.

-da se na predmetnoj nekretnini držalo blago te sijeno, da se na dijelu te nekretnine nalazila i sjenica gdje se preko dana držalo ovce, da je predmetna nekretnina oduvijek bila ograđena suhozidom, a da se danas na istoj nalaze masline koje je zasadio tužitelj;

-da se radi dakle o nekretninama koje predstavljaju jednu cjelinu, ranije ograđene suhozidom a nakon toga, do danas, betonskim stupovima i žičanom ogradom;

-da predmetne nekretnine nikada nisu bile, po svojoj naravi, šuma niti šumsko zemljište.

10. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja, primjenom odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV) zaključuje da su u trenutku podnošenja tužbe bile ispunjene sve potrebne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužitelja i to dosjelošću.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se tužitelj osobno, i putem svojih prednika (djeda OS te oca SS) nalazi u samostalnom, neprekidnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina u k. o. [katastarska općina], opisanih u izreci pobijane presude koji posjed traje još od 50-ih godina prošlog stoljeća, odnosno u razdoblju duljem od 75 godina, pa da je isti stekao vlasništvo navedenih nekretnina dosjelošću i to do 01. siječnja 1997. do kada je bila na snazi odredba čl. 388 st. 4. ZV- a.

12. Radi se o nekretninama – šumi i šumskom zemljištu koje su bile u društvenom vlasništvu do 16. listopada 1990. kada su prenesene u vlasništvo RH na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj: 41/90. – dalje: ZID ZŠ).

13. Europski sud za ljudska prava u većem broju odluka i to Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske te Jakeljić protiv Hrvatske izrazio je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388 st. 4. ZV-a, a stupanjem na snagu tog zakona 01. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju navedene odredbe ZV-a.

13.1. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da treće osobe polažu vlasnička ili neka druga stvarna prava na predmetnim nekretninama pa je stoga i pravilno prihvaćen zahtjev tužitelja.

14. U čl. 388. st. 4. ZV-a je bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Kako je stupanjem na snagu ZV-a (01. siječnja 1997.) dovršen proces pretvorbe društvenog vlasništva, treba smatrati kako se odredba čl. 388. st. 4. ZV-a odnosila na sve nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu, dakle i na šume koje su bile u društvenom vlasništvu pa stupanjem na snagu ZID ZŠ postale vlasništvo RH, a ne samo na one koju su i na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu.

15. Žalbeni navodi tuženice kojima ista tvrdi da predmetne nekretnine predstavljaju šumu i šumsko zemljište te da tužitelj nije mogao steći dosjelošću pravo vlasništva na tim nekretninama, odnosno da je rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na šumama počeo teći tek od odluke Ustavnog suda RH od 12. siječnja 2000. (U-I-374/1998) nije osnovan jer iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima bio u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina počevši najkasnije od 1950. pa nadalje, a tuženica nije poduzimala nikakve posjedovne radnje na tim nekretninama koje su koristili isključivo prednici tužitelja kao i sam tužitelj i isti predstavljaju jednu cjelinu ograđenu ranije suhozidom, a nakon toga žičanom ogradom. Iz provedenog dokaznog postupka, uviđaja na licu mjesta, kao i iz priloženih fotografija proizlazi da predmetne nekretnine u naravi ne predstavljaju šumu ni šumsko zemljište.

15.1. Tuženica nije dokazala suprotno, odnosno da se nije radilo o samostalnom, neprekinutom i poštenom posjedu koje se značajke posjeda predmnijevaju prema čl. 11. st. 2., čl.18. st. 5. i čl. 19. st. 2. ZV-a. Uostalom u postupku nije ni sporno da tuženica kao formalno upisani vlasnik nikada nije zatražila predaju u posjed niti bila u posjedu.

16. Za zaključiti je da se čl. 388. st. 4. ZV-a koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. odnosio i na šume koje su bile u društvenom vlasništvu do 16. listopada 1990. a to ujedno znači da je do tada trebalo biti dovršeno i vrijeme dosijedanja, uzimajući u obzir da je u čl. 55. st. 2. ZŠ ("Narodne novine" broj: 52/90 pročišćeni tekst) bilo propisano da se na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

16.1. Odredba čl. 55. st. 2. ZŠ-a ukinuta je odlukom Ustavnog suda RH od 12. siječnja 2000. (U-I-374/98) ali ta zakonska odredba ni odluka Ustavnog suda nisu od utjecaja na mogućnost stjecanja vlasništva tih nekretnina dosjelošću dok su te nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva (tako i Rev-221/2024 od 13. veljače 2024.). Tužitelj je zajedno sa svojim pravnim prednicima stoga stekao pravo vlasništva dosjelošću s time da je vrijeme potrebno za dosjelost dovršeno dok su još predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva.

17. Žalbeni navodi tuženice o tome da ni prednici tužitelja ni sam tužitelj nisu bili navedeni kao posjednici predmetne nekretnine u posjedovnim listovima, kao i da ista nije obuhvaćena kao ostavinska imovina iza prednika tužitelja, njegovog djeda pa i oca, ne dovode do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da je u postupku utvrđeno da su prednici tužitelja, njegov djed i otac bili u posjedu predmetnih nekretnina, da je predmetna nekretnina oduvijek bila ograđena suhozidom, da su se tamo držale ovce, da je na istima bila napravljena sjenica – kupola od granja radi hlada gdje su se preko dana držale ovce, da je tužitelj naslijedio oca SS, a ovaj da je naslijedio svog oca, odnosno djeda tužitelja, OS, da je tužitelj imao sestru A koja je preminula te brata O koji živi u [adresa], međutim da je predmetna nekretnina pripala tužitelju.

18. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženice da tužitelja nije osnovana tvrdnja tužitelja da ga nitko nije smetao u posjedu jer da suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka CS i AS valja reći da su isti svjedoci naveli da je tužitelj na predmetnoj parceli počeo izgradnju kuće ali da je "došao rat pa da mu je vojska zabranila da to dalje radi", odnosno da mu je "vojska zabranila da to radi dok traje rat jer da je to područje od strateškog položaja". Navedeno zasigurno ne upućuje da bi tužitelja netko smetao u posjedu nego je zbog potrebe izvođena određenih ratnih operacija očito tužitelju bilo onemogućeno da u tom trenutku gradi na predmetnim nekretninama.

19. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

20. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a. Tuženica nije uspjela sa svojom žalbom pa je valjalo odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka. (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166 st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 03. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus