REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-400/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Alenki Paus kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Ćavaru, odvjetniku u Vukovaru, protiv ovršenika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3664/2024-2 od 5. svibnja 2025., 3. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3664/2024-2 od 5. svibnja 2025. u pobijanom dijelu – točke I. i III. izreke rješenja na način da se odbija kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka izravne naplate u iznosu 93,75 eura, kao i zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu 15,62 eura.

II. Nalaže se ovrhovoditelju isplatiti ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu 31,25 eura u roku osam dana, a u preostalom dijelu u iznosu 31,25 eura odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

“I. Nalaže se ovršeniku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 nadoknaditi ovrhovoditelju TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka izravne naplate u iznosu 93,75 eura, u roku osam dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka izravne naplate u preostalom zatraženom iznosu kao neosnovan.

III. Nalaže se ovršeniku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 nadoknaditi ovrhovoditelju TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka u iznosu 15,62 eura, u roku osam dana.“

2. Protiv tog rješenja pravovremenu je žalbu podnio ovršenik pobijajući isto u točkama I. i III. izreke, iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je rješenje nezakonito jer je ovo već treći trošak izvansudske ovrhe koji je sud dosudio ovrhovoditelju na temelju poslanog zahtjeva na provedbu FINA-i; da je prvo poslana na provedbu presuda Općinskog suda u Vinkovcima P-823/2019, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru Gž-205/2022. Radi provedbe te ovrhe na FINA-i tražen je trošak izvansudske ovrhe koji je određen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-168/2023 od 15. rujna 2023. Na temelju provedbe toga rješenja na FINA-i ponovno je tražen trošak izvansudske ovrhe koji je određen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3492/2023 od 4. srpnja 2024. I konačno, na temelju provedbe toga rješenja na FINA-i sud je donio pobijano rješenje. Ukazuje da time ovrhovoditelj zlouporabljuje pravo propisano čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona; da bi ovakvim postupanjem ovrhovoditelj mogao neograničeni broj puta tražiti trošak izvansudske ovrhe, a sudovi bi mu to određivali; da je to pre ekstenzivno tumačenje zakona od strane ovrhovoditelja i suda. Predlaže ukidanje rješenja i potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba ovršenika je osnovana.

4. Pobijanim rješenjem u pobijanom dijelu naloženo je ovršeniku nakaditi ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplete u iznosu 93,75 eura i to trošak za sastav zahtjeva za izravnu naplatu u iznos 31,25 eura i pribave potvrde ovršnosti osnove za plaćanje u iznosu 62,50 eura, sve primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/23 (Tbr. 11/5 i Tbr. 32/2 Tarife). Također je mu je dosuđen i trošak sastava zahtjeva za naknadu troška postupka izravne naplate u iznosu 15,62 eura, Tbr. 11/10 u vezi Tbr. 7/1 i Tbr. 54 i 46. Tarife.

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama određenih žalbenih navoda pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23. – dalje: ZPP) u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP), ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Odredbom čl. 14. st. 7. OZ propisano je da o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja. Odredbom čl. 14. st. 8. OZ određeno je da ako ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zahtijeva određivanje ovrhe za troškove, dužan je u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje posebno navesti za koje nastale troškove zahtijeva naknadu i njihov ukupni obračun.

6.1. Dakle, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj je mogao, ali je propustio zatražiti da već u ranijem tijeku postupka radi namirenja troškova odmjerenih u iznosu 93,75 eura sud odredi ovrhu radi njihova ostvarenja. Time bi se izbjegli daljnji troškovi ovrhe, odnosno oni koje upravo u ovom postupku ovrhovoditelj potražuje radi naplate tog ovršnog troška u iznosu 15,62 eura, pa slijedi da su sada nastali troškovi ovrhovoditelja bili nepotrebni za ovrhu.

7. Kada bi se prihvatio način ostvarivanja prava na troškove izravne naplate kako je to izabrao ovrhovoditelj, naplati troškova ne bi bilo kraja jer bi svaka izravna naplata troškova postupka podrazumijevala daljnje troškove, što je neprihvatljivo i protivno načelu zaštite ovršenika sadržanom u odredbi članka 6. OZ te načelu ekonomičnosti sadržanom u odredbi članka 10. st. 1. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. st. 1. OZ, a konačno i pravnoj prirodi troškova postupka kao sporedne tražbine. Međutim, po stavu ovoga suda postupanje ovrhovoditelja ne predstavlja povredu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP.

8. Odredbom članka 6. OZ je propisano kako će se pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika te na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, što između ostalog znači i da za ostvarenje tražbine ovrhovoditelj treba izabrati pravni put kojim će se to postići, a moguć je i dopušten, dok je odredbom članka 10. st. 1. ZPP propisano kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

9. Ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju najprije podnio zahtjev prvostupanjskom sudu za naknadu troškova izravne naplate, na temelju odredbe članka 14. stavka 6. OZ, te je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Ovr- 3492/2023-3 od 4. srpnja 2024. koje je u ovom postupku ovršna isprava. Iz obrazloženja toga rješenja razvidno je da su u istom ovrhovoditeljici odmjereni troškovi koje je zahtijevala uslijed toga što je 4. prosinca 2023. podnijela sudu zahtjev za naknadu troškova izravne naplate budući je FINA-i na naplatu podnijela rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-168/2023 od 15. rujna 2023. te je zahtijevala trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za presudu u iznosu 50,00 eura, trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave FINA-i u iznosu 50,00 eura, trošak sastava prijedloga u iznosu 50,00 eura, sve uz PDV. Međutim, u odredbi članka 14. stavka 7. OZ propisano je da sud u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi ostvarenja tih troškova.

10. To u konkretnom slučaju znači da je ovrhovoditelj mogao podnijeti prijedlog za ovrhu tih troškova (odmjerenih sada u iznosu 93,75 eura plus 15,62 eura) i tada bi sud odredio ovrhu na novčanoj tražbini po računu (čl. 204. OZ) te nakon pravomoćnosti dostavio rješenje o ovrsi Agenciji na provedbu.

11. Pritom, a jer bi ovrhovoditelj već u zahtjevu za naknadu troškova postupka postavio i zahtjev za određivanjem ovrhe u skladu s odredbom čl. 14. st. 8. OZ, ne bi dolazila do primjene odredba čl. 211. OZ, dakle ne nakon što rješenje postane pravomoćno i ovršno.

12. To bi, dakle, bila i jedina osnova za plaćanje u pogledu troškova postupka koju bi Agenciji dostavio sud, pa ovrhovoditelj ne bi imao daljnjih troškova izravne naplate, a što ukazuje da su zatraženi troškovi ovrhovoditelja u ovom konkretnom slučaju bili nepotrebni za ovrhu jer ovrhovoditelj nije izabrao najekonomičniji postupak za ostvarenje troškova izvansudske ovrhe. Identičan stav zauzet je na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 18. listopada 2021.

13. Na kraju valja napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o troškovima ovrhe kao sporednoj, akcesornoj tražbini, da se glede glavne tražbine izvjesno vodio postupak izravne naplate, a ovršenik u pogledu troškova nastalih pred sudom ne bi smio biti u nepovoljnoj poziciji od one u kojoj bi bio da se vodi jedinstveni ovršni postupak.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo je odlučiti kao u izreci.

15. Kako je žalba osnovana ovrhovoditelju pripada trošak za sastav žalbe u 12,5 bodova, odnosno uz PDV 31,25 eura Tbr.13/1 u vezi s Tbr. 10/4 i Tbr. 7/1 Tarife, a u preostalom je dijelu zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti. Trošak pristojbe nije dosuđen jer nije niti plaćen; čl. 166. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ.

U Puli – Pola 3. studeni 2025.

Sutkinja

Alenka Paus