REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1423/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji toga suda Alenki Paus, u pravnoj stvari tužiteljice CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima Jeleni Matulić, Borisu Biliću i Vani Vrsalović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić, Vrsalović d.o.o., odvjetnicima u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4708/2022-22 od 3. rujna 2025., 3. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se djelomično žalba tužiteljice te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4708/2022-22 od 3. rujna 2025., tako da u cijelosti glasi:
„IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.175,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana; dok se zahtjev za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 507,50 eura odbija kao neosnovan.“
II. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu 69,38 eura u roku 15 dana, a u preostalom dijelu u iznosu 86,87 eura odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbija se kako neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
" I. Utvrđuju se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br.9010976414 od 26.siječnja 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 1.ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 19.830,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, članak 5. u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6. u dijelu u kojem se kredit u iznosu od 19.830,00 CHF i kamata iz točke 4.ovog Ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj br.9010976414 od 26.siječnja 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, članak 7. u dijelu u kojem u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je obavijest Banke o tome sastavni dio ovog Ugovora.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.144,38 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od :
10.03.2009.
7.38 eura od 10.01.2010.
eura od 10.10.2010.
eura od 10.07.2011.
po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne 3 operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.612,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos parničnog troška tekuće od 03.rujna 2025. do isplate, a koje zatezne kamate se obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok se zahtjev za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 1.070,00 eura odbija kao neosnovan."
2. Protiv presude, odluke o troškovima postupka, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica ukazujući na vrijednost predmeta spora; da je valjalo priznati i trošak vansudskog vještačenja te trošak za sastav podneska od 20. studenog 2023. i pristup na ročište za objavu. Predlaže preinačiti presudu u dijelu odluke o trošku te potražuje trošak za sastav žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik ukazuje da je žalba neosnovana i traženi troškovi nepotrebni i neosnovani. Potražuje trošak za sastav odgovora i pristojbe na isti.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pobijanom odlukom nakon što je prihvaćen zahtjev tužiteljice naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.612,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu u iznosu 1.070,00 eura odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, sve primjenom odredbi čl. 154. stavak 1., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).
6. Ispitujući pobijanu presudu u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda u pobijanom dijelu dijelom pravilna i zakonita, a dijelom je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
7. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
8. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23) u svezi vrijednosti boda prema vrijednosti predmeta spora.
9. Naime, u tužbi je kao vrijednost predmeta spora naznačen iznos od 10.100,00 kuna/1.340,50 euro (fiksni tečaj konverzije 1,00 euro=7,53450 kuna). Zahtjev je postavljen kao deklaratorni na utvrđenje da je ništetna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 9010976414 od 26. siječnja 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 19.830,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, članak 5., u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6., u dijelu u kojem se kredit u iznosu 19.830,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora; nadalje, na utvrđenje ništetnosti i odredbe članak 4. Ugovora o kreditu br. 9010976414 od 26. siječnja 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, članak 7., u dijelu u kojem u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
9.1. Dakle, radi se o dva deklaratorna zahtjeva, jedan na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i drugi na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
9.2. Nastavno, predmet je i kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 8.625,94 kn/1.144,86 EUR sa zateznom kamatom koja teče na navedene mjesečne iznose, a osnovom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
10. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP je propisano da u slučaju kad zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. U smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZPP, kada se zahtjev odnosi na novčanu svotu kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, dok je odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano da u drugim slučajevima, kad se zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.
10.1. Tužiteljica, u konkretnom slučaju zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, ali i isplatu iznosa od 1.144,38 eura samo osnovom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
10.2. Stoga, uvažavajući shvaćanje VSRH Revt-156/13 od 7. svibnja 2014., Revt 1927/2017 od 18. siječnja 2022. da deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već se tada vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu; taj se stav u konkretnom slučaju odnosi, odnosno primjenjuje samo na zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, budući se isplata osnovom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne zahtijeva.
10.3. Stoga, u konkretnom slučaju mjerodavna je vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi jer kao takva obuhvaća i zahtjev na isplatu u iznosu 1.144,38 eura (ali i u tome sadržan deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli), a u preostalom se dijelu (196,12 eura) odnosi na zahtjev za utvrđenje (deklaratorni zahtjev) ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (jer osnovnom toga zahtjeva tužiteljica ne potražuje i isplatu).
11. Stoga su osnovani žalbeni navodi tužiteljice koji se tiču vrijednosti predmeta spora i time odmjerenog broja bodova prema Tarifi, odnosno 100 bodova plus PDV po radnjama, a ne 75 bodova plus PDV.
12. Pri tome tužiteljici ne pripada trošak za sastav podneska od 20. studenog 2023. jer isti nije bio potreban radi vođenja parnice (radi se samo o dostavi podataka o izvršenom plaćanju, dakle nepotrebnom trošku kako je valjano obrazložio prvostupanjski sud), kao niti za provedeno vansudsko vještačenje jer se na istom niti ne temelji donesena odluka, dakle također nepotreban trošak kako je pravilno obrazložio prvostupanjski sud.
13. Međutim, valjalo je tužiteljici odmjeriti trošak za pristup na ročište za objavu presude na koje je pristupio punomoćnik. Radi se o radnji koja bila potrebna radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP budući se, primjenom odredbe čl. 335. st. 9. ZPP, od tog ročišta smatra da je stranci obavljena dostava presude. Stoga tužiteljici je valjalo odmjeriti još trošak u 50 bodova Tbr. 9/3 Tarife, ukupno uz PDV 125,00 eura.
14. Sveukupno tužiteljici stoga pripada trošak u iznosu (za radnje kako je odmjerio sud prvog stupnja, ali 100 bodova po radnji plus pristup na ročište za objavu, sve plus PDV te trošak vještačenja 300,00 eura) 2.175,00 eura.
15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. i čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
16. Kako je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru 74% valjalo joj je u tom omjeru dosuditi trošak 69,38 eura (tužiteljici za sastav žalbe pripada 37,5 bodova, odnosno 93,75 eura, Tbr. 10/4 Tarife prema vrijednosti predmeta spora žalbenog postupa koja iznosi 757,72 eura, a tužiteljica je uspjela u iznosu od 562,50 eura). Nije dosuđen trošak žalbenog postupka tuženici jer sastav očitovanja, odnosno odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice, čl. 166. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 2. ZPP.
U Puli-Pola 3. studenog 2025.
Sutkinja
Alenka Paus
