REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1403/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Nikici Bojkić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika: 1. EF, 2. UF, 3. ZF, 4. JF, 5. ĆF, 6. AF, 7. ČF iz [adresa], 8. GF, 9. SF, 10. IF, 11. RF, 12. NF, 13. Muška djeca koja će se roditi od D, EF i FF pok.ČF na jednake dijelove, 14. OF, 15. TF, 16. CF, 17. BF, 18. ĐF, 19. mlt. KF, [adresa], 20. mlt. PF, [adresa], 21. ŽF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 22. LF, pravni sljednik sada pok. VF, zastupan po punomoćniku Igoru Prviniću, odvjetniku u [adresa], 23. MF, 24. ŠF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Prviniću, odvjetniku u Starom Gradu, 25. HF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 26. BZ, 27. DA, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 22. i 24. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-4302/2023 od 24. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 03. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 22. tuženika LF i 24. tuženika ŠF i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-4302/2023 od 24. lipnja 2025. u odnosu na 22. i 24. tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, presudom na temelju priznanja, presudom zbog ogluhe i presudom zbog izostanka odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica nasljeđivanjem i dosjelošću stekla pravo vlasništva za 1125/1206 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prikazanih u skici mjesta spora Geodetskog vještva za spis suda P-4302/2023 od studenog 2024. izrađenog od strane ovlaštenog vještaka Petra Garmaza, dipl. ing. geod., koje vještvo čini sastavni dio ove presude (list 245 spisa) i to baš - dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji dio je u skici mjesta spora Geodetskog vještva omeđen slovima A- B-C-D-E-F-G-H-I-A ukupne površine od 1875 m[2] (katastarska i zemljišnoknjižna enumeracija) - dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji dio je u skici mjesta spora Geodetskog vještva omeđen slovima I-J-K-H-I ukupne površine od 761 m[2] (katastarska i zemljišnoknjižna enumeracija) - dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji dio je u skici mjesta spora Geodetskog vještva omeđen slovima M-N-O-P-M ukupne površine od 110 m[2] (katastarska i zemljišnoknjižna enumeracija) - dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji dio je u skici mjesta Spora Geodetskog vještva omeđen slovima C-D-L-C ukupne površine od 14 m[2] (katastarska i zemljišnoknjižna enumeracija) - u cijelosti k. č. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 60 m[2] (samo katastarska enumeracija, budući navedena nekretnina nije evidentirana u zemljišnim knjigama) što su tuženici dužni priznati, pa je tužiteljica temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama za 1125/1206 dijela nad predmetnim nekretninama uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženih i njihovih pravnih prednika.

2. Dužni su tuženici, solidarno, u roku o 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.129,18 eura."

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijeli su 22. tuženik LF, pravni sljednik iza sada pok. VF (dalje 22.tuženik) i 24. tuženik ŠF (dalje 24.tuženik), iz svih žalbenih razloga čl. 353. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjene odredbe materijalnog prava kao i da obrazloženje ne korespondira sa izvedenim dokazima. Prvenstveno se ističe da je **.**.2024. preminula VF, 22. tuženica i njezini isključivi pravni slijednik je sin LF, te je uz žalbu i dostavljena punomoć za zastupanje imenovanom odvjetniku, kao nasljedniku majke, koji ulaže žalbu. Nadalje, ukazuje se da tužiteljica tužbom nije obuhvatila sve upisane zk. suvlasnike koje je trebalo obuhvatiti, obzirom da imaju status jedinstvenih suparničara, dok presudom kojom se traži utvrđenje prava vlasništva fizičkog posebnog dijela nekretnine trebalo bi izvršiti parcelaciju nekretnine, a obzirom i na navedeno da parcelaciju nije moguće provesti jer sve opisane osobe nisu dale suglasnost za parcelaciju, pa je takva odluka neprovediva. Uz to, između ostalih i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije upisana u zemljišnoknjižnoj numeraciji, pa je nejasno na koji je način sud utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika u odnosu na tu nekretninu, kada se ima u vidu da se pravo vlasništva stječe upisom u zemljišne knjige, obzirom da prvo isto trebalo upisati u zemljišne knjige a tek onda eventualno sređivati zk. stanje, s time je i tužba u odnosu na tu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preuranjena. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica vlasništvo utuženih nekretnina stekla dosjelošću i nasljeđivanjem, obzirom iskazi svjedoka su izravni i precizni samo u odnosu na kućicu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok u preostalom dijelu svjedoci nemaju izravna saznanja niti o njima iskazuju. Svjedokinja UA iskazuje o kući, ali općenito iskazuje o zemljištu koji je u obrađivanju njezin brat i nedvosmisleno da nije obrađivao i držao u svojem posjedu zemljište koje joj je prezentirano na izvodu iz katastarskog plana, dok svjedok ZA koji također iskazuje o kući, nakon prezentacije katastarskog plana i ostalih dijelova nekretnine, ističe da mu o tom zemljištu ništa nije poznato, dok u odnosu na svjedoka JA se ne želi posebno očitovati obzirom je isti suprug tužiteljice, pa ima osobni interes da tužiteljica uspije u ovom postupku. Prilikom održavanja ročišta na mjestu spora nije upisan predmet spora i što se nalazi na terenu u trenutku održavanja očevida, kao što i tužiteljica nije pokazala granice svojeg posjeda, već je vještaku prezentirana skica prema kojoj je izradio vještvo. Nadalje navode da pok. ĆA, zajednički prednik tuženika i tužiteljice i da između ovih parbenih stranaka nije postignut dogovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice, pa se time pravo vlasništva i nije moglo steći dosjelošću jer nije ispunjen minimalni uvjet i to poštenje, obzirom da tužiteljica i njeni prednici nisu ni u jednom trenutku bili pošteni posjednici jer im je bilo poznato da dioba između nasljednika pok. ČF nije izvršena.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužba odbaci, a u odnosu na ostale nekretnine koje su predmet postupka odbije u cijelosti a podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom 22. i 24. tuženika postupljeno je u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. U svom odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da tuženik umjesto 22. tužene VF ne sadrži sve potrebne podatke sukladno čl. 106. st. 2. ZPP-a. Žalbene navode smatra neosnovanim, osobito netočne navode da je svjedok JA suprug tužiteljice jer isti nije i nikada nije bio suprug tužiteljice, dostavom certifikata o sada pokojnom suprugu tužiteljice, pa stoga isti nema interesa da tužiteljica uspije u ovom postupku. Žalbeni je prijedlog odbijanje žalbe kao neosnovane.

5. Žalba 22. tuženika i 24. tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda navedenih žalbom, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede jer je presuda razumljiva i nije proturječna izvedenim dokazima. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet ovog postupka u ovoj pravnoj stvari je prvotni zahtjev tužitelja AA, pravnog prednika tužiteljice DF, radi utvrđenja prava vlasništva navedenih utuženog dijela nekretnina u određenoj površini i to u odnosu na zgr. 348 na kojoj je majka tužiteljice – pok. ČA pok. ČF izgradila kuću a naslijedila ju je i tužiteljica, dok je i otac preostale nekretnine izvorno stekao kupnjom od GA ranijeg vlasnika 1962. godine, i na tim se nekretninama otac tužiteljice bavio poljoprivredom i uzgajao povrtne kulture, a naslijedili su ga njegova djeca, tužiteljica i braća U i AA (ranije tužitelj) a AA i U je naslijedila upravo u postupku tužiteljica.

8. Prvostupanjski sud je nakon saslušanja svjedoka SA koje potvrdila posjedovno stanje na terenu kako je to navela tužiteljica tijekom postupka, a koja je i u vrijeme kada je gradnja započeta imala 10 godina i njen brat i ona pomagali su u gradnji noseći žalo i slične lakše poslove, kao i da joj je poznato da je zemlju na kojoj je izgrađena kućica dobila u dotu majka tužiteljice - ČA od svojeg oca, a drugu zemlju, da je njen brat GA ČA prodao istu tužiteljičinom ocu IA, zvanom J, a njenog brata da nitko nikada nije ometao u posjedovanju te zemlje, te ju je on obrađivao, doduše ne u cijelom dijelu.

8.1. Iskazom svjedoka ZA potvrđeni su navodi oko posjeda predmetnih zemalja od strane tužiteljičinog oca IA, a svjedoku je poznato da je upravo IA sagradio kućicu uz more u uvali [adresa], a tu zemlju na kojoj je gradio dobila je majka tužiteljice "u dotu" od svog oca, a površinu zemlje koju je ista dobila nisu mu poznati detalji, ali da je bila dovoljno velika za gradnju kućice, dok nikada nije čuo ili vidio da bi netko osporavao IA, pa kasnije ni tužiteljici, njihov posjed utuženih nekretnina ili da bi im osporavao vlasništvo, a o načinu stjecanja zemlje iznad kućice nema saznanja, ali ima neposrednih saznanja o posjedu tvrdeći da je IA tu imao lozu koju je obrađivao.

8.2. Prema iskazu svjedoka JA proizlazi, da nikada nije viđao nikoga osim "J", odnosno IA – oca tužiteljice, kojemu je to bio nadimak, a kada je imao 12-ak godina sjeća se da je tu jedne prigode bio došao kod oca tužiteljice i tu "bacio mrežu", te prenoćio, a njegov brat i on išli brati grožđe tu, no, tada nije znao čije je, ali mu je njegov otac uvijek govorio da idu u grožđe "kod J" , nije čuo ili vidio da bi netko osporavao njegovoj supruzi ili njenim prednicima posjed ili vlasništvo, dok je IA uvijek tu držao brod, te mreže, i nikada ga nitko nije ometao u tome.

9. Provedenim očevidom radi identifikacije nekretnine, i utvrđeno je da se kućica na terenu na čest. 384 i dijelu čest. 1394/7 površinom od 100 m[2] i označuje posebnim točkama kao i drugi dio nekretnina u površini koja je i navedena kako je to i tužiteljica opisala, a na terenu je imala ključeve, te je imala pristup što ukazuje na osnovanost navoda o posjedu i vlasništvu. Utvrđeno je, da su i pregledom zemljišnoknjižnih podataka, na utuženim nekretninama upisani upravo ovdje tuženici i to za udjele koji se navode.

9.1. Cijeneći odredbu čl. 221.a ZPP-a vezano za teret dokazivanja, čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96 i dr.) a prije istoga Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je na snazi od 01. siječnja 1997. a do njegovog stupanja na snagu je od 01. rujna 1980. bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" 6/80, 36/90 – "Narodne novine" broj: 53/91, 9/92, 77/92), kao i Austrijski Opći građanski Zakonik i njegove čl. 1461. do čl. 1471. i da pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu, čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti, a dosjelost počinje teći kada posjednik stekne stvar i završava posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Cijeneći pretpostavke koje moraju biti ispunjene, a to je sposobnost stvari da bude objektom prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva, valjani pravni temelj stjecanja, kakvoća posjeda, trajanje i poštenje posjeda, da iz izvedenih dokaza nije dovedeno u pitanje poštenje posjednika, kao i da tuženici nisu predložili dokaze za razliku od tužiteljice, koja je dostavila dokumentaciju, predložila svjedoke i očevid na terenu, prvostupanjski sud smatra da su prednici tužiteljice stekli pravo vlasništva dosjelošću a ista je naslijedila to pravo na način i kako to propisuju odredbe Općeg građanskog zakonika, te je stoga i u odnosu na pojedine tuženike odlučeno kao u izreci.

10. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna.

11. U odnosu na 22. tuženika LF iza pok. VF došlo je do preuzimanja postupka, obzirom je preuzeo postupak i pristao na sve poduzete radnje od strane ovlaštenog punomoćnika, koje jedino pravo ima nasljednik koji je sve osnažio.

12. Vezano za žalbene navode kojima se ukazuje da tužbom nisu obuhvaćeni svi upisani zk. suvlasnici, takvi navodi nisu isticani tijekom postupka, pa se sada žalbom ne mogu posebno iznositi. Uz to, vezano za te navode, obzirom i da nisu sve upisane osobe dale suglasnost za parcelaciju, te je takva odluka neprovediva, ukoliko i postoji navedeni žalbeni razlog, tada on ne utječe na 22. i 24. tuženika, već se radi o nedostatku koji se odnosi osobno na tužiteljicu.

13. U odnosu na nekretninu kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nije upisana u zemljišne knjige, evidenciju nekretnine iz katastra i upis zemljišne knjige predviđen je poseban, pojednostavljeni postupak dopunom zemljišne knjige, a za potrebe provedbe upisa u zemljišne knjige, prema Zakonu o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19). Da se ne radi o suvlasnicima navedene nekretnine, kako se žalbom navodi, ne proizlazi, obzirom se i žalbom ukazuje da su nasljednici iza sada pok. VF ČF i proglašeni 22. tužena VF, NA, MF, FA, OA i majka tužiteljice, sada pok. ČA, kojoj je i oporukom njezin otac ĆA i ostavio navedene nekretnine između ostalih i teren, gdje je sagradila kuću u uvali Rižušća i ostale navedene nekretnine, a koje pojedine nasljednice nisu identificirale svoje nekretnine iz oporuke, pa je stoga rješenjem o nasljeđivanju primijenjena oporuka samo u odnosu na pokretnu imovinu ostavitelja i štedni ulog a u odnosu na nekretnine koje su navedene proglašene su nasljednicima sve zakonske nasljednice jednako.

14. Isto tako i prema priloženom Ugovoru o kupoprodaji i proizlazi da je između prodavatelja GA i kupca IA (oca tužiteljice) i kupljena nekretnina koja je i navedena [adresa] u [adresa], istočna banda (strana) plus po 12 m naokolo radi obrane od šume i dio na moru. Time i proizlazi ono što je navedeno prvostupanjskom odlukom, da je i konstatirano od strane vještaka na način kako je to i pokazano od strane tužiteljice. Pri tome, suprotno žalbenim navodima, iz zapisnika o provedenom očevidu proizlazi, da je u odnosu na kč. [katastarska čestica], kč [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica], kao i rubni dio kč. [katastarska čestica], tužiteljica pokazala gdje bi bile granice, kao i rubni dio koji omeđuje vlasništvo tužiteljice. Sam posjed prednika tužiteljice je i utvrđen provedenim dokazom saslušanjem svjedoka, a u odnosu na kojeg svjedoka JA se ne može posebno cijeniti da je pristran, obzirom i ne proizlazi da bi bio suprug tužiteljice jer iz njegovog iskaza ne proizlazi da se poziva na tužiteljicu, kao suprugu.

15. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu 22. i 24. tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli - Pola 03. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić