REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-835/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Marić Nekić, odvjetnici u Sisku, protiv tužene PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, zastupane po punomoćniku Zlatku Tomažiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-201/2024-10 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se u pobijanom dijelu u toč. I. i III. potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-201/2024-10 od 6. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb protiv tužitelja ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u predmetu Općinskog suda u Sisku, OVR-467/2023 temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku broj Ovr-467/20236 od 25. ožujka 2024 u odnosu na dio ovrhe u kojoj tužitelj potražuje novčanu tražbinu u iznosu od 18.121,59 € s osnova zatezne kamate, sa zakonskom kamatom tekućom na ovaj iznos od dana podnošenja ovršnog prijedloga do naplate, kao i svih troškova ovršnog postupka, prema određenju suda, sa zakonskom kamatom koja teče od dana njihovog nastanka do namirenja ovrhovoditelja na nekretninama ovršenika ŽR, upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] i to kčbr. [katastarska čestica].

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

III. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti tuženika."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužena, u odnosu na toč. I. i III. izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se ne slaže u cijelosti s navodima obrazloženja pobijane presude, smatrajući da je dio odluke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva da se proglasi nedopuštenom ovrha na nekretnini radi naplate iznosa glavnice od 7.067,91 eura pravilan i zakonit. Smatra da nije valjano obrazloženo zbog čega je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva vezano za kamatu, pa na taj dio i podnosi žalbu. Smatra da je osnovano odbijen istaknut prigovor zastare, i time je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti tako i u odnosu na (u prijedlogu za ovrhu) zatražene zatezne kamate. Smatra da je u odnosu na proglašenje ovrhe nedopuštenom radi naplate dijela tražbine s osnove zatezne kamate donesena odluka izvan postavljenog tužbenog zahtjeva, smatrajući da je prekoračen tužbeni zahtjev na način da je tužitelju dosudio nešto što tužbom nije tražio u činjeničnom smislu, što predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba postupka. Tužitelj u činjeničnom supstratu, kao ni u formi tužbe nije postavio zahtjev kojim traži proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na tražbinu tuženika, s osnove zatezne kamate vezano da bi predmetni Ugovor o kreditu kao ovršna isprava sadržavao neke nepoštene ugovorne odredbe vezano za kamatu, a na što se tužitelj nije pozivao na ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu. Neosnovano se i zaključuje da je tuženica ta koja mora u ovom postupku dokazivati da tužitelj ima druge nekretnine u svom vlasništvu, obzirom da je, što je i istaknuto odgovorom na tužbu, tuženica i založni vjerovnik u konkretnom slučaju, pa stoga na nekretnini koja je i predmet ovršnog postupka dužnik nije ovlašten isticati prigovor da se radi o jedinoj nekretnini pozivom i na zaključak sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH SU-IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. Neosnovan je i donekle nejasan stav prvostupanjskog suda, da je tuženik u ovom postupku imao dokazivati da tužitelj nije ekonomski ugrožena osoba, kao što je već i dokazano samim time što je u postupku sam prvostupanjski sud priklopom ranijeg ovršnog spisa utvrdio da je ovrha i vođena na primanjima tužitelja kao ovršenika, i očito je da tužitelj ima financijska sredstva za angažiranje profesionalnog punomoćnika, pa je nejasno temeljem koje činjenice je utvrđeno da bi tužitelj bio socijalno ugrožena osoba. Nije jasan razlog prihvaćanja tužbenog zahtjeva u odnosu na zateznu kamatu, te smatra da nije jasno kakve veze ima tražbina ovrhovoditelja s osnova zatezne kamate sa zaštitom prava na dom, posebno uzimajući u obzir činjenicu da ovrhovoditelj, osnovom presude kojim odbija dio tužbenog zahtjeva radi proglašenja ovrhe nedopuštenom radi naplate glavnice, nastavlja ovršni postupak na nekretnini radi naplate glavnice potraživanja, u iznosu od 7.067,91 eura. Neosnovana su preispitivanja odredbi predmetnog Ugovora, za koji je upitno da je potrošački pravni posao, kao i nejasna intencija suda da pravo na dom vezuje za nepoštene i ništetne ugovore ugovorene na štetu potrošača, pa se ovaj dio ne može valjano ispitati, pozivom i na Direktivu vijeća 93/13 EEZ prema kojoj na štetu potrošača pazi i preispituje ovršni sud, a ne parnični sud. Nadalje, navodi da sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, ali se smatra da je vezan činjeničnom osnovom, a posljedično tome i rezultatom utvrđenih činjenica u dokaznom dijelu parničnog postupka, smatrajući da je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Prigovara i odluci o troškovima postupka, smatrajući da je u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva radi naplate iznosa glavnice, od 7.067,91 euro, prvostupanjski sud neosnovano prihvatio dio tužbenog zahtjeva u odnosu na iznos kamate koju tuženica nije naznačila u svom prijedlogu za ovrhu, time je i u cijelosti uspjela u sporu, te joj je trebalo dosuditi troškove specificirane u svom troškovniku.

2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe u skladu s čl. 380. st. 3. ZPP, te ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz upute za postupanje, pred drugim vijećem, podredno preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz zahtjev troška sastava žalbe.

3. Sa žalbom tužene postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužene nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je pitanje osnovanosti tužbe radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, koju je tužbu tužitelj, kao ovršenik, podnio sukladno zaključku prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-467/2023 od 13. svibnja 2024., kojim da se upućuje da u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga koji su navedeni u žalbi ovršenika od 4. travnja 2024., izjavljene protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-467/2023 od 25. ožujka 2024.

6.1. Žalbom u odnosu na rješenje o ovrsi ovršenik, u ovom postupku tužitelj, istaknuo je prigovor zastare potraživanja, kao i prigovor provedbe ovrhe na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja premašuje potraživanja ovrhovoditelja, te da bi provedbom ovrhe za ovršenikovu obitelj nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, zato jer je jedina nekretnina ovršenika za život, kao i nadalje prigovor i o obračunu kamata i ukupnom dugovanju jer je nejasno na koji način i koju kamatu je ovrhovoditelj primijenio kod postavljanja prijedloga za ovrhu.

7. U donošenju prvostupanjske presude i postupku koji je prethodio prvostupanjski sud nije počinio ni jednu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, kao što je i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na prihvaćen dio postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku i utvrdio:

-da je tužitelj zaključio Ugovor o namjenskom kreditu za kupovinu automobila i to kao dužnik,a kao založni dužnik DR (njegov otac) 2. studenog 1999. kojim je odobren kredit u visini od 16.521,93 DM (čl. 2.), dok ukupni dug sa kamatom iznosi 23.583,33 DM (čl. 4.) uz utvrđeni mjesečni anuitet;

-da radi osiguranja potraživanja dužnik i založni dužnik neopozivo i bezuvjetno pristaju na zasnivanje i upis založnog prava na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica]-kuća, dvorište, voćnjak, a sve u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je vlasnik DR u korist Privredne banke Zagreb (tuženice) za iznos kredita i kamata od 23.583,33 DM;

-da je ovdje tužena, kao ovrhovoditelj, 24. srpnja 2023. pokrenula ovršni postupak protiv tužitelja, kao ovršenika, radi naplate neplaćenih iznosa obzirom je i prethodna ovrha Ovr-1857/2007 pokrenuta 27. rujna 2007. ostala neuspješna, pljenidbom 1/3 plaće ili mirovine ŽR kao glavnog dužnika i na nekretninama 2. ovršenika DR, koje su nakon smrti DR, sada u vlasništvu ŽR ;

-tužitelj je zaključkom upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga navedenih žalbom u odnosu na rješenje Ovr-467/2023.

9. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim proglašenje nedopuštenosti ovrhe u odnosu na namirenje tražbine u iznosu glavnice od 7.067,91 euro, kao i zahtjev da se nalaže tuženiku vratiti tužitelju novčane iznose zaplijenjene temeljem rješenja o ovrsi broj Ovr-467/2023 od 25. ožujka 2024. putem FINA-e, kao i neosnovan nalog zk. odjelu brisanja prava zaloga na nekretninama tužitelja upisanim u k. o. [katastarska općina] , zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica].

10. U odnosu na zastaru potraživanja, ista je ocijenjena neosnovanom, vezano na prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za proglašenje nedopuštenom ovrhe za iznos od 18.121,59 eura s osnova zatezne kamate, poziva se i na stav Vrhovnog suda RH od 11. ožujka 2022., da je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadržaj ili odredbe vrste ugovora, ništetne ugovorne odredbe, kao i primjenu Direktive vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993., kao i cijeneći presude suda EU C-407/18, kao i C- 348/147, C-154/158, C-421/149 i dr., kao i Ustavnog suda RH U-I-4455/2015 kojom je izraženo shvaćanje da je primjenom Direktive 93/13/ EEZ kao i tumačenjima odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima sukladno Direktivi 93/13/EEZ, sud u ovršnom postupku po prigovoru potrošača po službenoj dužnosti dužan paziti na ništetnost Ugovora o kreditu kao ovršne isprave. To znači da posebna vrsta postupka koji prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere ili koji se u suprotnom primjenjuje ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive 93/13/EEZ zahtijevaju radi dobrobiti potrošača.

11. Ovršni sud je uputio tužitelja zbog žalbenih navoda, a smisao navedene parnice je isključivo spriječavanje provedbe ovrhe iz koje je potekla parnica, dok pravna kvalifikacija prigovora ništetnosti ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu proizlazi iz potrošačkog ugovora, pa je potrebno istaknuti da žalbeni razlozi propisani čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24-dalje:OZ) nisu numerus clausus, te nije nužno prigovor ništetnosti supsumirati niti pod jedan od žalbenih razloga propisanih čl. 50. OZ, da je pravo na dom i temeljem istog ništetnost ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu, a koja proizlazi iz potrošačkog ugovora, jedan od žalbenih razloga u ovršnom postupku i može se iznijeti nakon proteka roka za žalbu protiv rješenja na ovrhu.

11.1. Pozivom i na čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) koja je ratificirana od strane Republike Hrvatske, nameće određena prava i obveze domaćim tijelima vlasti, da se u konkretnom slučaju mora poštivati dom pojedinca (konkretno tužitelja). Tužiteljevo neplaćanje kredita nije od utjecaja na činjenicu da tužitelj upravo tu nekretninu smatra svojim domom. Konkretno ekonomski interes tužene nije dovoljan razlog da se umiješa u pravo tužitelja na dom, smatrajući da miješanje tuženice u pravo tužitelja na dom nije opravdano. Time je i prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo kao pod točkom I. u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojima se potražuje nalog vraćanja u odnosu na dio odbijenog tužbenog zahtjeva, tužitelj ne može isticati u tužbenom zahtjevu, jer isto nije obuhvaćeno prigovorom prava na dom, na što sud pazi po službenoj dužnosti pa je i temeljem navedenog u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Odlučeno je da svaka stranka snosi u podjednakom dijelu parnični trošak obzirom na uspjeh u sporu.

13. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih žalbom, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda da nisu počinjene bitne povrede, kao ni bitna povreda čl. 354. st. 2. t. 11. i 12. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama jasni, dok je i prvostupanjska odluka pravilna.

14. Suprotno pravnom stavu žalitelja, parnični sud ovlašten je suditi o zahtjevu tužitelja (ovršenika iz ovršnog postupka) na utvrđenje ništetnosti ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu na kojoj ovrhovoditelj (ovdje tuženica) tu tražbinu temelji bezobzira što se ovršenik u žalbi i formalno pozivao na ništetnost i bez obzira što ovršni sud nije u rješenju kojim je ovršenika uputio u parnicu naveo i taj razlog za pokretanje parnice sa zahtjevom za proglašenje ovrhe nedopuštenom (tako i Vrhovni sud RH u odlukama poslovni broj Rev-3357/2018 od 26. listopada 2021. i Rev- 861/2022 od 5. listopada 2022.). Naime, tužitelju se mora priznati pravni interes i za takav zahtjev, a budući da o ništetnosti ugovora sud mora ionako paziti po službenoj dužnosti, sukladno čl. 327. st. 1. ZOO.

15. Iako sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost pravnog posla, to čini u okviru činjenica i dokaza koje stranka navodi odnosno predlaže. Sud ocjenjuje da li je neki ugovor ništetan samo na temelju činjeničnih tvrdnji stranaka, te u okviru opće poznatih činjenica, posljedično čemu sud nije dužan sam istraživati činjenice koje bi eventualno mogle ukazivati na ništetnost pravnog posla, uz iznimku iz čl. 7. st. 2. ZPP, prema kojem je propisano da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.) ako zakonom nije drugačije određeno.

16. Kada se i cijeni da je nedopuštena ovrha u odnosu na dosuđeni iznos od 18.121,59 eura, a koja predstavlja glavnicu zateznih kamata, tada je i u odnosu na to bilo osnove da se donese takav zaključak, obzirom i da cijeneći i zaključen Ugovor o kreditu proizlazi da su glavnici dopuštenog kredita pribrojene kamate i utvrđen ukupni dug, pa stoga i taj iznos koji se odnosi na glavnicu kamata i ne može predstavljati posebno ovlaštenje za naplatu. Ukoliko, taj odbijeni iznos nije zatražen ovrhom, tada je isti i pravilno odbijen kao neosnovan, te je u preostalom zatraženom dijelu ostala obveza naplate.

17. Pri tome, u odnosu na žalbene razloge tuženice, vezano da li je istaknuto pravo na dom, isti posebno i ne utječu na pravo tužitelja za naplatu glavnog iznosa u visini od 7.067,91 euro, obzirom je na isto potraživanje i dalje ostalo upisano pravo zaloga na nekretninama tužitelja, kao što se i to brisanje prava zaloga odnosi samo na iznos od 18. 121,59 eura s osnova zatezne kamate. Time i tužitelj ne gubi pravo na naplatu vezano za upis prava zaloga.

18. Slijedom navedenog odbijena je žalba žaliteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, sukladno čl. 368. st. 1. ZPP.

19. U odnosu na zatraženi trošak postupka pravilno je također odlučeno budući su tužitelj i tuženica približno uspjeli u svom dijelu. Budući da je žalba tuženice odbijena tada je i sukladno čl. 154. vezano za čl. 166. ZPP odlučeno i o trošku žalbenog postupka.

U Puli - Pola 3. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić