Poslovni broj: Usž-4161/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja „[obrt]“, obrta za morski ribolov i turizam, [adresa], otok Korčula, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. FJ, DJ i UJ, kojeg zastupa opunomoćenica dr. sc. Sandra Marković, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, Zagreb, Ulica kneza Mutimira 1, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi obnove postupka dodjele potpore, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2926/2024-9 od 2. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2926/2024-9 od 2. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034-08/24-01/706, URBROJ: 525-04/129- 24-3 od 13. studenoga 2024. te rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/21-04-01-01/0308, URBROJ: 343- 1501/48-24-007 od 13. svibnja 2024. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-034-08/24-01/706, URBROJ: 525-04/129- 24-3 od 13. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija), KLASA: 440-12/21-04-01-01/0308, URBROJ: 343-1501/48-24-007 od 13. svibnja 2024.

1.2. Navedenim je rješenjem Agencije odbijen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog odlukom kojom se odbija zahtjev tužitelja za dodjelom potpore, KLASA: 440-12/21-04-01-01/0308, URBROJ: 343-2120/01-22-002 od 10. kolovoza 2022.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga, kao i zbog povrede ustavnih i konvencijskih prava. Uvodno ističe da je njegov zahtjev za potporu na Natječaju za provedbu Podmjere 4.1. („Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva“ – provedba tipa operacije 4.1.1.

„Rekonstruiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava“ – podizanje novih vinograda i/ili rekonstruiranje vinograda stolnih kultivara, PRR-04.01.01.01.0-12 od 2. lipnja 2021., kako je izmijenjen, dalje: Natječaj) odbijen uz obrazloženje da nema valjanu pravnu osnovu za podizanje vinograda jer da je ugovor o osnivanju služnosti na lokaciji potpore sklopljen u svrhu podizanja maslinika. Navodi da je nakon toga Općina Lumbarda, očitovanjem od 7. prosinca 2023. upozorila tuženika da ne postoje uvjeti za raskid ugovora o osnivanju služnosti, budući da se zemljište koristi sukladno ugovoru. Drži da navedeno očitovanje predstavlja razlog za obnovu postupka dodjele potpore kakvog ima u vidu članak 123. stavak 1. točka 1., kao i članak 123. stavak 2. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je obrazloženje pobijane presude manjkavo jer sud nije cijenio sve tužbene prigovore nego je formalistički pristupio rješavanju upravne stvari. Poziva se na praksu Suda Europske unije (C-294/19, C-304/19 te C-225/20), ističući da iz nje proizlazi potreba za širim tumačenjem odredbi u postupcima ostvarivanja prava poljoprivrednika na potpore iz fondova Europske unije. Ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno naveo u obrazloženju pobijane presude da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, jer je u tužbi predloženo izvođenje dokaza saslušanjem FJ. Iz tih razloga smatra da mu je povrijeđeno načelo jednakosti oružja koje jamči pravo na pravično suđenje. Nadalje, navodi da su nadležna upravna tijela bila upoznata s postojanjem vinograda na predmetnom zemljištu i to na temelju predmetnog ugovora te se poziva na investicijski program iz 2009. godine u kojem je prikazan plan podizanja 6,5 ha vinograda i 3 ha maslina na zemljištu, a koji je bio dostavljen tuženiku. Tvrdi da mu je tuženik odobrio predmetni program potvrdio 21. prosinca 2009. Ističe da i dalje prima godišnju izravnu potporu od Agencije i to upravo za postojanje vinograda na predmetnom zemljištu. Tvrdi da ni tuženik ni Općina Lumbarda nisu pokrenuli postupak raskida predmetnog ugovora o osnivanju služnosti, za što smatra da ide u prilog tome da predmetni ugovor o osnivanju služnosti predstavlja valjanu pravnu osnovu i za podizanje višegodišnjih nasada vinove loze (ne samo maslinika). Ističe da je ovlast raskida predmetnog ugovora na Općini Lumbarda (pozivajući se na Zakon o poljoprivrednom zemljištu). Smatra i da pitanje ima li on valjanu pravnu osnovu korištenja zemljišta predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a o kojem se kasnije odlučilo u bitnim točkama drugačije. Zaključno, smatra da se pobijana presuda i osporeno rješenje tuženika protive doktrini legitimnih očekivanja. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te presudom riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -„Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud odlučio i očitovao se o svim prigovorima, dajući u obrazloženju presude jasne i valjane razloge te ocjenu svih prigovora i okolnosti konkretnog slučaja.

5.2. Vezano za prijedlog tužitelja za provođenje dokaza saslušanjem FJ (jednog od vlasnika obrta) na okolnost urednog korištenja predmetnog zemljišta, valja reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. i 4. ZUS-a). Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što nije učinio. Unatoč takvom postupanju, te imajući na umu da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem (točka I.) ocijenio navedeni dokazni prijedlog kao nepotreban, a posebice što ovaj Sud ocjenjuje da je i bez izvođenja tog dokaza činjenično stanje u potpunoj mjeri utvrđeno. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o bitnoj povredi odredaba upravnog spora, odnosno nepravilnoj primjeni odredbi ZUS-a koja je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke (članak 126. stavak 2. ZUS-a).

5.3. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja u pogledu povrede prava i načela zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovo iz razloga što ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo na saslušanje određene stranke ili izvođenje određenog dokaza. Međutim, jednakost stranaka u postupku podrazumijeva razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih dokazima na način koji ne stavlja nijednu stranku u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranu, čemu je ovdje udovoljeno. Tužitelj je imao mogućnost, koju je i iskoristio, izjasniti se o svim relevantnim činjenicama i okolnostima u postupku (kroz izjavljenu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja te sudjelovanje u upravnom sporu pri čemu je prvostupanjski sud održao ročište za raspravu 4. lipnja 2025.).

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 19. ožujka 2024. podnio prijedlog za obnovu postupka dodjele potpore, unutar Natječaja okončanog odlukom Agencije, KLASA: 440-12/21-04-01-01/0308, URBROJ: 343-2120/01-22-002 od 10. kolovoza 2022. Tom odlukom odbijen je zahtjev tužitelja za potporu, uz obrazloženje da tužitelj nema valjanu pravnu osnovu za podizanje vinograda na lokaciji potpore jer da je ugovor o osnivanju služnosti od 20. srpnja 2009. sklopljen u svrhu podizanja maslinika (članak 1. Ugovora).

6.1. U prijedlogu za obnovu tužitelj se poziva na očitovanje Općine Lumbarda KLASA: 940-01/23-01/8, URBROJ: 2117-16-02-23-5 od 7. prosinca 2023. (dalje: Očitovanje). Iz Očitovanja proizlazi da Općina Lumbarda smatra da se kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koristi od strane tužitelja u skladu s ugovorom o osnivanju prava služnosti od 20. srpnja 2009. Tužitelj smatra da je time ostvaren razlog za obnovu postupka dodjele potpore, prema članku 123. stavku 1. točki 1. i članku 123. stavku 2. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), jer da iz Očitovanja proizlazi da predmetni ugovor o osnivanju služnosti predstavlja valjanu pravnu osnovu ne samo za podizanje nasada maslinika, već i vinove loze.

7. Odredbom članka 123. stavka 1. točka 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

8. Prvostupanjski je sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika od 13. studenoga 2024. smatrajući da nisu bili ispunjeni uvjeti za obnovu postupka iz odredbe članka 123. ZUP-a.

9. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da Očitovanje od 7. prosinca 2023. ne može biti razlog za obnovu postupka (okončanog 10. kolovoza 2022.) kakvog ima u vidu odredba članka 123. stavka 1. točka 1. ZUP-a.

9.1. Naime, pod novim činjenicama koje mogu biti razlog za obnovu postupka temeljem navedene zakonske odredbe (članak 123. stavak 1. točka 1. ZUP-a), smatraju samo one činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja postupka, ali se za njih nije znalo. Također novi dokazi u smislu odredbe članka 123. stavka 1. točka 1. ZUP-a predstavljaju dokaze koji su postojali u vrijeme vođenja upravnog postupka, ali u tom postupku nisu upotrijebljeni jer se za njih nije znalo te nije postojala mogućnost donošenja odluke sukladno takvim dokazima. Dokazi i činjenice nastale po okončanju upravnog postupka ne mogu biti razlog za obnovu postupka jer nisu postojali, a kao takvi nisu ni mogli biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u upravnoj stvari.

10. Kako odluka Agencije o odbijanju zahtjeva za dodjelom potpore čiju obnovu tužitelj traži nije bila utemeljena na prethodnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu kakvu ima u vidu odredba članka 55. ZUP-a, to se okolnosti na koje se tužitelj poziva ne mogu podvesti ni pod razlog za obnovu iz članka 123. stavka 2. točka 3. ZUP-a.

11. S obzirom na to da tužitelj svoj prijedlog za obnovu temelji na Očitovanju kao novoj činjenici, odnosno novom dokazu (kako proizlazi iz točke 2. prijedloga za obnovu – pretpostavke za podnošenje prijedloga za obnovu postupka), to ostali žalbeni prigovori tužitelja ne mogu biti od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

12. Napominje se da je obnova postupka izvanredni pravni lijek kojim se, zbog zaštite načela pravomoćnosti, pod strogo zakonom određenim uvjetima i u strogo zakonski određenim rokovima (usko tumačenje) dopušta mogućnost izmjene pravomoćnog rješenja kojim je dovršen postupak. Stoga se ovdje, suprotno mišljenju tužitelja, ne radi o pretjeranom formalizmu već o prihvatljivoj primjeni formalnosti.

13. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj svojim žalbenim razlozima nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).

14. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe jer isti sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).

U Zagrebu 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković