Poslovni broj: Usž-617/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi prigovora na rad službenika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-341/2024-17 od 6. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-341/2024-17 od 6. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-701-02/24-01/44, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-24-03 od 24. veljače 2024. te rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinskopravne poslove, KLASA: UP/I-050-01/23- 005/10, URBROJ: 251-04-01/001-23-01 od 6. listopada 2023. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbačen je prigovor tužitelja od 27. rujna 2023. kao nedopušten. Točkom III. izreke presude odbačen je tužbeni zahtjev glede naknade neimovinske štete zbog izlaganja nejednakom postupanju – diskriminaciji, dok je točkom IV. izreke te presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 23,48 eura.

1.1. Rješenjem tuženika, UP/II-701-02/24-01/44, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-24- 03 od 24. veljače 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinskopravne poslove, KLASA: UP/I- 050-01/23-005/10, URBROJ: 251-04-01/001-23-01 od 6. listopada 2023.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 6. listopada 2023. odbijen je prigovor tužitelja kojim izražava nezadovoljstvo radom službenice Sektora za besplatnu pravnu pomoć u provođenju upravnog postupka koji se vodio po njegovom zahtjevu za odobravanje sekundarne pravne pomoći.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da je pobijana presuda svojim kontradiktornim obrazloženjem nejasna i nerazumljiva. Tvrdi da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, kojim su povrijeđena njegova prava i pravni interesi, a protiv kojeg postupanja nije moguće uložiti neki drugi pravni lijek. Ukazuje da je podnio prigovor na rad službenica radi prekomjerne obrade njegovih osobnih podataka u upravnom postupku započetog njegovim zahtjevom za ostvarivanje besplatne pravne pomoći. Mišljenja je da je prigovor jedini pravni lijek koji je, u konkretnom slučaju, imao na raspolaganju. Opširno iznosi kronologiju postupanja upravnih tijela povodom njegovog zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći. Smatra da je prvostupanjski sud nepravilno odbacio tužbeni zahtjev u točki III. izreke presude. Ako je sud u pogledu tog proširenja tužbe već utvrdio da bi se radilo o tužbi za utvrđenje diskriminacije, za što bi on bio ovlašten tražiti pravnu zaštitu pred redovnim sudom, da je tad prvostupanjski sud trebao tužbu ustupiti nadležnom sudu. Ističe kao diskriminatornu osnovu bračni status, navodeći da je službenica javnopravnog tijela koristila izraz „izvanbračna supruga“. Ističe da, iako mu je odobren uvid u spis upravnog postupka i spora, nije imao dovoljno vremena za fotografiranje cjelokupnog spisa predmeta. Nadalje navodi da je ročište za raspravu trajalo suviše kratko te da sud nije osnovano odbio njegove dokazne prijedloge. Smatra da mu je time onemogućeno ostvarivanje prava na pristup sudu te prava na izjašnjavanje. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu te presudom riješi upravnu stvar.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Suprotno žalbenim prigovorima, tužitelju nije onemogućen pristup sudu te mu je pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima kroz izjavljenu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja kao i kroz sudjelovanje u upravnom sporu (pri čemu je prvostupanjski sud održao ročište za raspravu 25. listopada 2024., na kojem je tužitelj bio prisutan). Također, valja istaknuti da je prvostupanjski sud, na prijedlog tužitelja, odgodio ročište za raspravu zakazano za 4. listopada 2024., kako bi tužitelju ostavio dovoljno vremena za pripremu.

5.2. Glede prigovora tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio, treba navesti da sud nije vezan prijedlozima stranke kako u pogledu činjenica koje treba utvrditi, tako niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. i 4. ZUS-a). Prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i činjenice koje je sam utvrdio, što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite presude.

5.3. Presuda prvostupanjskog suda može se ispitati jer sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je u korelaciji s izrekom. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena. Pri tome, valja reći da očitu omašku u pisanju (točka 5. obrazloženja presude) na koju tužitelj ukazuje u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno naveo da je tužbeni zahtjev osnovan, sud može svakodobno ispraviti i nije od utjecaja na zakonitost izreke te presude (članak 124. stavak 1. ZUS-a).

6. Presudom prvostupanjskog upravnog suda poništeno je prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje (točka I. izreke), te odbačen prigovor tužitelja od 27. rujna 2023. (točka II. izreke). Ovo uz obrazloženje da nema mjesta prigovoru u odnosu na postupanje i druge radnje ili odluke koje mogu biti osporavane žalbom u upravnom postupku.

7. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije bio ovlašten ponovno isticati prigovor kojim izražava nezadovoljstvo radom službenice Sektora za besplatnu pravnu pomoć u provođenju upravnog postupka koji se vodio po njegovom zahtjevu za odobravanje sekundarne pravne pomoći. Ovo iz razloga jer se o ocjeni zakonitosti tog upravnog akta vodi zaseban upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Us I-4793/2023, te se o prigovoru može odlučivati u okviru tog upravnog spora.

8. Također, tužitelj u žalbi pobija i zakonitost točke III. izreke presude. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ovdje ne odlučuje o nekom konkretnom pravu tužitelja kao o glavnom pitanju, a koje bi bilo povrijeđeno zbog diskriminacije (članak 16. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, „Narodne novine“ 85/08. i 112/12.) pa je pravilno odbacio tužbu u tom dijelu.

9. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković