Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-777/2024-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi Grubeši, u pravnoj stvari tužitelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Hodžić, odvjetnici u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10246/2023-34 od 25. travnja 2024., 30. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10246/2023-34 od 25. travnja 2024.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku TM da tužitelju B2 KAPITAL d.o.o. isplati iznos ustegnut temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-741/19 od 18. veljače 2020., od 296,39 eur zajedno sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TM da tužitelju B2 KAPITAL d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 474,96 eur zajedno sa zateznom kamatom od 25. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prigovor tuženika TM o mjesnoj nenadležnosti ovoga suda."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i dosude troškovi parničnog postupka i trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika presuda suda prvog stupnja sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate po osnovi za plaćanje rješenju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-741/19 od 18. veljače 2020. zbog parničnog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ) prigovor prijeboja.

6. Nakon što je izravna naplata završena prijenosom tražbine na tuženika 15. lipnja 2020., tužitelj je temeljem čl. 56. OZ-a istakao zahtjev za isplatu prenesenih sredstava u iznosu od 2.062,50 kn / 296,39 EURA sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2020., pa do isplate, podneskom od 25. studenog 2021.

7. Člankom 56. st. 1. OZ-a propisano je: Ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojeg je podnesena žalba iz čl. 52. i 53. st. 1. ovog Zakona provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.

8. Budući se odredba čl. 56. OZ-a primjenjuje i na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (čl. 210. st. 2. OZ-a), suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelj je mogao preinačiti tužbi i bez pristanka tuženika jer je odredba čl. 56. OZ-a lex specialis u odnosu na odredbe čl. 190. i 191. ZPP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-506/2021-2 od 18. siječnja 2019.).

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik 15. travnja 2020. podnio FINI Rijeka zahtjev za izravnu naplatu tražbine po osnovi za plaćanje poslovni broj Povrv- 741/2019 od 18. veljače 2020. – troškovi parničnog postupka u iznosu od 2.056,50 kn sa zateznim kamatama, da je tužitelj – ovršenik podnio pravno sredstvo iz čl. 210. OZ-a i u prijedlogu za proglašenje izravne naplate nedopuštenom istakao prigovor da je tražbina iz osnove za plaćanje Povrv-741/2019 prestala prijebojem (čl. 50. st.1. toč. 9. OZ-a). Također, utvrđeno je da je tužitelj – ovršenik izjavio prijeboj izjavom o prijeboju od 5. ožujka 2020., s tvrdnjom da ima dospjelu tražbinu prema tužitelju iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1588/11 od 26. rujna 2011. po dugu tuženika iz ugovora o kreditu (25.525,07 kn), a u izjavi o prijeboju izjavio prijeboj za iznos od 2.062,50 kn priznavajući tražbinu tuženika po osnovi za plaćanje Povrv-741/2019 (čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Zatim, utvrđeno je da je ugovorom o cesiji zaključenim sa Erste & Steiermarkische Bank d.d. od 16. srpnja 2015. i prilogom (ugovorom o cesiji) na tužitelja – cedenta pravovaljano prenesena tražbina (čl. 80. ZOO).

10. Nastavno, prvostupanjski sud je zaključio da je prijeboj tužitelja po čl. 195. i čl. 196. ZOO zakonit, a ugovor o cesiji da je zaključen sukladno odredbi čl. 80. ZOO (toč. 16. i 18. obrazloženja).

11. Nastavno, prvostupanjski sud je utvrdio da je sa računa tužitelja na račun tuženika prenesen iznos od 296,39 EURA 15. lipnja 2020.

12. Ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud.

13. Ocjenu činjeničnog stanja koju u opširnim žalbenim navodima daje tuženik ovaj sud ne prihvaća.

14. Odlučni žalbeni prigovor tuženika je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem zahtjeva za isplatu, jer je pravomoćno odlučeno da je neosnovan zahtjev tužitelja radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, te da je sud vezan pravomoćnom presudom.

15. Budući se o zahtjevu tužitelja za vraćanje stečenog bez osnove odlučuje u parničnom postupku po odredbi čl. 1111. ZOO u svezi s čl. 56. st. 3. OZ-a, sudovi nisu vezani za pravomoćno rješenje o proglašenju izravne naplate nedopuštenom u smislu čl. 333. ZPP-a jer je zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom deklaratoran zahtjev (čl. 187. ZPP-a) po kojem se ispituje samo pravni interes tužitelja za nastavak parnice, a zahtjev za isplatu kondemnatorni zahtjev u kojem se pravni interes predmnijeva i tužitelj pravni interes za taj zahtjev ne treba dokazivati.

16. Nastavno, postoje pretpostavke i za prihvaćanje osnovanim zahtjeva tužitelja po odredbi čl. 62. st. 1. toč. 2. OZ-a koji glasi: Ako je tijekom ovršnog postupka namirena ovrhovoditelju tražbina mimo suda, smatra se da je ovrhovoditelj dvostruko namiren.

17. Budući je tražbina ovršenika prestala izjavom o prijeboju 5. ožujka 2020., a izravna naplata prijenosom na račun ovršenika završena 15. lipnja 2020., ovršenik se u tijeku izravne naplate dvostruko namirio, pa postoje zakonski razlozi za vraćanje stečenog bez osnove iz ovih razloga. Slijedom iznijetog, na zahtjev za isplatu tužitelja nije od značaja pravomoćnost presude kojom je odbijen zahtjev za proglašenje nedopuštenom izravne naplate (čl. 210. OZ-a).

18. Prvostupanjski sud je ispravno o naknadi troškova parničnog postupka odlučio po odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te ispravno visinu troškova odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa). Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da nema mjesta za primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj nakon dovršetka izravne naplate tužbu mogao preinačiti isticanjem zahtjeva za isplatu, i vraćanje stečenog bez osnove.

19. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a.

20. Temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

21. Nepobijano rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 30. listopada 2025.

Sudac

Drago Grubeša