Poslovni broj: Usž-3914/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice KZiz [adresa], [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Sidonija Grbavac , odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marković , Grbavac i Gliha, Zagreb , Kneza Mutimira 1 , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Rijeka , Ispostave u Pazinu , Pazin , Prolaz Frana Matejčića 8 , radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Usl- 1675/2024 od 17. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us l-1675/2024 od 17. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastavljene žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/24-02/537 , URBROJ: 443-02-02-20-24-3 od 3. rujna 2024. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, dok je osporenim rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

2. Navedenim rješenjem tuženika u točki 1. izreke naređeno je tužiteljici kao investitorici, u roku od 15 dana od zaprimanja istog, ukloniti bespravno izvedene stambene građevine, zidane, nepravilnog tlocrtnog oblika, dimenzija 8,20/3,50 + 2,30/3,55 m, visine 3,00 m s natkrivenom terasom dimenzija 6,00/2,60 m, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na području označenom kao izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene – turističko naselje (T2), unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 m, na lokaciji Crveni Vrh, Grad Umag. Točkom 2. izreke utvrđeno je da je postavljanjem službenog znaka dana 13. travnja 2024. godine obustavljeno daljnje građenje/izvođenje radova na lokaciji iz točke 1. izreke te kako je obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja tog rješenja, na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja, uz daljnja prateća upozorenja (točka 3. do 7. izreke).

3. U pravodobno podnesenoj opširnoj žalbi, tužiteljica obrazlaže dosadašnji tijek postupka te ističe da pobija prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih zakonom propisanih razloga, kao i zbog povrede njenih ustavnih i konvencijskih prava. Ističe da prvostupanjski upravni sud nije dostatno obrazložio zbog čega smatra neosnovanim argumentaciju tužiteljice i to prvenstveno u odnosu na nemogućnost njenog sudjelovanja u upravnom postupku te u odnosu na istaknute ustavne i konvencijske povrede. Smatra da njezin predmet nije doista ispitan s obzirom da je sud samo usputno spomenuo njenu pravnu argumentaciju iz tužbe. Naime, i ranije tijekom postupka je isticala da nije sudjelovala kao stranka u upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja tuženika. Ovo iz razloga jer je inspekcijski očevid proveden bez njene nazočnosti, a zapisnik o istom joj nije dostavljen te joj je time povrijeđeno pravo sudjelovanja kao stranke propisano odredbom članka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP), a time je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. istog zakona. Navodi da u slučaju da joj je omogućeno pravo sudjelovanja, isticala bi pogrešno utvrđenu činjenicu da predmetna terasa predstavlja natkriveni objekt budući da se preko terase, po potrebi, stavlja cerada te se zapravo ne radi o trajno natkrivenoj terasi. Osim toga, isticala bi i objektivnu nemogućnost izvršenja rješenja tuženika u paricijskom roku. Međutim, tuženik je time što joj nije omogućio sudjelovanje u postupku povrijedio odredbu članka 30. stavak 1. ZUP-a. Smatra da obrazloženje osporene presude nije pravno održivo u dijelu koji se odnosi na otklanjanje naprijed navedenih povreda njezinih prava. Ističe da je nejasno obrazloženje suda da je tužiteljici tijekom upravnog spora pružena mogućnost izjašnjavanja na održanoj raspravi, a istovremeno je kao suvišan odbijen dokazni prijedlog za njenim saslušanjem. Upućuje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojoj mehanička i nefleksibilna primjena pravnih pravila, naročito u odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga tužiteljice, ne može zadovoljiti zahtjev za razumnost i pravičnost postupka. Navodi kako pravo na pristup sudu mora biti praktično i djelotvorno u smislu Ustava RH te Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Zaključuje kako je u konkretnom slučaju riječ o proizvoljnom ili očito nerazumnom suđenju, odnosno takvom koje predstavlja uskraćivanje pravde. Ističe kako je takvim postupanjem državnih tijela izložena velikim financijskim troškovima, potencijalno enormno visokim kaznama koje joj se mogu izreći, a time što je sud odbio njezin prijedlog za odgodu, izložena je i troškovima upravnog postupka te upravnog spora. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o zadiranju u njeno pravo vlasništva, stoga je sud morao dostatno obrazložiti da li je proveden test razmjernosti. Ističe da je Ustavni sud RH u svojoj praksi u odnosu na nezakonito izgrađene građevine odstupio od slijepog formalizma o kakvom se radi u konkretnom slučaju. Predlaže poništiti osporenu presudu i riješiti upravnu stvar na način da se poništi rješenje tuženika i tuženiku naloži naknaditi tužiteljici trošak upravnog postupka i upravnog spora, uvećano za trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Pri tome je sud, suprotno žalbenom navodu, odluku donio temeljem ocjene pravno relevantnih procesnih i materijalnih prigovora tužiteljice istaknutih tijekom prvostupanjskog upravnog spora. Naime, sud nije dužan obrazlagati i otklanjati svaki navod tužiteljice, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Stoga je i obrazloženje osporene presude dostatno i u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS).

8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tužiteljici kao investitorici i vlasnici u pravilno provedenom postupku naloženo uklanjanje bespravne gradnje detaljno opisane rješenjem tuženika na lokaciji k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na području označenom kao izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene – turističko naselje (T2), unutar zaštićenog obalnog područja mora od 1000 m, na lokaciji Crveni Vrh, Grad Umag. Osporena presuda donesena je, između ostalog, pozivom na odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) prema kojoj građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Prema podacima iz predmetnog spisa proizlazi da je nadležni građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdio da je tužiteljica kao investitorica i vlasnica u rješenju opisane građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradila bez izvršne građevinske dozvole, a o čemu je sastavljen zapisnik od 13. travnja 2024., a o čemu svjedoče uz zapisnik priložene fotografije. S obzirom da tužiteljica niti ne osporava da je predmetnu gradnju podrobno opisanu rješenjem tuženika izgradila bez važeće građevinske dozvole, to prigovori koje iznosi u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. To stoga jer je odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole i graditi se mora u skladu s tom dozvolom, a što tužiteljica nesporno nije učinila u konkretnom slučaju.

10. Točan je navod tužiteljice da joj nije dostavljen zapisnik o provedenom inspekcijskom očevidu dana 13. travnja 2024. s obzirom da iz spisa predmeta tuženika proizlazi da je dostava predmetnog zapisnika s pozivom za očitovanje pokušana, ali ne i uredno provedena budući da se u spisu ne nalazi dokaz o urednoj dostavi predmetnog zapisnika tužiteljici. Međutim, kako tužiteljica u ni jednom trenutku, uključujući i žalbu, nije osporavala pravno relevantnu činjenicu, da nije ishodila pravomoćnu građevinsku dozvolu za gradnju građevina čije uklanjanje joj je naloženo rješenjem tuženika, to ovaj Sud ocjenjuje da navedeni propust tuženika, odnosno ispravljanje istog, samo po sebi ne bi dovelo do donošenja drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Osim toga, pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da je zakazivanjem i održavanjem rasprave dana 3. srpnja 2025., tužiteljici omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari, a kojim pravom se tužiteljica i koristila.

11. Nadalje, s obzirom da inspekcijski nadzor proveden od strane nadležnog građevinskog inspektora ne predstavlja očevid u smislu odredbe članka 68. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21), to prilikom provođenja istog nije obvezatna prisutnost stranke, a kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud otklanjajući taj prigovor tužiteljice, koji ponavlja u žalbi.

12. U odnosu na prigovore tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo vlasništva te o potrebi provođenja testa razmjernosti u konkretnom slučaju, ovaj Sud navodi da je prvostupanjski sud u cijelosti otklonio navedeni prigovor, odnosno proveo i dostatno obrazložio test razmjernosti. Stoga se, radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja, upućuje na dijelove obrazloženja osporene presude pod točkama 13. do 17. Osim toga, ovaj Sud ističe da se prigovori povrede konvencijskih prava nepovredivosti vlasništva ne mogu s uspjehom isticati u situaciji bespravne gradnje o kakvoj je riječ u konkretnom slučaju, naročito u situaciji kada tužiteljica niti u jednom trenutku ne spori da je predmetne građevine izgradila bez važeće građevinske dozvole.

13. Odredbom članka 49. stavak 4. ZUS-a propisano je kako stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, međutim sud nije vezan tim prijedlozima. S obzirom da se u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog Suda , pravno odlučne činjenice mogu utvrditi temeljem dokumentacije, koja prileži kako sudskom spisu tako i spisu tuženika , to je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je predložene dokaze tužiteljice odbio kao nepotrebne za pravilno utvrđivanje odlučnog činjeničnog stanja.

14. Osporeno rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe osnovano je doneseno temeljem odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a , nakon što je utvrđeno da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane navedenom zakonskom odredbom. Pritom prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbu članka 1. i 103. stavak 1. ZDI-a , koji je lex specialis u konkretnom slučaju, a iz kojeg proizlazi da je bespravna gradnja uvijek protivna javnom interesu.

15. Budući da tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske odluke, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.

16. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

17. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, dok se točka II. izreke temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a .

U Zagrebu , 30. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović