REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1700/2020-81

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog RL i dr., zbog kaznenih djela iz članka 149. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja DL od 16. rujna 2020., nakon javne rasprave održane 27. listopada 2025. u prisutnosti privatnog tužitelja DL, optuženog RL i optužene RLP, braniteljice optuženog RL, odvjetnice Sineve Vukušić u zamjenu za odvjetnicu Željku Pokupec i branitelja optužene RLP, odvjetnika Hrvoja Krivića, 30. listopada 2025., objavio je i 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08.)

optuženi RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i D rođene H, rođen **.**.1965.u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 5.000,00 eura, po zanimanju diplomirani inženjer, oženjen, otac troje djece, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak

i

optužena RLP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer RLP i K rođene F, rođena **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, zaposlena u Belje + d.o.o., s mjesečnim primanjima od 1.800,00 eura, po zanimanju diplomirana pravnica, udana, majka jednog djeteta, bez čina, neosuđivana, bez odlikovanja, protiv nje se ne vodi drugi kazneni postupak,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi

dana 24.6.2020., zajedno i prema prethodnom dogovoru, a svjesni da time mogu naškoditi časti i ugledu DL te pristajući na to, najprije I. okrivljeni kao prokurist društva OSATINA GRUPA d.o.o. sastavio dopis naziva "Odgovor na očitovanje Ministarstva poljoprivrede KLASA: 320-02/20-05/10, URBroj: 525/07/0211- 20-4 od dana 02.06.2020.", koji dopis je I. okr. i potpisao, pa znajući da su neistinite iznio činjenične tvrdnje da:

"……. isto je napravljeno na osnovu mišljenja gospodina DL iz Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, koji bi se da ima minimum profesionalne odgovornosti trebao izuzeti iz odlučivanja i davanja mišljenja o predmetnom zahtjevu, obzirom da ima svaki razlog pristran i neobjektivan prilikom odlučivanja o zahtjevu Osatina grupe d.o.o.

…..proizlazi neprofesionalnost, te bahato i bezobrazno ponašanje gospodina DL obilježeno nizom nezakonitosti prilikom obavljanja službe…

….pozivajući se pri tome na "Odluku" koja ne predstavlja službeni akt institucije, nego je istu donio u svojoj glavi.

dok je potom II. okrivljena u svojstvu zaposlenice i to pravnice OSATINA GRUPA d.o.o., tako sastavljeni dopis od strane I. okrivljenika putem elektroničke pošte poslala na Ministarstvo poljoprivrede, ministrici HL i pomoćniku ministrice KL,

dakle da bi, pred drugim za nekoga iznijeli neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, na način zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba, te drugoga uvrijedili na način zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju osoba

čime da bi počinili kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu - iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11. i kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredu - iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret privatnog tužitelja.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj DL je 16. rujna 2020., po opunomoćeniku, odvjetniku Mislavu Bežovanu podnio privatnu tužbu protiv optuženog RL i optužene RLP, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11.

2. Pozvani da se očituju o optužbi optuženici su izjavili da se ne smatraju krivim za kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao rješenje Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-080-07/19-01/210, rješenje Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-080- 07/20-01/169, e-mail II. okrivljene od 24.6.2020., zapisnik javnog bilježnika Zorke Čavajda OU-1096/2017, mišljenje povjerenstva Javnobilježničke komore za etiku sa sjednice od dana 8.6.2018., dopunu kaznene prijave od 28.12.2018., odgovor na očitovanje od 24.6.2020., na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitao je zapisnik o ispitivanju privatnog tužitelja DL kao svjedoka s rasprave od 9. travnja 2025. te zapisnik o ispitivanju svjedoka KL sa rasprave od 8. rujna 2025., zahtjev za očitovanje od 26. rujna 2025., te je izvršio uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženike. Optuženici su ispitani na kraju dokaznog postupka.

3.1. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbio dokazne prijedloge da se u svojstvu svjedoka ispitaju HL, Zorka Čavajda, DLP te prijedlog za pribavljanjem dopisa od Ministarstva poljoprivrede i spisa povjerenika za informiranje, kao nevažne, jer se odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku mogu se utvrditi i ocjenom izvedenih dokaza.

4. U svojoj obrani optuženi RL je naveo da je trgovačko društvo Osatina Grupa d.o.o. osnovano 1992. godine, najprije kao zadruga, a potom kao trgovačko društvo, te da je nakon 33 godine poslovanja ostvarivalo velike prihode i zapošljavalo više od 700 radnika. Zajedno s povezanim trgovačkim društvima, ovisno o sezoni, zapošljavalo je između 1.600 i 1.700 radnika. U vrijeme slanja spornog e-maila bio je prokurist Osatina grupe. Nije bio direktor, ali je bio upoznat sa svim problemima društva, o čemu ga je informirala pravna služba. Naveo je da su se problemi odnosili na odnos s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske, osobito u vezi s dobivanjem informacija i uskraćivanjem prava na uvid u spise. Radi utvrđivanja stvarnog stanja i problema koji su nastali u vezi s time, bio je angažiran javni bilježnik radi posvjedočenja činjenica za koje su smatrali da su bile skrivane od Osatina grupe. Nakon toga, putem povjerenika za informiranje, Osatina grupa je došla do svih traženih podataka. Naveo je da su ti prvi problemi nastali približno tri godine prije slanja spornog e-maila, ali su bili riješeni nakon što je povjerenik za informiranje naložio ministarstvu da dostavi sve tražene podatke te pritom naveo nepravilnosti koje su bile utvrđene. Nakon toga su ponovno zatražene određene informacije, te su saznali da će privatni tužitelj biti član povjerenstva koje je trebalo dostaviti tražene podatke , te je zbog prethodnog neugodnog iskustva zatraženo njegovo izuzeće iz tog postupka. Naveo je da je i sam privatni tužitelj u svom iskazu izjavio da je prilikom prvog traženja informacija bio mlad i naivan. Kako bi se izbjegle poteškoće koje su ranije imali, bio je poslan sporni e-mail s ciljem da se privatni tužitelj isključi iz rada na predmetu. Istaknuo je da nema ništa osobno protiv privatnog tužitelja, već je imao primjedbe na njegov rad u ministarstvu, jer su i prilikom drugog traženja informacija postojale tenzije te je način komunikacije s pravnom službom Osatina grupe bio problematičan. Kako bi se izbjeglo ponavljanje ranijih poteškoća i prolazak kroz isti postupak kao i kod prethodnog traženja informacija, zatražena je pomoć kako privatni tužitelj ne bi ponovno sudjelovao u postupku davanja informacija. Naveo je da je sporni dopis bio upućen putem e-maila, da ga je on potpisao, dok ga je sastavila pravna služba na temelju podataka kojima je u tom trenutku raspolagala.

4.1. Optužena RLP je u svojoj obrani navela je da se u trgovačkom društvu Osatina Grupa d.o.o. zaposlila u siječnju 2012. godine. Budući da se društvo bavilo poljoprivrednom proizvodnjom, bilo je usmjereno na suradnju s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske. 2017. godine Osatina grupa je imala problema s ostvarivanjem prava na uvid u informacije u predmetima koji su se nalazili u Ministarstvu poljoprivrede. Radi pribavljanja tih informacija bio je angažiran javni bilježnik kako bi posvjedočio činjenice vezane uz ostvarivanje prava na uvid u te predmete. Uvid je bio izvršen u njezinoj prisutnosti i u prisutnosti javnog bilježnika, o čemu je bio sastavljen zapisnik u kojem su bile iznesene istinite činjenice. Navela je da je od 2020. godine pravna služba u Osatina grupi i drugim povezanim trgovačkim društvima optuženog RL imala osam zaposlenika, od kojih su četvero bili pravnici, dok su ostali obavljali opće i kadrovske poslove. Potvrdila je da je sporni dopis bio poslan s njezine e-mail adrese, ali je navela da ga ona nije poslala niti ga je pročitala. Također je navela da je optuženog RL upoznala s problematikom koju je Osatina grupa imala s Ministarstvom poljoprivrede. Objasnila je da su se njezinom e-mail adresom koristili i drugi kolege iz pravne službe, jer je u Osatina grupi bila zaposlena od 2012. godine te su različite institucije poznavale njezino ime, pa se očekivalo da će na e-mail poslan s njezine adrese prije biti odgovoreno nego na e-mail koji bi uputila osoba kraće zaposlena u društvu. Navela je da ne zna tko je sporni e - mail doista poslao s njezine e-mail adrese.

4.2. Iz iskaza svjedoka DL proizlazi da je cijeli događaj zbog kojeg je podnesena privatna tužba koju je podnio proizašao iz e-maila koji je u lipnju 2020. bio upućen ministrici HL i njezinu pomoćniku FL. Taj e-mail bio je poslan u vezi očitovanja na zapisnik koji je sastavila javna bilježnica Zorka Čavajda, a za koji je u postupku pred Hrvatskom javnobilježničkom komorom bilo utvrđeno da je sastavljen suprotno etičkim normama. Naveo je da je očitovanje poslano tim e-mailom kod njega izazvalo stres te da je utjecalo na njegovo napredovanje na poslu. U to je vrijeme bio u tijeku natječaj za ravnatelja uprave u Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske na kojem nije bio izabran, te je naveo da se ne može oteti dojmu da je razlog tomu bio upravo taj e-mail koji su optuženici uputili ministarstvu, čime mu je, kako je naveo, otežan poslovni razvoj. Istaknuo je da su ga optuženici u tom e-mailu prikazali kao osobu odgovornu za to što njihovo trgovačko društvo Osatina Grupa d.o.o. nije dobilo suglasnost za zamjenu poljoprivrednog zemljišta. Naglasio je da je njegov potpis na dokumentu kojim je uskraćena suglasnost bio samo jedan od više potpisa u postupku te da on nije bio osoba koja je odlučivala o davanju ili uskraćivanju suglasnosti. Naveo je da su ga optuženici označili kao metu i zbog zapisnika javnog bilježnika o posvjedočenju činjenica, koji njemu nikada nije bio dan na uvid, a upravo je zbog nepravilnosti u vezi s tim zapisnikom u postupku pred javnobilježničkom komorom bilo utvrđeno da je sastavljen protivno pravilima. Naveo je da su optuženici iskoristili njegovo neiskustvo u vrijeme sastavljanja tog zapisnika, budući da je u Agenciji za poljoprivredno zemljište počeo raditi 1. veljače 2017., nakon što se ravnateljica uprave izuzela iz postupanja u predmetima vezanim uz Osatina grupu, te je on preuzeo te zadatke iako mu je iskustvo tada bilo skromno. U vezi s navedenim zapisnikom istaknuo je da su optuženici iskoristili dio koji se odnosio na to da im nije mogao dati tražene informacije, jer su tražili podatke o tijeku natječaja kojima on nije raspolagao, već je imao samo informacije koje su mu kolege pripremile. Naveo je da je u e-mailu iz lipnja 2020. bio spomenut i zapisnik iz 2017. godine, s ciljem da ga se prikaže kao nesposobnu osobu, jer Osatina grupa 2020. godine nije dobila suglasnost za zamjenu zemljišta, a odgovornost za to pokušala je pripisati njemu. Istaknuo je da zahtjev za zamjenu zemljišta nije bio prihvaćen jer podnositelji nisu ispunjavali zakonske uvjete za zamjenu, te da protiv takvog očitovanja nije postojao pravni lijek. Optuženici su slanjem tog e-maila pokušali postići određenu svrhu tako što su njega okrivili za ishod postupka. Na kraju je naveo da o tom zahtjevu do danas nije konačno odlučeno, već je isti stavljen izvan odlučivanja, uz mogućnost da zainteresirane osobe podnesu novi zahtjev ako se promijene uvjeti za zamjenu zemljišta. Izjavio je da nije inicirao kazneni postupak protiv javne bilježnice Zorke Čavajde, iako je imao takvu mogućnost. Naveo je da na sastanku na kojem je bila prisutna javna bilježnica nije optuženoj RLP davao tražene podatke jer se radilo o javnom natječaju u tijeku, da ne zna jesu li se optuženici obratili povjereniku za informiranje niti zna sadržaj eventualnog odgovora , te da nije osobno davao dokumentaciju čije je davanje prethodno odbio. O zaprimanju spornog e -maila u kabinet ministrice obavijestio ga je pomoćnik ministrice KL. Naveo je da su prigovori na postupke vezane uz natječaje za zakup ili zamjenu poljoprivrednog zemljišta bili učestali te da su se odnosili na nezadovoljstvo stranaka koje su prozivale članove povjerenstava i pokušavale ih diskreditirati. Ministrica ga je pozvala na razgovor u povodu tog e-maila te je tada predložio da ga se izuzme iz rada na predmetima Osatina grupe, ali to nije bilo prihvaćeno jer je ocijenjeno da je riječ o stručnom poslu za koji je bio potreban. Istaknuo je da je želio biti izuzet kako bi se isključio iz inkvizicije koja je nastala nakon zapisnika javne bilježnice. Naveo je da se u vezi natječaja za njegovo napredovanje nije razgovaralo o tom e -mailu. Također je naveo da su članovi povjerenstava za dodjelu zemljišta birani od strane jedinica lokalne samouprave u postupku propisanom zakonom. U 2017. godini agencija za poljoprivredno zemljište upućivala je svoja tri člana u povjerenstva, no on nikada nije bio među njima. U vezi očitovanja iz 2020. naveo je da je o njemu odlučivalo sedam osoba te da je bio četvrti po redu, nakon rješavatelja, voditelja odjela i voditelja službe, dok su iza njega slijedili potpisi pomoćnika uprave, državnog ta jnika i ministrice.

4.3. U svom iskazu svjedok KL je naveo da su mu poznate stranke u postupku, i to privatni tužitelj i optuženici. Radilo se o predmetu zamjene poljoprivrednog zemljišta, što je jedan od oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, uređen Zakon o poljoprivrednom zemljištu, prema kojem je u konkretnom slučaju bilo postupano. U tim predmetima stranke su morale kumulativno ispuniti brojne kriterije, a cilj postupka bio je okrupnjavanje zemljišta. Naveo je da je i tvrtka Osatina Grupa pokušala ispuniti propisane kriterije te su bili održani brojni sastanci, i to prije njegova odlaska iz Ministarstva u veljači 2021. godine. O tome se raspravljalo u jesen i zimu 2020. godine. U ime Osatina grupe u pregovorima je sudjelovala optužena RLP, a na sastanke u ministarstvo dolazio je i optuženi RL. U to vrijeme svjedok je bio pomoćnik ministrice u Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske. Unutar Ministarstva postojala je uprava za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, u čijem je sastavu je bio sektor za poljoprivredno zemljište na čijem je čelu bio DL. Sektor se, prema njegovom sjećanju, sastojao od tri službe, a svaka služba imala je najmanje dva odjela. Objasnio je da je svaki predmet imao svog rješavatelja koji je, nakon što bi predmet riješio, isti davao na paraf nadređenom službeniku u odjelu, potom voditelju službe, zatim načelniku sektora, nakon čega je odluku parafirao pomoćnik ministra, što je tada bio on, a konačno ju je potpisivala ministrica. Budući da se radilo o neuobičajenom predmetu, bilo je angažirano više savjetnika iz kabineta ministrice. Bio je upoznat s time da su između stranaka i ministarstva postojali neugodni razgovori, ali detalje tih razgovora ne zna. Naveo je da su u takvim postupcima zamjene i sličnim predmetima uobičajene tenzije te da su stranke požurivale rješavanje predmeta i očekivale pozitivan ishod. Naveo je da mu je DL bio neposredno podređen. U vezi konkretnog predmeta naveo je da je problem bio u tome što je u tijeku bila katastarska izmjera predmetnog zemljišta, ali ne zna kako je predmet u konačnici riješen, poznato mu je su stranke izvršile uvid u spis, no tom prilikom nije bio prisutan. Naveo je da se ne sjeća da je postojao problem vezano uz ostvarivanje prava na uvid, no zna da stranke na to imaju pravo no ne zna koja je konkretna uloga DL bila u tom predmetu, osim što je kao načelnik sektora organizirao rad, davao upute i pružao stručnu pomoć. Istaknuo je da nije bio upoznat s time je li se DL javio na natječaj za ravnatelja uprave u ministarstvu, DL nije zadužio da organizira uvid u spis, te je naveo da je on to mogao povjeriti voditeljici službe, te pretpostavlja da je to i učinio. Naveo je da ne zna za sadržaj neugodnosti na koje mu je DL ukazao, da je upoznat s time da su u kabinet ministrice bili zaprimljeni dopisi, poštom, u kojima je bio prozvan da je antidatirao spise u tom predmetu, dok za druge neugodne dopise ne zna. Naveo je da se ne sjeća da je uvidu u spis bio prisutan javni bilježnik, da mu nije poznato je li DL parafirao odluku jer je napustio ministarstvo prije dovršetka predmeta. Istaknuo je da se stranka ima pravo žaliti na postupanje službenika Ministarstva te da je takav postupak uređen, no nije upoznat s time jesu li se stranke žalile na postupanje DL, jer takvu žalbu nije zaprimio. Naveo je da postoji pravo stranke tražiti izuzeće rješavatelja, o čemu je odlučivao neposredno nadređeni službenik, te da je bio podnesen zahtjev za izuzeće DL, o tome bi odlučivao on, ali je naveo da o takvom zahtjevu nije odlučivao. U vezi prigovora stranaka o antidatiranju dopisa pretpostavio je da se radilo o njihovu nezadovoljstvu dinamikom rješavanja predmeta, o čemu je razgovarao s ministricom te je zaključeno da tvrdnje ne odgovaraju činjenicama, nakon čega se strankama nisu pisanim putem obraćali. Naveo je da takav način obraćanja ministarstvu nije bio uobičajen, da su primjedbe stranaka češće bile usmjerene prema načelnicima i gradonačelnicima jedinica lokalne samouprave koji su provodili natječaje, nakon čega je ministarstvo davalo suglasnost. Naveo je da je moguće da je u lipnju 2020. donio odluku da Osatina grupa ne udovoljava zahtjevu za zamjenu poljoprivrednog zemljišta, pojašnjavajući da je mogao potpisati dopis stranci, ali ne i odluku, jer je nju mogla potpisati isključivo ministrica.

5. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je optuženi RL, u svojstvu prokurista trgovačkog društva Osatina Grupa d.o.o. potpisao odgovor na očitovanje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, koji odgovor je među ostalim sadržavao i tvrdnje sadržane u činjeničnom opisu privatne tužbe, a koje se odnose na privatnog tužitelja DL.

5.1. Sporno je da li je riječ o vrijednosnim sudovima, koji su uvredljivi odnosno činjeničnim tvrdnjama koje nisu istinite, za koje su optuženici znali da nisu istinite, kojima se može naštetiti časti i ugledu privatnog tužitelja. Sporno je i je li optužena RLP upoznata sa sadržajem tog dopisa te je li ista taj dopis putem e-maila poslala Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske, ministrici i pomoćniku ministrice.

6. Pravo na zaštitu ugleda, časti i dostojanstva sastavni je dio prava na poštovanje osobnog života zajamčenog člankom 35. Ustava, odnosno njemu srodnog prava na poštovanje privatnog života zajamčenog člankom 8. Konvencije. Da bi se članak 35. Ustava odnosno članak 8. Konvencije mogao primijeniti, napad na ugled osobe mora postići određenu razinu ozbiljnosti i biti takav da dovodi u pitanje osobno uživanje prava na privatni život (v., primjerice, predmete Bédat, navedeno, § 72.; te Narodni list, navedeno, § 55.). Drugim riječima, činjenične tvrdnje trebaju biti toliko jako uvredljive da njihova objava ima neizbježan izravan učinak na privatni život konkretnog pojedinca (v. predmet ESLJP-a ToranzoGomez protiv Španjolske, br. 26922/14, § 51., presuda od 20. studenoga 2018.). Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a L protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.). Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu AxelSpringer AG protiv Njemačke(navedeno) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na ko ju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chillingeffect).

7. Primjenjujući navedene kriterije u konkretnom slučaju nije sporno da je ograničenje slobode izražavanja utemeljeno na zakonu jer su KZ/11. propisana kaznena djela protiv časti i ugleda i to kazneno djelo uvrede i kazneno djelo klevete, koja se optuženicima i stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, te kažnjavanje teži legitimnom cilju to jest zaštiti časti i ugled osobe, ovdje privatnog tužitelja DL, što su dva koraka u testu koje ESLJP provodi pri ocjeni o opravdanosti ograničenja nekog prava, ovdje slobode izražavanja. Međutim ocjena je suda da to ograničenje u konkretnom slučaju nije prijeko potrebno i razmjerno zaštiti cilja koji se postiže ograničavanjem prava na slobodu izražavanja, i to zaštite časti i ugleda državnog službenika, ovdje privatnog tužitelja DL. Dakle, pri uspostavljanju pravične ravnoteže između zaštite prava na slobodu izražavanja s jedne strane i prava na osobni i obiteljski život, s druge strane prema ocjeni ovog suda zaštita prava na slobodu izražavanja optuženika preteže u korist prava na zaštitu časti i ugleda privatnog tužitelja.

7.1. Optuženicima se stavlja na teret da su očitovanju iznijeli neistinite činjenične tvrdnje o privatnom tužitelju DL koje mogu štetiti njegovoj časti i ugledu. Međutim, tvrdnje o nepostojanju minimuma profesionalne odgovornosti, o pristranosti, neobjektivnosti, neprofesionalnosti, bahatosti, bezobraznosti i donošenju odluke u svojoj glavi predstavljaju prema ocjeni suda mišljenje, uvjerenje i ocjenu optuženika o osobi privatnog tužitelja u svojstvu državnog službenika i njegovom radu na radnom mjestu, za koje tvrdnje se ne može na objektivan način za sve ljude jednako utvrditi jesu li istinite ili neistinite, jer su obojene emocijama. Stoga je sud u konkretnom slučaju razmatrao jesu li optuženici s tvrdnjama u očitovanju upućenom ministarstvu, ministrici i njezinom pomoćniku uvrijedili privatnog tužitelja DL, jer je riječ o vrijednosnim sudovima.

8. Naime, u očitovanju na odgovor Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske kojim je odbijen zahtjev trgovačkog društva Osatina Grupa d.o.o. za zamjenom zemljišta na četiri stranice sadržane su tvrdnje zbog kojih ovlaštene osobe u tom društvu smatraju da odluka ministarstva nije ispravna izražavajući svoje nezadovoljstvo takvom odlukom, što je ustavno i konvencijsko pravo svakog pojedinca da pobija odluku pravnim lijekom ili da se obraća državnim tijelima podnoseći predstavke, pritužbe, prijedloge ili zahtjeve. Pritom je državni službenik dužan trpjeti viši stupanj kritike nego običan građanin, jer obavlja javnu funkciju i podložan je javnoj kritici. Stoga kada se u spornom očitovanju i to u jednom odlomku navodi da privatni tužitelj nema minimum profesionalne odgovornosti, da je pristran, da je neprofesionalan, bahat i bezobrazan, da je donio odluku u svojoj glavi, što se potkrjepljuje dijelom zapisnika o posvjedočenju činjenica od 29. ožujka 2017., u kojem je zabilježen dijalog optužene RLP i privatnog tužitelja DL, iz čijeg sadržaja nedvojbeno proizlaze određene tenzije u vezi uvida u spis, ocjena je suda državni službenik pri takvom stanju svari ne uživa kaznenopravnu zaštitu svoje časti i ugleda. Iako iz mišljenja povjerenstva Hrvatske javnobilježničke komore proizlazi da taj zapisnik nije sastavljen u skladu s Kodeksom javnobilježničke etike, time nije doveden u pitanje njegov sadržaj, pri čemu iz sadržaja tog zapisnika državni službenici uključujući i privatnog tužitelja ne utvrđuju tko je pristupio u ministarstvo, te nakon obavijesti da uvidu prisustvuje javni bilježnik, iako se tome protivi, nastavljaju s raspravom s optuženom RLP, koja rasprava je obilježena očito razilaženjima o tome koja prava ima stranka u vezi s uvidom u spis. Pri takvom nesnalaženju s upitom stranke i ophođenjem sa strankom, uskraćivanjem uvida bez jasnog obrazloženja i bez pozivanja na neku provjerljivu osnovu te zatim donošenja negativne odluke, životno je i logično očekivati žustriji odgovor stranke, koji izražava sumnju u nepristranost i stručnost osobe, koji odgovor naglašava njezino mišljenje i ocjenu rada državnog službenika utemeljen na stvarnom iskustvu. Ovdje se ne može zanemariti ni da je sam privatni tužitelj u svom iskazu naveo da je u vrijeme traženja uvida u spis bio mlad i neiskusan, netom zaposlen na tom radnom mjestu, te da je svjedok KL u svom iskazu naveo da su ovakve tenzije uobičajene, da stranke požuruju rješavanje predmeta te očekuju pozitivan ishod. Stoga, sve izložene okolnosti u svom zbiru ukazuju da su riječi koje predstavljaju negativan vrijednosni sud o radu privatnog tužitelja usmjerene na zaštitu prava stranke te izražavanje nezadovoljstva odlukom u kojoj je sudjelovao i privatni tužitelj, te predstavljaju kritiku koju je državni službenik u radu s strankama dužan trpjeti i istom se nositi na odgovarajući način koji ovisi o znanju, vještinama i iskustvu državnog službenika te s tim u vezi uvažavanjem koje stranke imaju prema istom. Imajući u vidu i da je tadašnji pomoćnik ministrice, svjedok KL u svom iskazu naveo da je predmet trgovačkog društva Osatina Grupa d.o.o. složen, da je na istom radilo više osoba, da su održani brojni sastanci, te s druge strane da je se privatni tužitelj u to vrijeme tek zaposlio, te se zbog manjka iskustva nije snašao u ophođenju sa strankom, koja ustraje u ostvarivanju svojih prava, ocjena ovog suda da oštra kritika o radu privatnog tužitelja nije iziskuje kažnjavanje optuženika. To stoga što ta kritika ne preteže u tekstu sastavljenom na četiri stranice, što ne tvori srž očitovanja već njezin popratni sadržaj koji je privatni tužitelj izdvojio u privatnoj tužbi, slijedom čega taj dopis nije upućen ministarstvu s jedinom i isključivo svrhom da se omalovaži privatnog tužitelja, već prvenstveno radi ostvarenja probitaka pravne osobe, trgovačkog društva Osatina grupa d.o.o. te ukazivanja na nezadovoljstvo radom privatnog tužitelja u njihovom predmetu. Odgovor na očitovanje nije uperen isključivo na osobu privatnog tužitelja nego na odluku kojom je trgovačkom društvu Osatina Grupa d.o.o. odbijen zahtjev za zamjenu zemljišta i njegovo okrupnjivanje što je temelj za daljnji rad i razvoj. Stoga je prema ocjeni suda pogrešan pristup privatnog tužitelja da je on bio meta, da je optuženicima bio cilj njega omalovažiti i usporiti njegovo napredovanje, već ukazati na njegove propuste u radu, prema mišljenju optuženika, pri čemu su optuženici očito ostvarili neposredni kontakt s privatnim tužiteljem unatoč razgranatoj organizacijskoj strukturi ministarstva, postojanju različitih ustrojstvenih jedinica, tijeku donošenja odluka i postojanju više potpisnika, što su u svojim iskazima opisali i svjedok KL i privatni tužitelj. S tim u vezi valja imati na umu da je optuženi RL u svojoj obrani naveo da nema ništa osobno protiv privatnog tužitelja, već se ne slaže s njegovim radom i odnosom prema strankama i konačnom odlukom. Te tvrdnje dakle nisu izražene bez ikakvog povoda, nisu zlonamjerne već su izraz nezadovoljstva načinom rada državnog službenika i odlukom koja je naposlijetku donesena, koju stranka trgovačko društvo Osatina Grupa d.o.o. dovodi u pitanje, te je u takvoj situaciji državni službenik dužan trpjeti oštriji ton u vidu isključivo kritike svog rada i odluke u čijem je donošenju sudjelovao, jer je prag tolerancije u takvom slučaju na kritiku viši, pri čemu valja naglasiti da nije riječ o kritici privatnog tužitelja, koja nema veze s njegovim radom i odlukom, koja sadrži npr. psovke, govor mržnje, prijetnje, lažne optužbe i dr., što dakako ni državni službenik nije dužan trpjeti u svom radu. Stoga slijedom svega izloženoga sud smatra da kažnjavanje optuženika nije nužno jer nije riječ o takvim tvrdnjama, iako nisu ugodne, koje umanjuju čast i ugled privatnog tužitelja u radnom okruženju, tim više što iz podataka u spisu proizlazi da je isti ocijenjen ocjenom izuzetan te da iz njegovog iskaza proizlazi da nije izuzet iz rada na tom predmetu jer je ministrica ocijenila da je stručan.

9. S obzirom na ovakav zaključak, sud se nije upuštao u utvrđivanje je li optužena RLP bila upoznata sa sadržajem očitovanja i je li ga ona upravo sa svog e-maila proslijedila ili netko drugi, jer je isto pri ovakvom stanju stvari suvišno.

10. Slijedom svega izloženog, s obzirom na to da nije dokazano da su optuženici počinili niti kazneno djelo klevete niti kazneno djelo uvrede na štetu privatnog tužitelja, valjalo je optuženog RL i optuženu RLP osloboditi od optužbe, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

11. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.

- 6. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret privatnog tužitelja.

12. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. listopada 2026.

Sudac

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Privatni tužitelj DL, po opunomoćeniku, odvjetniku Mislavu Bežovanu, ekomunikacija

2. Optuženi RL, [adresa]

3. Optužena HLP, [adresa]

4. Branitelj optuženog RL, odvjetnica Željka Pokupec, ekomunikacija

5. Branitelj optužene Josiše Dunđer Bunčić, odvjetnik Hrvoje Krivić, ekomunikacija

6. U spis