REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-4374/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić, Bokan & partneri u Zadru, protiv tuženika OTP Banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 (ranije: Societe Generale-Splitske banke d.d., Split, Ruđera Boškovića br. 16, OIB 69326397242), kojeg zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2601/2016-3 od 3. lipnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2601/2016-3 od 3. lipnja 2019. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016. pod točkom I. izreke i dijelu pod točkom II. izreke, i za navedeno sudi:

„1. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016. pod točkom I. izreke i odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 29.586,74 kune.

2. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016. u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 9.158,67 kuna.“.

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na prvo postavljeno pitanje koje glasi:

„1. Je li pravno osnovano u posebnoj parnici pokrenutoj od strane potrošača ustvrditi ništetnim odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između potrošača i banke o ugovorenoj (redovnoj) kamatnoj stopi promjenjivoj u skladu s jednostranom odlukom banke pozivom potrošača na pravna utvrđenja iz parnice radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom okončane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. i presudom istog suda broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., iako je osporavana ugovorna odredba izmijenjna suglasnom voljom potrošača i banke u postupku provedbe konverzije kredita denonimiranih u CHF i nenominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF na temelju odredaba članka 19.a -19.i ZPK-a čime je pravni položaj potrošača izjednačen s položajem u kojem bi on bio da je koristio kredit denominiran u EUR odnosno denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR od datuma sklapanja osnovnog ugovora o kreditu?“.

II. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i ukida:

- presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2601/2016-3 od 3. lipnja 2019. pod dijelom točke I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 29.586,74 kune, a obračunatim na:

- na iznos od 477,78 kn od 10. 06. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 493,16 kn od 12. 07. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 478,12 kn od 10. 08. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 516,33 kn od 10. 09. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 496,28 kn od 11. 10. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 500,17 kn od 10. 11. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 516,80 kn od 10. 12. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 538,77 kn od 10. 01. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 479,02 kn od 10. 02. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 486,17 kn od 10. 03. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 476,06 kn od 11. 04. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 498,93 kn od 10. 05. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 514,64 kn od 10. 06. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 598,32 kn od 11. 07. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 689,03 kn od 10. 08. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 602,99 kn od 12. 09. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 590,17 kn od 10. 10. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 593,32 kn od 10. 11. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 592,15 kn od 12. 12. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 603,35 kn od 10. 01. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 611,17 kn od 10. 02. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 613,60 kn od 12. 03. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 607,91 kn od 10. 04. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 610,94 kn od 10. 05. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 614,07 kn od 11. 06. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 609,37 kn od 10. 07. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 608,94 kn od 10. 08. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 600,10 kn od 10. 09. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 603,12 kn od 10. 10. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 609,69 kn od 12. 11. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 607,60 kn od 10. 12. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 610,61 kn od 10. 01. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 602,04 kn od 11. 02. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 589,72 kn od 11. 03. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 608,19 kn od 10. 04. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 598,93 kn od 10. 05. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 594,05 kn od 10. 06. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 588,56 kn od 10. 07. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 595,30 kn od 12. 08. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 598,98 kn od 10. 09. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 602,49 kn od 10. 10. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 603,25 kn od 11. 11. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 607,89 kn od 10. 12. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 489,58 kn od 10. 01. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 230,48 kn od 10. 02. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 277,79 kn od 10. 03. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 231,37 kn od 10. 04. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 229,66 kn od 12. 05. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 230,94 kn od 10. 07. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 232,51 kn od 11. 08. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 233,32 kn od 10. 09. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 233,41 kn od 10. 10. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 234,91 kn od 10. 11. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 235,38 kn od 10. 12. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 235,99 kn od 12. 01. 2015. godine do isplate

- na iznos od 275,20 kn od 10. 02. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 265,84 kn od 10. 03. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 269,61 kn od 10. 04. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 268,55 kn od 10. 05. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 266,50 kn od 10. 06. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 269,26 kn od 10. 07. 2015. godine do isplate,

- presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2601/2016-3 od 3. lipnja 2019. pod dijelom točke II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016. pod točkom III izreke i kojom je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos od 9.158,67 kuna, a obračunatim na:

- na iznos od 233,58 kuna, počevši od 10.01.2008. god. do isplate,

- na iznos od 236,70 kuna, počevši od 10.02.2008. god. do isplate,

- na iznos od 241,16 kuna, počevši od 10.03.2008. god. do isplate,

- na iznos od 237,31 kuna, počevši od 10.04.2008. god. do isplate,

- na iznos od 234,58 kuna, počevši od 12.05.2008. god. do isplate,

- na iznos od 234,18 kuna, počevši od 10.06.2008. god. do isplate,

- na iznos od 233,35 kuna, počevši od 10.07.2008. god. do isplate,

- na iznos od 232,04 kuna, počevši od 11.08.2008. god. do isplate,

- na iznos od 232,75 kuna, počevši od 10.09.2008. god. do isplate,

- na iznos od 239,80 kuna, počevši od 10.10.2008. god. do isplate,

- na iznos od 245,48 kuna, počevši od 10.11.2008. god. do isplate,

- na iznos od 243,37 kuna, počevši od 10.12.2008. god. do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna, počevši od 12.01.2009. god. do isplate,

- na iznos od 374,66 kuna, počevši od 10.02.2009. god. do isplate,

- na iznos od 359,27 kuna, počevši od 10.03.2009. god. do isplate,

- na iznos od 271,88 kuna, počevši od 10.04.2009. god. do isplate,

- na iznos od 266,08 kuna, počevši od 11.05.2009. god. do isplate,

- na iznos od 268,96 kuna, počevši od 10.06.2009. god. do isplate,

- na iznos od 402,54 kuna, počevši od 10.07.2009. god. do isplate,

- na iznos od 376,38 kuna, počevši od 10.08.2009. god. do isplate,

- na iznos od 364,28 kuna, počevši od 10.09.2009. god. do isplate,

- na iznos od 359,81 kuna, počevši od 12.10.2009. god. do isplate,

- na iznos od 363,79 kuna, počevši od 10.11.2009. god. do isplate,

- na iznos od 361,50 kuna, počevši od 10.12.2009. god. do isplate,

- na iznos od 448,70 kuna, počevši od 11.01.2010. god. do isplate,

- na iznos od 456,06 kuna, počevši od 10.02.2010. god. do isplate,

- na iznos od 454,50 kuna, počevši od 10.03.2010. god. do isplate,

- na iznos od 460,76 kuna, počevši od 12.04.2010. god. do isplate,

- na iznos od 469,76 kuna, počevši od 10.05.2010. god. do isplate, i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016. u dijelu pod točkom III. izreke, kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos od 9.158,67 kuna, i u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2601/2016-3 od 3. lipnja 2019. pod dijelom točke I. izreke kojom je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom IV. izreke presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016. i odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2084/15 od 7. listopada 2016. pod točkom IV. Izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

IV. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.“.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Societe Genarale-Splitska banka d.d. Split, Ruđera Boškovića 16, OIB: 69326397242 da tužitelju ŠL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kuna isplati 29.586,74 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to:

- na iznos od 477,78 kn od 10. 06. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 493,16 kn od 12. 07. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 478,12 kn od 10. 08. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 516,33 kn od 10. 09. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 496,28 kn od 11. 10. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 500,17 kn od 10. 11. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 516,80 kn od 10. 12. 2010. godine do isplate,

- na iznos od 538,77 kn od 10. 01. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 479,02 kn od 10. 02. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 486,17 kn od 10. 03. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 476,06 kn od 11. 04. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 498,93 kn od 10. 05. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 514,64 kn od 10. 06. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 598,32 kn od 11. 07. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 689,03 kn od 10. 08. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 602,99 kn od 12. 09. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 590,17 kn od 10. 10. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 593,32 kn od 10. 11. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 592,15 kn od 12. 12. 2011. godine do isplate,

- na iznos od 603,35 kn od 10. 01. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 611,17 kn od 10. 02. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 613,60 kn od 12. 03. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 607,91 kn od 10. 04. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 610,94 kn od 10. 05. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 614,07 kn od 11. 06. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 609,37 kn od 10. 07. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 608,94 kn od 10. 08. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 600,10 kn od 10. 09. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 603,12 kn od 10. 10. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 609,69 kn od 12. 11. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 607,60 kn od 10. 12. 2012. godine do isplate,

- na iznos od 610,61 kn od 10. 01. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 602,04 kn od 11. 02. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 589,72 kn od 11. 03. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 608,19 kn od 10. 04. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 598,93 kn od 10. 05. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 594,05 kn od 10. 06. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 588,56 kn od 10. 07. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 595,30 kn od 12. 08. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 598,98 kn od 10. 09. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 602,49 kn od 10. 10. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 603,25 kn od 11. 11. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 607,89 kn od 10. 12. 2013. godine do isplate,

- na iznos od 489,58 kn od 10. 01. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 230,48 kn od 10. 02. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 277,79 kn od 10. 03. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 231,37 kn od 10. 04. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 229,66 kn od 12. 05. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 230,94 kn od 10. 07. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 232,51 kn od 11. 08. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 233,32 kn od 10. 09. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 233,41 kn od 10. 10. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 234,91 kn od 10. 11. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 235,38 kn od 10. 12. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 235,99 kn od 12. 01. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 275,20 kn od 10. 02. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 265,84 kn od 10. 03. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 269,61 kn od 10. 04. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 268,55 kn od 10. 05. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 266,50 kn od 10. 06. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 269,26 kn od 10. 07. 2015. godine do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni učinak odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj ugovora: 57029/07, s nadnevkom: 18. rujna 2007. godine, bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu zatraženom preko iznosa dosuđenog u točki I. izreke ove presude odnosno za iznos od 9.158,67 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.195,00 kuna sa zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11) od dana donošenja ove presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P 2084/15 od 7. listopada 2016., u točkama I. i II. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužitelja, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki III. izreke i sudi:

„Nalaže se tuženiku Societe Generale-Splitske banke d.d., 21000 Split, Ruđera Boškovića br. 16., OIB: 69326397242, da tužitelju ŠL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati daljnji iznos od 9.158,67 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 233,58 kuna, počevši od 10.01.2008. god. do isplate,

- na iznos od 236,70 kuna, počevši od 10.02.2008. god. do isplate,

- na iznos od 241,16 kuna, počevši od 10.03.2008. god. do isplate,

- na iznos od 237,31 kuna, počevši od 10.04.2008. god. do isplate,

- na iznos od 234,58 kuna, počevši od 12.05.2008. god. do isplate,

- na iznos od 234,18 kuna, počevši od 10.06.2008. god. do isplate,

- na iznos od 233,35 kuna, počevši od 10.07.2008. god. do isplate,

- na iznos od 232,04 kuna, počevši od 11.08.2008. god. do isplate,

- na iznos od 232,75 kuna, počevši od 10.09.2008. god. do isplate,

- na iznos od 239,80 kuna, počevši od 10.10.2008. god. do isplate,

- na iznos od 245,48 kuna, počevši od 10.11.2008. god. do isplate,

- na iznos od 243,37 kuna, počevši od 10.12.2008. god. do isplate,

- na iznos od 255,44 kuna, počevši od 12.01.2009. god. do isplate,

- na iznos od 374,66 kuna, počevši od 10.02.2009. god. do isplate,

- na iznos od 359,27 kuna, počevši od 10.03.2009. god. do isplate,

- na iznos od 271,88 kuna, počevši od 10.04.2009. god. do isplate,

- na iznos od 266,08 kuna, počevši od 11.05.2009. god. do isplate,

- na iznos od 268,96 kuna, počevši od 10.06.2009. god. do isplate,

- na iznos od 402,54 kuna, počevši od 10.07.2009. god. do isplate,

- na iznos od 376,38 kuna, počevši od 10.08.2009. god. do isplate,

- na iznos od 364,28 kuna, počevši od 10.09.2009. god. do isplate,

- na iznos od 359,81 kuna, počevši od 12.10.2009. god. do isplate,

- na iznos od 363,79 kuna, počevši od 10.11.2009. god. do isplate,

- na iznos od 361,50 kuna, počevši od 10.12.2009. god. do isplate,

- na iznos od 448,70 kuna, počevši od 11.01.2010. god. do isplate,

- na iznos od 456,06 kuna, počevši od 10.02.2010. god. do isplate,

- na iznos od 454,50 kuna, počevši od 10.03.2010. god. do isplate,

- na iznos od 460,76 kuna, počevši od 12.04.2010. god. do isplate,

- na iznos od 469,76 kuna, počevši od 10.05.2010. god. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).“

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.206,25 kn u roku od 15 dana.“.

3. Protiv presude suda drugog stupanja, reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tuženik zbog pitanja koja glase:

„1. Je li pravno osnovano u posebnoj parnici pokrenutoj od strane potrošača ustvrditi ništetnim odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između potrošača i banke o ugovorenoj (redovnoj) kamatnoj stopi promjenjivoj u skladu s jednostranom odlukom banke pozivom potrošača na pravna utvrđenja iz parnice radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom okončane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. i presudom istog suda broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., iako je osporavana ugovorna odredba izmijenjna suglasnom voljom potrošača i banke u postupku provedbe konverzije kredita denonimiranih u CHF i nenominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF na temelju odredaba članka 19.a -19.i ZPK-a čime je pravni položaj potrošača izjednačen s položajem u kojem bi on bio da je koristio kredit denominiran u EUR odnosno denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR od datuma sklapanja osnovnog ugovora o kreditu?

2. Je li pravno osnovan zahtjev potrošača da, povrh preplate koja je potrošaču utvrđena i isplaćena u postupku provođenja konverzije na temelju sporazuma potrošača i banke sklopljenim prema odredbama Glave IV.a ZPK-a (članci 19.a - 19.i. ZPK-a), po ugovornoj ili izvanugovornoj osnovi također zahtijeva povrat preplaćene razlike od banke po osnovi prvobitno sklopljenog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF, kao ugovora čije su odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile predmetnom ispitivanja u parnici radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, iako su takve ugovorne odredbe izmijenjene suglasnom voljom potrošača i banke u postupku provedbe konverzije kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF na temelju odredaba članka 19.a - 19.i ZPK-a?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

6. U postupcima u kojima je izjavljena revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, pobijana presuda ispituje se samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

7. Prema ocjeni ovoga suda, prvo postavljeno pitanje nije važno pitanje o kojem ovisi jedinstvena primjena zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je stoga sukladno odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.

7.1. Naime, prvo postavljeno pitanje svodi se na pitanje, ima li tužitelj nakon provedene konverzije pravni interes za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu. O tom pitanju ovaj sud je izrazio svoje pravno shvaćanje, prema kojem - činjenica sklapanja dodatka ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog ugovora. Navedeno je utvrđeno u kolektivnom sporu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (a na isti način je ovaj sud odlučio i u predmetima poslovni broj Rev- 899/2021 od 21. prosinca 2022., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr.).

8. Drugo postavljeno pitanje, u suštini se svodi na pitanje pripada li tužitelju pravo na isplatu iznosa za koje drži da je preplatio tuženiku, prilikom otplate anuiteta iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 57029/07 od 18. rujna 2007. (dalje: Ugovor o kreditu) na temelju odredbe, kojom je ugovorena kamata uz redovnu stopu, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a koja je odredba djelomično ništetna, a pored činjenice da su stranke zaključile Dodatak Ugovora o kreditu, usklađen s izričitim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15).

9. Prema ocjeni ovoga suda radi se o važnom pitanju za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Nesporno je među strankama: da su sklopile ugovor o kreditu i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor za iznos od 65.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 180 mjeseci, uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci kreditora, a koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5%; da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa promijenjena od početnih 5% do 16. siječnja 2009. kada je bila u visini 5,7%, nadalje 9. prosinca 2009. 6,2%, 7. siječnja 2011. 5,99%, a od 1. siječnja 2014. 3,23%. Nesporno je i to da su stranke nakon stupanja na snagu ZID ZPK/15 sklopile Dodatak Ugovora o kreditu 21. ožujka 2016., kojim je provedena konverzija ugovora o kreditu u CHF u EUR.

11. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 29.586,74 kn s pripadajućim kamatama, te prihvaćajući istaknuti prigovor zastare, odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 9.158,67 kn.

11.1. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (za iznos od 29.586,74 kn) i nalazi neosnovanim istaknuti prigovor zastare potraživanja te preinačenjem prvostupanjske presude dosuđuje tužitelju i daljnji novčani iznos od 9.158,67.

12. Prigovor tuženika - da zaključenjem Dodatka Ugovora o kreditu, i izvršenom konverzijom u skladu s odredbama ZID ZPK/15, tužitelj nema pravo potraživati povrat izvršenih uplata - nižestupanjski sudovi su otklonili, u bitnome uz obrazloženje da sam ZID ZPK/15 kao niti Dodatak Ugovora o kreditu, izrijekom ne spominju način rješavanja ugovornih odredbi kojima se ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi (koje se tiču promjenjive kamatne stope), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita, same nepošteno mijenjale kamatne stope po ugovorima o kreditu s valutom u CHF. Pri tome, navodi drugostupanjski sud, da se Dodatkom Ugovora o kreditu, uredilo samo pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja toga Dodatka, odnosno, da tim Dodatkom nije riješeno pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, te da se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, dok niti jedna odredba ZID ZPK-a, ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama.

13. Vodeći računa o ravnopravnom položaju dužnika koji su imali sklopljene ugovore o kreditu u CHF, u odnosu na dužnike sa sklopljenim kreditima u drugim valutama, donesen je ZID ZKP/15, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. Tim je Zakonom uređena konverzija kredita u CHF u kredite u EUR, odnosno konverzija kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

13.1. Postupak konverzije je usklađen s ciljevima konverzije, a to je bilo osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koje dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR.

13.2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (2015.) donesen je nakon što je ocijenjeno, da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora, u odnosu na ugovore o kreditu, sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008., koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je cilj, bio otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj, u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Taj Zakon, u tom smislu, predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

14. Ovaj Zakon (kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama - „Narodne novine“, broj 102/15) bio je predmet ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, a Ustavni sud Republike Hrvatske je oba zakona, ocijenio usklađenima s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja (fizičkih osoba te osam kreditnih institucija) za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih zakona s Ustavom Republike Hrvatske (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

14.1. Ocjenjujući da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera, u vidu konverzije, ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići, zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera s jedne strane, dok, s druge strane njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

15. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu poslovni broj Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje glasi:

„Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“,

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 4. ožujka 2020. dao sljedeći odgovor:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

15.1. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske, ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega, ne mogu opća pravila ZOO, o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

15.2. Sukladno odredbama ZPP kojima je uređen ogledni postupak, i to odredbi čl. 502.n ZPP, nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je u nastavljenom postupku vezan tim pravnim shvaćanjem.

16. Načelo konverzije kredita prema ZID ZPK/15 je određeno čl. 19.b., koji glasi:

„Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“.

16.1. Postupak konverzije koji se provodi sukladno ZID ZPK/15, je propisan kogentnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, koja glasi:

„(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.“.

17. Iz navedenih odredbi proizlazi, jasan cilj ZID ZPK/15, da korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF, dovede u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR (kako je to obrazloženo i toč. 13.2.).

17.1. Iz tih odredbi, nadalje proizlazi, kao i dodatka ugovoru sklopljenog sukladno tim odredbama, da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope (ne uzimajući u obzir uplate na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir na potrebe izračuna konverzije) za cijelo razdoblje, od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), s time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR, računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19.c st. 5. ZIZ ZPK/15.

18. Nadalje, za odluku o postavljenom pitanju, relevantne su i odredbe čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu, kojima je reguliran pojam nepoštene ugovorne odredbe i posljedice nedopuštenosti ugovorne odredbe, koje glase:

Članak 81.

„(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.“

Članak 87.

„(1) Nepoštena ugovorna odredba je ništava.

(2) Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.“,

odnosno odredbe čl. 49. i 55. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP) važećih na dan stupanja snagu ZID ZPK 2015., koje glase: Članak 49.

„1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima.

4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.“

Članak 55.

„1) Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

2) Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.“.

19. Sukladno odredbi čl. 2. ZOO, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

19.1. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Posljedice ništetnosti regulirane su odredbom čl. 323. ZOO, te je u st. 1. određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stavkom 2. navedenog čl. 323. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Člankom 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (st. 1.), ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2.).

19.2. Prema odredbi st. 1. čl. 1111. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

19.3. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen je sukladno odredbama ZID ZPK/15, koji je izričito propisivao način konverzije. Iz navedenih zakonskih odredbi, jasno proizlazi, da kada je postavljen kondikcijski zahtjev potrošača, ZID ZPK/15 je (u odnosu na ZZP i ZOO) specijalni propis, te njegove odredbe imaju prednost u primjeni na konkretni slučaj.

20.1. Odredbom čl. 4. st. 2. ZZP je propisano, da ako posebnim zakonima iz st. 1. toga članka (zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije) ili tim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

20.2. Stoga se, na ocjenu poštenosti zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu primjenjuju odredbe ZZP, a na materijalnopravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu, primjenjuju se odredbe ZOO (u dijelu u kojem nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP). Pri tome je potrebno uzeti u obzir cilj odredbe o posljedicama utvrđenja ništetnosti pojedine odredbe potrošačkog ugovora, a to je da se potrošaču vrati ono što je stečeno bez osnove i plate zatezne kamate.

21. Imajući na umu sve navedeno, proizlazi da dodatak ugovoru ima svoje polazište u prisilnom propisu (ZID ZPK/15) koji je propis ocijenjen suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske, a u tom smislu i ovaj sud u rješenju poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., pa se odredbe Dodatka ugovora zaključenog među strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti ništetnima.

22. Ne može se prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova (navedeno u toč. 12). Naime, očito je da se provedena konverzija odnosila i na odredbu o promjeni kamatnih stopa, imajući na umu ciljeve ZID ZPK/15 i vrijeme kad je donesen - kada je u kolektivnom sporu ta odredba već bila pravomoćno utvrđena ništetnom i pred sudovima su bili u tijeku postupci radi povrata nepripadno isplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate. Potrošaču je u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja će retroaktivno zamijeniti ranije ugovorenu kamatnu stopu te su mu tom prilikom, jer je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se već bila primjenjivala u proteklom razdoblju za kredite s valutnom klauzulom u EUR precizne stope ugovornih kamata bile poznate i predočene prije potpisivanja Dodatka.

23. Slijedom iznesenoga, polazeći od činjenice da je Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (specijalnog) propisa, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke, jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

23.1. Pri tome je u obračun konverzije uzeto u obzir sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita (osim zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama, te izuzet plaćenih naknada i troškova) pa tako i razlike preplaćenih iznosa, utvrđenih i dosuđenih nižestupanjskim presudama. Obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, također je određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču ostavljeno na izbor sklapanje dodatka ugovoru. Stoga, kada je tužitelj prihvatio ponudu i zaključio s tuženikom Dodatak ugovoru o kreditu, a koji je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to isti izaziva pravne učinke.

23.2. U smislu svega navedenoga, proizlazi da primjena ZID ZPK/15 kao prisilnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje u ugovorene valjanim Dodatkom ugovora o kreditu, na način kako je određeno ZID ZPK/15. Ujedno je propisan i način raspolaganja eventualno nastalom pretplatom koja se (ako nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita ) koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu vraća potrošaču.

23.3. Na navedeni je način valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika. Stoga nije bilo niti osnove za prihvaćanje toga dijela tužbenog zahtjeva.

24. S obzirom na sve navedeno, tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice (iznos od 29.586,74 kune dosuđen prvostupanjskom i potvrđen drugostupanjskom presudom, te daljnji iznos od 9.158,67 kuna dosuđen preinačenjem prvostupanjske presude) nije osnovan, jer je prihvaćanjem toga zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

25. Stoga je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci presude.

26. Međutim, ZID ZPK/15 ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO, u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Odredbom čl. 19.c st. 4 i st. 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok za predmetne zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetne odredbe do dana izvršene konverzije nije tim specijalnim propisom ništa određeno. Dakle, nije ništa određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO koje tužitelj potražuje. Pri tome nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju sukcesivno izvršio uplate pojedinačno navedenih iznosa.

27. Dakle, s obzirom na to da specijalnim propisom nije ništa određeno o preostalom spornom pitanju, a ZZP upućuje na primjenu ZOO, primjenjuje se taj opći propis. O primjeni općeg propisa ako posebnim propisom nije što drugo određeno svoje je shvaćanje iznio ovaj sud u nizu odluka (primjerice Rev-1331/16 od 23. siječnja 2018.) i izrazio pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-270/17 od 18. prosinca 2017.

28. Stoga, s obzirom na postavljeno pitanje, navodi se, da je obveza kreditora na povrat više plaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15 odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, ostala je obveza plaćanje nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze, a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.

29.1. Navedeno je u bitnome u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji, zauzetog na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13. i 20. prosinca 2022. koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

29.2. Iz svih naprijed navedenih razloga revizijski sud ustraje u pravnom shvaćanju izraženom u odluci poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi citirano pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela.

30. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, da izvršenom konverzijom kredita prema ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu, nižestupanjski sudovi nisu utvrditi u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1115. ZOO (tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa pa do isplate), pa je valjalo ukinuti nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka II. izreke rješenja).

31. Kako je zbog ukidanja dijela presuda, za sada ostao neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti odluku o dosuđenim troškovima postupka (točka III. izreke rješenja).

32. Odluka o troškovima revizijskog dijela postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP (točka IV. izreke rješenja).

Zagreb, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić