REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4272/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. u Splitu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-299/24-2 od 17. travnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Ovr-3167/21 od 28. srpnja 2023., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje.
II. Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-299/24-2 od 17. travnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Ovr- 3167/21 od 28. srpnja 2023.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj:112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije (koja se dijelom svode na isticanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a dijelom na povredu prava na poštivanje doma i provođenje testa razmjernosti, kao i ništetnost ovršne isprave). Pravna pitanja koja se iscrpljuju u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka sama po sebi nisu dopušten razlog za dopuštenje revizije jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Nadalje, drugostupanjski sud je pobijanom odlukom potvrdio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika na temelju ovršne isprave (Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju tražbine osnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziranog po Javnom bilježniku), cijeneći: - da se ovršenik ne može protiviti ovrsi pozivom na odredbu čl. 80.b st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), kojom su propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini, ako ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži (čl. 77. st. 1. OZ-a); - da je ovršenik dobrovoljno pristao sklapajući pravni posao o zalogu da se isplata duga izvrši prodajom nekretnine te je dakle dobrovoljno koristio predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja zajma te je na taj način pristao i prihvatio da u slučaju neisplate vjerovnik može koristiti taj instrument osiguranja i naplatiti dug prodajom založene nekretnine (koju prodaju ovršenik može izbjeći ako namiri tražbinu ovrhovoditelja).
3.2. Navedeno shvaćanje podudarno je sa shvaćanjem ovog suda koje je izraženo primjerice u odluci broj Rev-1371/21-2 od 17. listopada 2023., a koja je donesena u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
3.3. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-2930/19 od 14. studenoga 2019. naveo: „...podnositelji su dragovoljno koristili predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te su na taj način izričito pristali da banka svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine. Iz provedenog postupka ne proizlazi da bi podnositelji pred redovnim sudovima pokrenuli postupak radi ispitivanja ugovora o kreditu na temelju kojega je doneseno rješenje o ovrsi pa se može zaključiti da su slobodno sklopili taj ugovor i pristali da se kredit osigura njihovom nekretninom kao instrumentom osiguranja te da su bili svjesni mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko taj kredit ne otplate.“ Također, u odluci GB protiv Republike Hrvatske od 20. rujna 2016. (zahtjev broj 2545/14) navedeno je, između ostalog, da se založni dužnik ne može pozivati na ograničenja ovrhe (u tom slučaju radi zaštite prava na dom), u slučaju dobrovoljnog zasnivanja založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, a to shvaćanje glasi: „32. Podnositelj je u ovom predmetu prigovarao da je isplata njegovog duga bila izvršena prodajom njegovog doma. Sud napominje da je podnositelj dragovoljno koristio svoj dom kao instrument osiguranja kredita. Na taj način, podnositelj je pristao da, u slučaju neisplate, vjerovnik može naplatiti dug prodajom njegove kuće. 33. (…) Podnositelj je stoga morao biti svjestan da će kuća biti prodana radi isplate nepodmirenih dugovanja, ukoliko ih ne otplati. 34. Prodaja podnositeljeve kuće u ovršnom postupku bila je posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza. Štoviše, to je bila posljedica na koju je izričito pristao. 35. Stoga se može zaključiti da je podnositelj pristao i prihvatio da će se isplata njegovog nepodmirenog duga izvršiti prodajom njegove kuće. U skladu s navedenim, ovaj dio zahtjeva je očigledno neosnovan te mora biti odbačen u skladu sa čl. 35. st. 3.(a) i 4. Konvencije.“ Konačno, u odluci Europskog suda za ljudska prava Vrzić protiv Hrvatske od 12. srpnja 2016. (zahtjev br. 43777/13) se navodi: „ESLJP nije našao nerazmjernost“ kako su podnositelji zahtjeva dobrovoljno koristili svoj dom kao osiguranje za zajam … izričito pristali da ukoliko … ne otplate nenamirena potraživanja … zajmodavci imaju pravo tražiti naplatu u ovršnom postupku prodajom njihove kuće … nisu osporili niti jedan ugovor o zajmu pred nacionalnim sudovima u odgovarajućim postupcima … mogli su pokrenuti postupak tražeći da se ugovor proglasi ništetnim ili da se poništi …“.
3.4. Budući da shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja koja su izražena u citiranim odlukama, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP- a, odlučiti kao pod toč. I. izreke.
4. Ovršenik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
