Poslovni broj: Usž-4108/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrlić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dario Čajo, odvjetnik iz Kaštel Kambelovca, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1250/2022-9 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1250/2022-9 od 14. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika od 27. travnja 2022. i prvostupanjskog tijela od 24. srpnja 2021. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja prvostupanjskog tijela kojom je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 6.579,14 kn, a odbijen je njegov zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga i to poreza na dodanu vrijednost za 2015., 2016. i 2017. godinu, poreza i prireza na dohodak za 2015., 2016. i 2017. godinu, predujma poreza i prireza na dohodak od obrta i slobodnih zanimanja – paušal za 2019. godinu, poreza na tvrtku odnosno naziv za 2016. godinu, doprinosa u paušalnom iznosu HOK-a za 2018., 2019. i 2020. godinu te troškova postupka prisilne naplate koju provodi Porezna uprava za 2020. godinu.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje te da je trebalo primijeniti OPZ/08 jer sve činjenice važne za oporezivanje pa tako i za utvrđenje nastupa zastare nastale su prije stupanja na snagu OPZ/16. Smatra da presuda nije obrazložena sukladno odredbi članka 119. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). Ističe da sve i da se uzme da je u konkretnom slučaju primjenjiv OPZ iz 2016., a što tužitelj osporava u cijelosti, drugostupanjsko tijelo koje na nastup zastare pazi po službenoj dužnosti, bilo je dužno utvrditi nastupanje zastare za obveze tužitelja nastale u 2015. godini. Smatra da je za obveze tužitelja iz 2015. zastara počela teći 1. siječnja 2016. Drugostupanjsko rješenje u upravnom postupku, koji je prethodio ovom upravnom sporu, doneseno je 27. travnja 2022., odnosno nakon proteka više od šest godina od početka tijeka zastare. O tome da ni upis založnog prava na nekretninama ne sprječava nastupanje zastare, tužitelj se očitovao te je priložio relevantnu praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske svojim podneskom od 21. ožujka 2024. Predlaže da Visoki upravni sud pobijana upravna rješenja poništi i poništi presudu ovog suda te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz jasne upute o postupanju, a sve uz nalog da podmiri troškove prvostupanjskog postupka te traži troškove za sastav žalbe sa PDV -om u iznosu od 1.562,50 eura.
3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovoga Suda, suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj dana 11. svibnja 2021. godine podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza . Prvostupanjsko tijelo je djelomično taj zahtjev uvažilo te je utvrdilo da ja nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 6.579,14 kn, a u preostalom dijelu je njegov zahtjev odbijen. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije u pravu tužitelj kada smatra da je u ovoj upravnoj stvari za sve obveze koje su nastale do 31. prosinca 2016. godine trebalo primijeniti odredbe Općeg poreznog zakona iz 2008. godine, a koje su do tada bile na snazi. Naime, u trenutku podnošenja zahtjeva tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza na snazi je bio Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – u daljnjem tekstu: OPZ). Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ-a pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveze poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
7. Odredbom članka 108. stavka 4. OPZ-a propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. U konkretnom slučaju do podnošenja zahtjeva tužitelja nije protekao šestogodišnji zastari rok.
8. Stoga svi prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te uočeni nedostaci nisu od utjecaja na donošenje zakonite presude.
9. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. ZUS- a.
U Zagrebu 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
