Poslovni broj: Usž-3585/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić- Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Renata Dozet-Daskal, odvjetnica u Karlovcu, Sarajevska 2a, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe programa mjera, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 347/2025-6 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-347/2025-6 od 28. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda upravni spor je obustavljen (točka I. izreke). Točkom II. izreke tog rješenja se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini 1.250,00 eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, uz pripadajuću zateznu kamatu u roku i na način pobliže navedenim u tom rješenju. Točkom III. izreke tog rješenja se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom dijelu.
2. Tuženik protiv točke II. navedenog rješenja podnosi žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Dalje u žalbi tuženik u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za obustavu upravnog spora, jer je tuženik odmah nakon dostave potrebnih podataka od strane suvlasnika stana (dana 9. svibnja 2025.), tj. isti dan donio rješenjem kojim je ispravio katnost stana te izračun visine prosječne najamnine odredio po ispravnom koeficijentu, što je jasno naveo u odgovoru na tužbu. Tuženik u žalbi dodaje da iz privremenog rješenja jasno proizlazi da će se plaćanje iznosa prosječne najamnine odrediti posebnim rješenjem, nakon što se pribave podaci u smislu točke II. izreke privremenog rješenja od 14. veljače 2025. Tuženik napominje da je već u odgovoru na tužbu naveo da je nakon zaprimanja dokumentacije potrebne za daljnje postupanje u predmetu, postupio po prigovoru tužitelja i donio rješenje, klasa: UP/I-371-01/24-13/1935, urbroj: 531-14-3-25-18 od 9. svibnja 2025., kojim je ukinuo privremeno rješenje od 14. veljače 2025. Dalje u žalbi tuženik iznosi i druge razloge kojima upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, na kojem se temelji pobijano prvostupanjsko rješenje, uz napomenu da do primjene pogrešnog koeficijenta kod izračuna prosječne najamnine nije došlo njegovom greškom već isključivo na temelju pogrešnog podatka koji je dostavio tužitelj.
Zaključno, tuženik smatra neprimjerenim da ga se tereti za nastali trošak postupka, u okolnostima konkretnog slučaja, jer je promptno donio rješenje kojim je odlučio o prigovoru, iz čega proizlazi da je tužitelj tužbu podnio isključivo da bi ishodio troškove upravnog spora. Stoga smatra da nije bilo osnove tuženiku naložiti da tužitelju nadoknadi trošak postupka.
Predlaže da ovaj Sud poništi rješenje u pobijanom dijelu te sam odluči o predmetnoj stvari, a podredno poništi rješenje u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu na ponovni postupak, sukladno članku 135. stavak 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi slijed poduzetih radnji u postupku, odnosno da je tek nakon podnošenja tužbe u kojoj je osporio zakonitost privremenog rješenja tuženika od 14. veljače 2025., tuženik, donio odgovarajuće rješenje. Zaključuje da je ovdje odlučno samo je li tuženik prethodno podnošenju tužbe postupio u zakonom propisanom roku, a način na koji je došlo do pogrešnog podatka nije od značaja. Smatra da je pobijano rješenje u cijelosti zakonito, a žalbeni navodi neosnovani, zbog čega predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tuženika i potvrdi rješenje prvostupanjskog suda od 28. svibnja 2025. Traži naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u pobliže naznačenom iznosu, uz pripadajuću zateznu kamatu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (odluka o trošku – točka II. izreke) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija nisu osnovani.
6. Iz podatka spisa, kao i obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj podnio tužbu u kojoj osporava zakonitost privremenog rješenja tuženika od 14. veljače 2025., donesenog u izvršenju presude Europskog suda za ljudska prava (donesene u predmetu Statileo protiv Hrvatske) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-3242/2018.
7. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je donio rješenje, klasa: UP/I-371- 01/24-13/1935, urbroj: 531-14-3-25-18 od 9. svibnja 2025., kojim je ukinuo navedeno privremeno rješenje, zbog čega je predložio da se tužbeni zahtjev odbije.
8. Tužitelj je u podnesku koji je sud zaprimio 27. svibnja 2025., između ostalog naveo da više nema pravni interes za vođenje predmetnog spora, jer je tuženik u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu, pa predlaže obustavu spora.
9. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 103. stavak 1. u vezi s člankom 106. stavak 1. točka 2. ZUS-a obustavio upravni spor. Kada je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora u smislu članka 147. stavka 6. ZUS-a te mu je priznat opravdan trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe u iznosu 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23.). Način obračuna i tijek pripadajuće zatezne kamate na iznos priznatog troška određen je sukladno odredbi članka 144. stavak 4. ZUS-a, u vezi s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.).
10. Slijedom navedenog, osnovano je sud tuženiku naložio da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u naznačenom iznosu.
11. Stoga je, ovaj Sud ocijenivši da tuženik žalbenim razlozima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavak 4. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka (za sastav odgovora na žalbu), jer je ocijenio da izneseni razlozi u odgovoru na žalbu nisu odlučni za donošenje odluke o predmetnoj stvari te odlučio kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
