Poslovni broj: Usž-2471/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrlić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa Željka Karlović, odvjetnica iz Zagreba, Šoštarićeva 10, protiv tuženika Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije, Višeg stegovnog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 271b, OIB: 10252280242, radi teže povrede dužnosti i ugleda ovlaštenog inženjera geodezije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-775/2023-16 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-775/2023-16 od 29. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje presude Višeg stegovnog suda Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije od 24. svibnja 2022.

2. Rješenjem tuženika od 24. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda Stegovnog suda Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije od 15. veljače 2022., kojom je utvrđeno da je tužitelj kriv što je kao ovlašteni inženjer geodezije u Otočcu 6. lipnja 2018. protivno pravilima struke izvršio označavanje međe između kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na način da je postavio četiri međešne oznake prema pravcu međe koji je sugerirala njegova stranka GV, nositeljica prava na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pri čemu je propustio prethodno pravovremeno obavijestiti ĆV, nositeljicu prava na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te TV i ZV, nositelja prava na kč. br. [katastarska čestica], odnosno kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Time je postupao protivno odredbama članka 31. stavak 1. i članka 110. stavka 2. i 3. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine", 16/07., 152/08., 124/10., 56/13., 121/16. i 9/17. – dalje: ZDIKN) i odredbi članka 13. stavka 1. točke 1. Statuta Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije ("Narodne novine", 109/18. – dalje: Statut) te odredbama članka 2. i članka 9. stavka 2. Kodeksa strukovne etike u obavljanju stručnih geodezijskih poslova ovlaštenih inženjera geodezije ("Narodne novine", 3/19. – dalje: Kodeks). Stoga je nestručno i nesavjesno obavljao geodetsku djelatnost na način da je postupio suprotno navedenim odredbama Statuta i Kodeksa, čime je počinio težu povredu dužnosti i ugleda ovlaštenog inženjera geodezije opisane po članku 3. stavku 2. točki 5., a kažnjivo po članku 5. stavku 1. Pravilnika o stegovnom postupanju Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije. Zbog toga mu je sukladno članku 81. stavak 1. točka 2. Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti ("Narodne novine", 25/18. – dalje: ZGD) u vezi s člankom 85. ZGD-a, na temelju članka 5. stavka 1. Pravilnika izrečena stegovna mjera, i to novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna. Novčanu kaznu je tužitelj dužan uplatiti u korist proračuna Komore u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude te na ime troškova stegovnog postupka u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude platiti iznos od 2.000,00 kuna.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnome ponavlja tužbene navode. Smatra da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, čime je počinjena povreda članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Smatra da je sud trebao samostalno utvrditi činjenično stanje. Ističe da u postupcima vođenim pred tijelima tuženika nije potpuno utvrđeno niti jesu li ZV i TV bili pravovremeno obaviješteni o postavljanju međešnih oznaka, budući da se navedeni nositelji prava na nekretninama nisu o tome ni na koji način očitovali. Okolnost da tužitelj možebitno nije uputio pisani poziv svim nositeljima prava na katastarskim česticama koje su predmet izmjere, samo po sebi ne znači da je od strane tužitelja izostala bilo kakav obavijest, budući da ZDIKN ne propisuje oblik u kojem se obavijest mora dati. Stoga smatra da bez saslušanja ZV i TV tijela tuženika nisu mogla pouzdano zaključiti o apsolutnom izostanku bilo kakve obavijesti. Dakle, tužitelj smatra da prvostupanjski sud neosnovano zaključuje da bi tužitelj propustio prethodno pravovremeno obavijestiti ĆV, TV i ZV TV o označavanju između navedenih nekretnina. Isto tako sud nije izveo pravilan zaključak ni u odnosu na status tužitelja. Tužitelj i nadalje tvrdi da je nedvojbeno postupao u svojstvu sudskog vještaka, čiji rad nemaju pravo nadzirati stegovna tijela tuženika. Tužitelj ponavlja da je pozvan od strane vlasnice susjedne nekretnine GV i ĆV, kako bi mu ukazali postoji li potreba uređenja međe, sve uslijed činjenice da je ĆV namjeravala pokrenuti upravni postupak radi izdavanja građevinske dozvole. Smatra da svojim postupcima nije ostvario obilježje stegovnog djela za koja se tereti. Isto tako smatra da prema tuženiku nije primijenjeno načelo blažeg zakona, što je razvidno iz toga što je Statutom Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja navodnog stegovnog djela, povreda pravila struke bila okvalificirana kao lakša povreda, a ne kao teža.

Predlaže da se žalba uvaži i traži troškove žalbenog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da tužitelj u predmetnom slučaju nije postupao u svojstvu sudskog vještaka te da se između stranaka vlasnika susjednih nekretnina nije vodio nikakav sudski postupak, radi uređenja međe, niti je tužitelj bio zadužen kao stalni sudski vještak od strane suda utvrditi među. Dakle, tužitelj nije bio imenovan za sudskog vještaka prilikom predmetnog uredovanja, nego je protivno pravilima struke izvršio označavanje međe između navedenih čestica, pri čemu je propustio prethodno pravovremeno obavijestiti ostale nositelje prava vlasništva na spornim česticama.

Naprijed navedeno proizlazi iz potvrde Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: R2-283/2018 od 9. studenog 2018., koja prileži spisu, koji je mjesno nadležan za opisane nekretnine, a kojom se potvrđuje da se ne vodi nikakav postupak uređenja međe između stranaka.

Tuženik je u spisu na ročištu od 21. veljače 2024. priložio i mišljenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 17. ožujka 2021., kojim se upravo potvrđuje stav tuženika o nadzornim ovlastima Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije nad radom ovlaštenih inženjera geodezije u situacijama kad stručne geodetske poslove obavljaju u svojstvu sudskog vještaka, s time da posao iskolčavanja kojeg je tužitelj obavljao ne obavljaju sudski vještaci, nego se radi o redovnom poslu koji obavljaju isključivo ovlašteni inženjeri geodezije.

Slijedom svega navedenog, ističe da je pravilno primijenjen Pravilnik o stegovnom postupanju od 11. prosinca 2018., kao i Statut Hrvatske komore inženjera geodezije ("Narodne novine", 109/18.) kao materijalno-pravni propis koji su povoljniji za tužitelja, jer je Pravilnikom o stegovnom postupku Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije iz 2018. određena blaža novčana kazna za predmetnu težu povredu dužnosti i ugleda ovlaštenog inženjera geodezije, i to u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna, dok je u članku 108. Statuta Hrvatske komore inženjera geodezije ("Narodne novine", 52/09., 7/10. i 40/17.) za takvu povredu bila propisana novčana kazna u iznos od 50.000,00 do 100.000,00 kuna. Što se tiče obveze tužitelja da obavijesti ovlaštenike na susjednim zemljištima, tužitelj nije tijekom postupka dokazao da je uredno i pravovremeno obavijestio vlasnike susjednih nekretnina o označavanju međe na tim nekretninama uključujući i prijaviteljicu ĆV, a tužitelj niti ne spori da TV i ZV nisu bili pozvani. Stoga predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uz činjenice koje je sam utvrdio uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

7. Prema ocjeni i ovog Suda pravilno sud prvog stupnja ne nalazi da je u provedenom stegovnom postupku došlo do povrede zakona na štetu tužitelja u pogledu merituma disciplinske odgovornosti za utvrđenu težu povredu dužnosti i ugleda ovlaštenog inženjera geodezije. Prvostupanjsko je tijelo sveobuhvatno i utemeljeno obrazložilo u čemu se sastoji povreda propisanih obveza tužitelja, koje su utvrđene kao teže povrede dužnosti i ugleda ovlaštenog inženjera geodezije, a koje obveze je tužitelj bio dužan poštovati u predmetnom postupanju. Svoje odluke stegovna tijela su utemeljila na navodima prijaviteljice, na dokumentaciji u spisu te na navodima samog tužitelja. U odnosu na sporni status tužitelja, odnosno je li tužitelj u dotičnom slučaju postupao kao stalni sudski vještak iz područja geodezije ili kao ovlašteni inženjer geodezije, pravilno sud zaključuje da time što je tužitelj uvršten na popis stalnih sudskih vještaka, pri čemu nije rješenjem nadležnog tijela određen za postupanje u konkretnom predmetu, ne daje tužitelju ovlaštenje stalnog sudskog vještaka u svakom poslu kojeg obavlja. Naime, tužitelj nije dokazao u ovoj stvari da je u konkretnom slučaju rješenjem suda ili javnopravnog tijela određen vještakom te da mu je određen zadatak i predmet vještačenja, već je pravilno u postupku utvrđeno da je on postupao na temelju angažmana jedne od vlasnica predmetnih nekretnina. Tužiteljevo svojstvo vještaka u dotičnom slučaju ne proizlazi ni iz potvrde Općinskog suda u Gospiću od 9. studenog 2018. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da nisu osnovani tužbeni navodi usmjereni na isključenje stegovne odgovornosti, koji bi se temeljili na statusu stalnog sudskog vještaka u ovoj stvari. Nadalje, s obzirom na to da je tužitelj postupao kao član Komore, dakle kao ovlašteni inženjer geodezije, nedvojbeno je da su Komora, odnosno njezina tijela bila nadležna za postupanje te provođenje postupka protiv tužitelja, pri čemu nisu prekoračila svoje ovlasti. Također je nedvojbeno navedeno da se akti Komore primjenjuju na tužitelja. Stoga nije osnovan žalbeni navod o pogrešno primjeni materijalnog prava. Što se tiče izbora stegovne mjere u predmetnom slučaju, pravilno prvostupanjski sud naglašava da to podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih stegovnih tijela kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, dok je upravni sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana.

8. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i prigovore te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio je činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te je odbio tužbeni zahtjev.

10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan