Poslovni broj: Usž-172/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrlić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NKĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivan Stanić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 26859615942, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Vukovarska 33, radi teške povrede službene dužnosti, prestanak državne službe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-375/2023-6 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 Us I-375/2023-6 od 18. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, a rješenjem zahtjev za naknadom troškova spora.

2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). U žalbi doslovno ponavlja tužbene navode. Smatra da sud prvog stupnja nije odgovorio na njegove prigovore, već da je samo prepisao drugostupanjsku odluku. Smatra da je povrijeđeno pravo stranke u postupku. Ističe da mu nisu predočeni svi dokazi, da nije odlučeno o njegovom dokaznom prijedlogu da se kao svjedok sasluša NK, da prvostupanjsko tijelo nije niti obrazložilo zbog čega taj dokaz nije proveden. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vanjak protiv Hrvatske u kojem je sud naveo da se u kontekstu kaznenog postupka svi dokazi u pravilu moraju izvesti uz nazočnost optuženika na javnoj raspravi, a radi kontradiktornosti postupka. Ističe da su mu nejasni navodi zašto se u okviru disciplinskog postupka ne primjenjuje Zakon o kaznenom postupku. Donošenje odluke na temelju službenih bilješki, koje su sastavljene od strane policijskih službenika, a ne neposredno od svjedoka kojima se pripisuju takvi iskazi, tužitelj smatra pogrešnim i nezakonitim. Postavlja pitanje zakonitosti određene službene bilješke. Smatra da presuda nije obrazložena. Predlaže da Visoki upravni sud poništi presudu te usvoji žalbu i traži troškove za sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se u žalbi ponavljaju svi prigovori koje je tužitelj isticao u upravnom postupku i u tužbi. Smatra da je sud pravilno odbio dokazni prijedlog da ga se sasluša kao stranku u postupku jer se tužitelj o inkriminiranom djelu očitovao u postupku prije pokretanja disciplinskog postupka kao i na raspravi pred disciplinskim sudom. Smatra da je prvostupanjski sud jasno obrazložio zbog čega iskaz svjedoka TK na raspravi pred disciplinskim sudom cijeni kao nevjerodostojan. Upravo iz iskaza svjedoka TK od 9. lipnja 2022. te 23. ožujka 2022., a u kojima TK nije imao razloga lažno teretiti tužitelja i koji dokazi su pred disciplinskim sudom izvedeni u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, kojom prilikom je pružena mogućnost očitovanja o njima, jasno proizlazi da je navedeni svjedok tužitelja u mobitel memorirao pod imenom odnosno nadimkom N.

Predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz podataka spisa kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

7. Prije svega, valja istaći da prema ocjeni ovoga Suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora ne primjeni ili nepravilno primjeni odredbe ZUS-a, a to utječe na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2. ZUS-a), dok u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije postupao na način koji bi utjecao na donošenje zakonite odluke. Naime, prvostupanjski sud ne mora provesti predložene dokaze kada se odluka o zakonitosti osporenog rješenja može donijeti na temelju provedenih dokaza, tj. na temelju činjenica već utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora. Kako su u konkretnom slučaju u disciplinskom postupku provedeni svi relevantni dokazi, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se na temelju svih priloženih dokaza može utvrditi pravo stanje stvari bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj sredinom prosinca od strane TK bio upoznat da TK priprema protupravnu radnju za dan 17. prosinca 2021. u Šibeniku oko 19,00 sati. Navedeno proizlazi iz izjava tužitelja i TK i službenih zabilješki od 23. ožujka 2022. koje su u bitnim činjenicama podudaraju kao i izjave TK od 23. svibnja 2022. Iz svih izjava proizlazi da su, između ostalog, kontaktirali i sredinom mjeseca prosinca 2021., da je TK tužitelju rekao da namjerava nešto napraviti te smatra da je tužitelj iz njihovih zajedničkih razloga sumnjao da TK pljačka banke, da je tužitelj TK na njegovo traženje dostavio svoj raspored rada za taj tjedan, da je TK od tužitelja zatražio da mu putem radio veze dojavi na dan 17. prosinca 2021. da li ima policije u Šibeniku navečer oko 19,00 sati, da mu je dao broj mobitela na koji će biti dostupan dana 17. prosinca 2021. tražeći da ga na taj broj obvezno nazove, da je TK tužitelja u mobitelu memorirao kao N. Iz njihovih izjava proizlazi nedvojbeno da tužitelj nije nazvao TK u navedeno vrijeme, međutim, prema ocjeni prvostupanjskog suda, navedeno je irelevantno s obzirom da tužitelj kod činjenice da je očito znao da TK za navedeni dan planira protupravnu radnju odnosno kazneno djelo o tome kao policijski službenik nije izvijestio policiju, iako je to njegova obveza, tako da policijski službenici dana 17. prosinca 2021. nisu došli u priliku spriječiti TK u počinjenju kaznenog djela razbojništva u OTB banci u Šibeniku. Kasnije izjave tužitelja od 25. ožujka 2022. te na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim tijelom **.**.2022. te TK **.**.2022. na raspravi pred prvostupanjskim tijelom od 7. rujna 2022. sud prvog stupnja je ocijenio da su one usmjerene na umanjenje tužiteljeve odgovornosti u predmetnom disciplinskom postupku. Navedeno jasno proizlazi iz izjave TK koji je iskazao da je izjavu od 9. lipnja 2022. napisao i potpisao jer je bio upoznat sa činjenicom da se protiv tužitelja vodi disciplinski postupak te je, suprotno izjavi od 23. svibnja 2022., u cilju pomaganja tužitelja, naveo da tužitelj nije znao za njegove aktivnosti koje bi mogle biti u suprotnosti sa zakonom. Stoga je pravilno sud ocijenio da nisu uvjerljivi navodi tužitelja iz izjave od 25. ožujka 2022. da o kaznenom djelu razbojništva u OTP banci počinjenom 17. prosinca 2021. u Šibeniku nije imao saznanja. Isto tako, sud je ocijenio da nisu uvjerljivi ni navodi ni prigovori tužitelja iz njegova iskaza na usmenoj raspravi od 5. srpnja 2022. koji se odnose na službenu zabilješku od 23. ožujka 2022., obavijesnom razgovoru koji je s njim obavila policijska službenica ČK. Ove sve stoga što je navedena policijska službenica saslušana na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim tijelom dana 7. rujna 2022. pa je tužitelj istoj osobno ili putem svog opunomoćenika mogao postavljati pitanja radi razjašnjenja eventualno spornih činjenica, no isti to nije učinio, a nije imao prigovore ni na iskaz policijskog službenika PK danog na istoj raspravi. Isto tako, sud je ocijenio da nisu osnovani prigovori tužitelja koji se odnose na dopis PU šibensko-kninske od 28. travnja 2022. vezano za komunikaciju između TK i osobe nazvane N. Naime, da je N nadimak tužitelja proizlazi iz pisane izjave OK od 9. lipnja 2022. gdje isti jasno navodi TKĐ nadimak N te iz službene zabilješke od **.**.2022. TK navodi da je tužitelja u mobitelu memorirao kao T. Osim toga, prvostupanjski sud je ocijenio bez osnove prigovor tužitelja koji se odnosi na to da NK nije saslušan pred prvostupanjskim tijelom. Ovo stoga što su izjave tužitelja i TK u bitnom podudarne o svim odlučnim činjenicama. NK u svojoj izjavi od 23. ožujka 2022. u bitnom samo potvrđuje navode TK i tužitelja vezano za telefonski broj koji je tužitelj trebao nazvati dana 17. prosinca 2021. kada je izvršena pljačka OTP banke u Šibeniku te ljutnju TK jer tužitelj nije nazvao. Uzevši sve izloženo u obzir, prvostupanjski sud smatra da u upravnom postupku tužitelju nije povrijeđeno ni ustavno ni konvencijsko pravo. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud obrazložio zbog čega se u disciplinskim postupcima ne primjenjuje Zakon o kaznenom postupku, već Zakon o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. – dalje u tekstu: ZP) i Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).

9. Kako je u disciplinskom postupku nesporno utvrđeno da je policijski službenik počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 2. ZP-a, jer je bio upoznat od strane TK da on priprema protupravnu radnju dana 17. prosinca 2021. u Šibeniku oko 19,00 sati i da su mu radi nesmetanog izvršenja te radnje potrebna saznanja da li u to vrijeme policija ima raspoređene policijske službenike na tom području, iz čega je bilo razvidno da priprema kazneno djelo te mu je obećao da će mu provjeriti i dostaviti podatke o rasporedu policijskih snaga za to vrijeme i mjesto, a o planiranom nezakonitom postupanju TK nije izvijestio policiju, kako bi policija mogla pravovremeno spriječiti ili otkriti počinitelja kaznenog djela razbojništva u OTB banci u Šibeniku dana 17. prosinca 2021. oko 19,00 sati, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji opisanu kao nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 6. ZP-a izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

10. Iz podataka spisa kao i iz obrazloženja prvostupanjskog i tuženikovog rješenja, koje je prihvatio i prvostupanjski sud, proizlazi da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u disciplinskom postupku i ostvarenje svih propisanih procesnih prava. Naime, odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja donesena je nakon postupka provedenog u skladu s odredbama ZP-a, tj. nakon provedene usmene rasprave u skladu sa člankom 107. stavkom 1. ZP-a. Tom prilikom je tužitelj imao mogućnost očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanja o predloženima i izvedenim dokazima. Dakle, ocjenjujući postupanje disciplinskih tijela ovaj Sud prihvaća zaključak i stajalište prvostupanjskog suda da je postupak pravilno proveden i da je tužitelju bilo omogućeno sudjelovati u postupku te ostvariti sva procesna prava. Kako rješenja disciplinskih tijela sadrže valjano obrazloženje i dostatne razloge na kojima je utemeljena odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, prvostupanjski sud se u osporenoj presudi očitovao samo o ključnim navodima tužitelja ne ponavljajući pri tome doslovne razloge koje su već navela i javnopravna tijela. Takvim postupanjem suda, prema ocjeni ovoga Suda, nije dovedeno u pitanje ostvarenje ustavnog prava na pošteno suđenje na koje tužitelj ukazuje u žalbi. Tužitelj je u konkretnom slučaju upoznat s razlozima na kojima je utemeljena odluka u mjeri koja odgovara okolnostima ovog slučaja, tj. u dostatnoj mjeri da bi se mogla ispitati njezina zakonitost. Dakle, opseg obrazloženja osporene presude i relevantnost iznesenih razloga otklanjaju svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

11. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao osnovanim žalbeni prigovor tužitelja da je u konkretnom sporu izostalo obrazloženje odluke koje jamči učinkovito ostvarivanje njegovih procesnih prava. Naime, opseg obrazloženja sudske odluke uvijek ovisi o osobitostima svakog pojedinog slučaja. Uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ocjenjuje da obrazloženje pobijane presude u svakom smislu odgovara obvezama prvostupanjskog suda koje proizlazi iz članka 60. stavka 4. ZUS-a, ali i zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje, dok je postupak proveden na način koji nije doveo do povrede prava na jednakost oružja kao njegovog sastavnog elementa.

12. Stoga je Sud, ocijenivši da žalbenim razlozima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan