Poslovni broj: Usž-764/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TERRA Jaska d.o.o, sa sjedištem u Strmcu, Ulica kralja Tomislava 20, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lipovšćak & partneri d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Petra Hektorovića 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5. radi povrata poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-738/2023- 2 od 2. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 Us I-738/2023-2 od 2. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-19/19-01/42, urbroj: 513-04- 22-2 od 13. travnja 2022. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostave Samobor, klasa: UP/I-410-19/2019-002/13, urbroj: 513-007-22-001/2019-02 od 3. srpnja 2019. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.
Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu iscrpno iznosi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjska presuda u cijelosti neosnovana. Ističe da je Trgovački sud Nagodbom otpisao PDV u iznosu od 714.251,80 HRK, a time je otpis PDV-a konačan. Dodaje da je Nagodbom koja je donesena nakon provedenog stečajnog postupka, tj. u postupku izvanredne uprave nad Agrokor koncernom, što znači da u takvoj situaciji volja tužitelja, a niti stečajnog dužnika nisu bile od utjecaja, zbog čega se ne može primijeniti odredba članka 33. stavka 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, koja propisuje i podrazumijeva suglasnost volja obje strane da isprave odbitak pretporeza. Tužitelj u žalbi napominje da je sklapanjem Nagodbe došlo do otpisa dijela potraživanja, a slijedno tome da je i pretporez koji su društva PIK-Vinkovci d.d., VUPIK d.d. i BELJE d.d. kao kupci odbili trebao biti ispravljen i umanjen. Smatra da je oštećen za ukupan iznos otpisa (iznos od 3.571.259,00 HRK), od čega dio iznosa (2.857.007,20 HRK) tužitelj mora otpisati u cijelosti, a iznos od 714.251,80 HRK predstavlja porez na dodanu vrijednost koji je tužitelj uredno platio, ali koji dužnici PIK- VINKOVCI d.d., VUPIK d.d. i BELJE d.d. neće platiti jer je na temelju Nagodbe otpisan. S time u vezi tužitelj upire na primjenu članka 63. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te na mjerodavne odredbe Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (dalje: Direktiva o PDV) članak 90. stavak 1. i 2. i članak 185. stavak 1. i 2., obrazlažući pri tome na koji način ih treba tumačiti, sukladno stajalištima iznesenim u sudskoj praksi (presudi donesenoj u predmetu C-396/16). Tužitelj navodi da sukladno iznesenim shvaćanjima smanjenje dužnikovih obveza, koje proizlaze iz pravomoćnog potvrđivanja prisilne nagodbe, predstavlja promjenu čimbenika korištenih za određivanje iznosa odbitaka (članak 185. stavak 1. Direktive o PDV-u), tj. da smanjenje obveza dužnika, koje proizlazi iz pravomoćne potvrde prisilne nagodbe ne predstavlja slučaj u cijelosti ili djelomično neplaćene transakcije, u kojem se ne obavlja ispravak prvotno provedbenog odbitka jer je to smanjenje konačno, što je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev u konkretnom predmetu. Tužitelj dodaje da sukladno iznesenim stajalištima država ne mora prisiliti dužnika na ispravak PDV-a, a da je odredba članka 90. stavak 1. Direktive o PDV-u izraz temeljnog načela te Direktive prema kojemu je oporezivi iznos određen iznosom stvarno primljene protučinidbe iz čega logično slijedi da Porezna uprava ne može na ime PDV-a primiti veći iznos od iznosa koji je primio porezni obveznik (Mišljenje Nezavisnog odvjetnika Henrika Saugmandsgaard Oea u vezi predmeta C- 396/2016). Dodaje da je u konkretnom slučaju Porezna uprava dobila više nego je tužitelj primio, štoviše da je sklopljenom Nagodbom tužitelj morao otpisati dio svojih potraživanja za ispostavljena dobra i pružene usluge, a uz to je dodatno oštećen plaćanjem PDV-a na cjelokupni iznos, dok su društva PIK-VINKOVCI d.d., VUPIK d.d. i BELJE d.d. imala korist od otpisa neplaćanjem dijela primljenih dobara i usluga, a i odbijanjem cjelokupno pretporeza koji nisu, a niti će platiti.
Konačno, tužitelj ukazuje i na povredu načela ravnopravnosti poduzetnika, propisanog odredbama OPZ-a, kao i člankom 42. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Tužitelj u žalbi ističe da ne osporava otpis glavnice, ali smatra da su navedena društva, odbijanjem većeg pretporeza nego je plaćeno tužitelju, stavljena u nerazmjerno bolji položaj u odnosu na tužitelja. Dodaje da sud kod odlučivanja o predmetnoj stvari nije razmatrao činjenice koje su u korist tužitelja, odnosno nije utvrđivao porezne činjenice prema gospodarskoj biti sukladno mjerodavnim odredbama, a time je tužitelja stavio u nepovoljni položaj u odnosu na druge porezne obveznike.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, poništi osporeno rješenje tuženika od 13. travnja 2022., prvostupanjsko rješenje od 3. srpnja 2019. te tužitelju prizna povrat PDV-a za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. u iznosu od 714.251,80 kn. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj 10. travnja 2019. podnio zahtjev za povrat PDV-a za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017., u kojem je naveo da je bio dobavljač trgovačkih društava VUPIK d.d. iz Vukovara, BELJE d.d. iz Darde i PIK-VINKOVCI d.d. iz Vinkovaca, koja su bila povezana i/ili ovisna društva dužnika Agrokor koncerna d.d. iz Zagreba, nad kojim društvima je otvoren postupak izvanredne uprave 10. travnja 2017., u povodu koje je sklopljena nagodba 20. lipnja 2018. Na temelju navedene nagodbe otpisan je značajni dio potraživanja prema društvu VUPIK d.d. iz Vukovara, BELJE d.d. iz Darde i PIK-VINKOVCI d.d. iz Vinkovaca, a u prilog tome je tužitelj dostavio specifikaciju izlaznih računa kao dokaz potraživanja prema tim trgovačkim društvima.
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je tužitelju upućen poziv da dostavi obavijest u pisanom obliku od strane navedenih trgovačkih društava, da je izvršen ispravak odbitka pretporeza, na koji je tužitelj odgovorio da ne može dostaviti traženo, jer pretporez nije niti ispravljen bez zahtjeva za takvu ispravku podnesenu od strane Porezne uprave i drugih nadležnih tijela.
7. Dalje u obrazloženju prvostupanjske presude sud navodi da ukoliko dođe do ispravka porezne osnovice odnosno obveze poreza, ispravak se može obaviti samo na način da i isporučitelj i primatelj na propisani način i za isti iznos isprave porez, odnosno pretporez, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, zbog čega je osnovano zaključio da nisu ispunjene propisane pretpostavke za povrat PDV -a. Prvostupanjska presuda je donesena sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. – dalje: ZPDV), članak 30. stavak 1., članka 33. stavak 7., članka 75. stavak 1. točka 1. i članak 78. stavak 1. točka 1. ZPDV-a.
8. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoje pretpostavke za povrat PDV-a za navedeno razdoblje, zbog čega je ocijenivši tužbene navode bez utjecaja na donošenje drukčije odluke o predmetnoj stvari, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan na temelju članka 57. stavak 1. ZUS -a.
9. Tužitelj u žalbi ustraje na istim prigovorima koje je isticao i u tužbi, a koje je sud, nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ocijenio neosnovanima.
10. Prvostupanjski sud je prvostupanjsku presudu donio bez održavanja rasprave, ocijenivši da su za to ispunjene pretpostavke propisane u članku 36. točki 4. ZUS-a.
11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjska presuda zakonita, jer je donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava, a odlučne činjenice nisu sporne.
12. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da u okolnostima konkretnog slučaja, stajališta iznesena u presudi donesenoj u predmetu C-396/16, na koja tužitelj ukazuje nisu primjenjiva, jer se ne radi o predmetu istog činjeničnog i pravnog supstrata. Također, ovaj Sud ne nalazi povredu članka 42. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, koji jamči svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu, jer se ne radi o postupanju javnopravnih tijela kojim bi navedena društva bila stavljena u povoljni ji položaj u odnosu na tužitelja.
13. Stoga je, ovaj Sud ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
14. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a. S obzirom da je tužitelj spor izgubio u cijelosti, jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
