Poslovni broj: Usž-2383/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja CS iz [adresa], Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbanićeva 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi izračuna invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5311/2023-8 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5311/2023-8 od 10. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: 141-02/23-03/03538726418, URBROJ: 341-99-06/2-23-004921 od 10. listopada 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i upravnog postupka (točke I. i II. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 10. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u
Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/23-03/03538726418, URBROJ: 341-25-06/2-23- 109833 od 28. travnja 2023.
3. Prvostupanjskim rješenjem od 28. travnja 2023. je tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO), kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od počevši od 13. srpnja 2006., uzrokovane ranjavanjem u ratu u Bosni i Hercegovini (73%) i bolestima izvan ratnih okolnosti (23%), određena invalidska mirovina u svoti od 277,54 eura mjesečno nakon primijenjenog umanjenja.
4. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da prvostupanjski sud neispravno tumači djelovanje općinskih kriznih stožera HVO-a kao aktivnosti koje nisu doprinijele izravno obrani suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti jer je njihovo djelovanje, pripremanje i obuka, izravno vezano uz oružani sukob u ratu [adresa]. Upravo su te aktivnosti navedene u članku 2. stavku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji kao jedan od oblika djelovanja u izravnoj vezi s oružanim sukobom. Budući da je te iste aktivnosti obavljao kao pripadnik postrojbe HVO-a, smatra da zadovoljava pretpostavke za priznavanje statusa dragovoljca Domovinskog rata. Ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir javne isprave izdane od tijela Bosne i Hercegovine u kojima je naveden kao pripadnik HVO-a, pripadnik postrojbe [adresa] od 1. listopada 1991. do 22. travnja 1996. Citirajući članak 2. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, smatra da se istima dokazuje da ima status dragovoljca. Navodi da je diskriminiran jer je kao ratni vojni invalid stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u identičnom položaju kojima je priznat status dragovoljca. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.
5. Tuženik osporava navode iz žalbe. Smatra da su prvostupanjska presuda i osporeno rješenje pravilni. Predlaže odbiti žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-583/2022-11 od 15. prosinca 2022. kojom je tužitelju, pripadniku HVO-a, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 13. srpnja 2006., uzrokovane ranjavanjem u ratu u Bosni i Hercegovini (73%) i bolestima izvan ratnih okolnosti (23%) te je predmet vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu da donese odluku o iznosu i isplati mirovine tužitelju.
8.1. U upravnom postupku izvršen je izračun mirovine tužitelja kao pripadniku HVO- a, na temelju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine – međunarodni ugovori“, 2/06.; dalje: Ugovor), uz primjenu mirovinskog faktora od 1,50 iz članka 17. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09.; dalje: Zakon) te je invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad utvrđena u iznosu od 277,54 eura mjesečno nakon primijenjenog umanjenja.
8.2. Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja osporava izračun mirovine te traži da mu se odredi novi iznos mirovine primjenom polaznog faktora 1,85 jer ispunjava kriterije za status dragovoljca.
8.3. Stav je tuženika da nema uvjeta za primjenu članka 2. stavka 3. Zakona jer je tužitelj u razdoblju od 18. rujna 1991. do 8. travnja 1992. bio pripadnik općinskih kriznih stožera HVO-a, a nakon toga ratnih postrojbi HVO-a. Razdoblje pripadnosti općinskim kriznim stožerima se ne može podvesti pod oružani otpor agresoru i izravno djelovanje s tim otporom.
9. U upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i isprava dostavljenih u sudski spis te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 2. stavak 3. Zakona i odbio tužbeni zahtjev.
10. Prema uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanje branitelja i invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanje evidencije iz oblasti KSB/SBK, Samostalnog izvršitelja za pitanje evidencije iz oblasti vojne obveze općina [adresa] od 1. travnja 2020., tužitelj je bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 1. listopada 1991. do 22. travnja 1996.
11. U skladu s višekratno izraženim stajalištem ovoga Suda, prilikom odlučivanja o pravima primjenom Ugovora, uzimaju se u obzir činjenice iz potvrda koje izdaju nadležna tijela Bosne i Hercegovine samo ako odgovaraju pretpostavkama iz Zakona. U tom smislu valja istaknuti da pripadnošću tužitelja Općinskom kriznom stožeru u razdoblju od 1. listopada 1991. do 8. travnja 1992., prema ocjeni ovoga Suda, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje statusa dragovoljca prema hrvatskim pravnim propisima (članak 2. Zakona).
12. Tužitelj nije priložio uvjerenje nadležnog tijela Bosne i Hercegovine koje bi potvrdilo da ima status dragovoljca kao pripadnik HVO-a, a što je potrebno za daljnje ispitivanje ispunjava li pretpostavke koje se traže za priznanje statusa dragovoljca prema hrvatskom propisu, odnosno Zakonu.
13. U odnosu na diskriminatorno postupanje prvostupanjskog suda i upravnih tijela, valja istaknuti da u ovom slučaju tužitelj nije bio diskriminiran. Tužitelju je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno priznato pravo na invalidsku mirovinu i mirovina mu je određena primjenom (odgovarajućeg) polaznog faktora (1,50) koji odgovara utvrđenom činjeničnom stanju. Polazeći od navedenoga, a imajući na umu okolnost da u predmetnom postupku tužitelj nije dostavio dokaz koji bi upućivao na to da su ispunjeni uvjeti za stjecanje statusa dragovoljca tužitelja prema hrvatskim propisima, a niti rješenje nadležnog tijela Bosne i Hercegovine iz kojeg bi proizlazilo da je ostvario status dragovoljca, valja zaključiti da se postupanje prvostupanjskog suda i upravnih tijela ne mogu smatrati diskriminatornima.
14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi takva presuda bila rezultat samovoljnog postupanja.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
16. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
