Poslovni broj: Usž-3392/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ATR, državljanina [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1224/2025-7 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje točka I. izreke presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1224/2025-7 od 8. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2997, URBROJ: 511-01-212-25-19 od 14. ožujka 2025. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu te se nalaže tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika od 14. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

3. Tužitelj pobija zakonitost točke I. izreke prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga, ponavljajući navode iz tužbe. Ističe da u konkretnom slučaju nije uzeto u obzir opće političko stanje u [adresa] te citira izvještaj Amnesti international-a prema kojem je stanje ljudskih prava ostalo teško te se opisuju događaji u pokrajini [adresa] i Sud-Kiwu i događaji u vezi uhićenja novinara VTR. S obzirom na stanje u [adresa], smatra da bi nakon povratka u zemlju bio ubijen od strane nedemokratskih vlasti ili bi bio izložen teškom mučenju i progonu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 15. ožujka 2023. za odobrenje međunarodne zaštite. U zahtjevu je naveo da je [adresa] napustio u studenom 2022. zajedno sa svojim nećakom PTR. Ističe da su zajedno radili za Nacionalnu agenciju za sigurnost (ANR) te ih je vojska u veljači 2022. optužila da su zajedno sa svojim šefom A V organizirali atentat na predsjednika države. Dalje navodi da su nećaka i njega prvo zatvorili u mjestu [adresa] gdje su ih 4 dana mučili, a nakon toga su poslani u zatvor u [adresa] iz kojeg su pobjegli uz pomoć policajaca koji su bili pripadnici njihovog plemena. Na okolnost povratka je izjavio da će ga ubiti.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja u obzir uzeta izjava tužitelja od 5. studenog 2024., izvršen je uvid u spis podnositelja zahtjeva TTR, nećaka tužitelja te su prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja ([adresa], [obrt], [obrt] [obrt] [obrt], [obrt]).

8.1. Tužitelj je različito iskazivao u odnosu na podnositelja zahtjeva TTR u dijelu u kojem su navodili mjesto zatvora u kojemu su navodno zajedno boravili više mjeseci, a koja mjesta su međusobno udaljena više od 1.200 kilometara te je naveo različita razdoblja kada je napustio zemlju podrijetla. Također je tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka dostavio dokument nalog za traženje od 22. studenog 2022. u kojem se navodi da je pobjegao iz zatvora 19. veljače 2022. nakon što je pokušao zadaviti službenog policajca. Iz zapisnika sa saslušanja proizlazi da nije dao obrazloženje sadržaja dokumenta, već se samo smijao, a potom izjavio da je navedeni datum kada su policijski službenici primijetili da ga nema, ali da on nije pobjegao tog datuma. S obzirom na navedeno, tuženik je iskaz tužitelja ocijenjenio kao neuvjerljiv i nedosljedan, a njegova obrazloženja nezadovoljavajućima.

8.2. Iz izvješća o zemlji podrijetla između ostaloga proizlazi da su se početkom 2025. godine vodile borbe između kongoanskih sigurnosnih snaga i militantnih skupina predvođenih skupinom M23. Borbe su brzo eskalirale i kulminirale zauzimanjem grada [adresa], regionalnog središta [adresa] na granici s [adresa], od strane M23. Unatoč proglašenju prekida vatre u veljači 2025., iz izvješćuja proizlazi da su pobunjenicu preuzeli kontrolu nad gradom [adresa] u pokrajini [adresa]. U glavnom gradu [adresa], koji je udaljen od [adresa] više od 2.600 kilometara nije zabilježen sukob, niti prisutnost militantne skupine M23. Nadalje, u tužiteljevom rodnom mjestu [adresa] u pokrajini [adresa] nije zabilježen nijedan sigurnosni incident dok je u gradu [adresa] zabilježen jedan sigurnosni incident koji se odnosi na civilne žrtve. S obzirom na navedeno kao i činjenicu da grad [adresa] ima 7.785.965 stanovnika, tuženik je zaključio da ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva.

8.3. Stav je tuženika da tužitelj nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi tužitelj povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde te njegova izjava da bi ga po povratku u [adresa] ubili predstavlja njegovo subjektivno mišljenje koje nije potkrijepljeno objektivnim činjenicama.

9. U sudskom sporu izveden je dokaz saslušanja tužitelja.

9.1. Tužitelj je u iskazu od 1. srpnja 2025. naveo da smatra da sigurnosna situacija u njegovu rodnom mjestu nije dobra jer su njegova žena i djeca bili privedeni od strane policije na ispitivanje o tome gdje se on nalazi. Nije u kontaktu sa svojom obitelji, već je tu informaciju dobio od sestre koja živi u [adresa]. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja odgovara da je od 2015. radio za državu u sektoru sigurnosti i da ga pravosudne vlasti Konga traže da bi se utvrdilo što je on ustvari radio. Navodi i da je prvi puta bio zatvoren u zatvoru u [adresa], a drugi puta u zatvoru u [adresa].

10. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene članka 20., članka 21. stavaka 1. i 2. te članka 37. stavaka 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17. i 33/23.; dalje: Zakon). Navodima u žalbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio prvostupanjski sud u upravnom sporu ni tuženik u upravnom postupku.

11. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. Zakona proveo postupak procjene činjenica i okolnosti te je s obzirom na dokaze koje je tužitelj priložio, prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno zaključeno da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. Zakona), niti da postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. Zakona).

12. Naime, iz izvješća o zemlji podrijetla koje je prikupio i koristio tuženik proizlazi da su sukobi u pokrajinama [adresa] i Sud-Kiwu lokalizirani samo na te regije, dok u rodnom gradu tužitelja P u pokrajini [adresa] i u gradu [adresa] u kojem boravi tužiteljeva supruga i djeca, nije zabilježen nijedan sigurnosni incident koji bi bio povezan s militantnim skupinama. Gradovi [adresa] i [adresa] udaljeni su od pokrajina [adresa] i Sud-Kiwu u kojima su vođeni sukobi više od 2.600 kilometara. Također, tužitelj nije pojasnio na koji način bi događaji u vezi uhićenja i vođenja sudskog postupka protiv novinara ČTR ukazivali da bi povratkom u zemlju podrijetla tužiteljev život bio ugrožen. Ujedno, tužitelj ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu nije učinio vjerojatnim da bi zbog rada u državnom uslužnom poduzeću za sigurnost, povratkom u zemlju podrijetla njegov život bio ugrožen.

13. Zbog navedenih razloga ovaj Sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite te je pri tome naveo činjenice na temelju kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla, ne bi došlo do stvarnog rizika da će kao tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi.

14. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić