Poslovni broj: Usž-1790/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Ireni Pikija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihalić & Pikija d.o.o., Zagreb, Ede Murtića 9, OIB: 10075192446, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi izračuna invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1298/2024- 8 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1298/2024-8 od 4. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za oglašavanje ništetnim i podredno poništenje rješenja tuženika, KLASA: 141-02/04-03/OB:05092493226, URBROJ: 341-99-06/2-24/339 od 15. siječnja 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točke I. i II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 15. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u

Varaždinu, KLASA: UP/I141-02/21-03/05092493226, URBROJ: 341-20-06/2-21- 029306 od 17. kolovoza 2023.

3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Smatra da prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude nije obrazložio sastajalište zašto on u konkretnom slučaju nema pravo na zatezne kamate. Navodeći kronologiju postupanja upravnih tijela, ističe da je tuženik između pravomoćnog rješenja kojim se utvrđuje pravo na invalidsku imovinu i rješenja kojim se utvrđuje iznos te mirovine bez ikakvog razloga, a posebno ne razloga koji bi se na teret mogao staviti tužitelju kao osiguraniku, napravio vremenski razmak od čak 12 godina. Ističe da su tijela uprave, protivno zakonu, prekidala postupak koji je pravomoćno okončan, donoseći protuzakonita rješenja kojima su ga onemogućavala u ostvarivanju njegovih prava. S obzirom na to da pravo na mirovinu dospijeva donošenjem rješenja kojim se priznaje pravo na mirovinu, a njemu je to pravo priznato od 25. srpnja 2011., dok je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 17. kolovoza 2023. samo određen njezin iznos, smatra da na iznose mirovine ima pravo i na isplatu zateznih kamata. Navodi da je irelevantna okolnost što Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisana mogućnost obračuna i isplate zateznih kamata na novčana primanja iz mirovinskog osiguranja koja se isplaćuju unatrag jer se zakonske zatezne kamate podrazumijevaju te su iste kao pravo predviđene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da su mu u postupku povrijeđena temeljna ustavna prava, prije svega pravo na pravično suđenje. Dalje navodi da iz obrazloženja pobijane odluke nije moguće razabrati na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o postupku pokrenutom na inicijativu stranke, a ne o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti s obzirom na to da je postupak priznavanja prava na invalidsku mirovinu pokrenut na temelju prijedloga liječnika tužitelja. Budući da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti i okončan povoljno za njega, smatra da ima pravo i na naknadu troškova upravnog postupka. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: 141-02/11-03/ OB: 05092493226, URBROJ: 341-20-06/2-11-23640 od 25. srpnja 2011. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 3. lipnja 2011.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je u upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden u izvršenju rješenja tuženika od 18. kolovoza 2021. kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. rujna 2015. i predmet vratio prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak uz uputu da se nastavi prekinuti postupak po zahtjevu tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu od 31. svibnja 2011.

8.1. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 17. kolovoza 2023. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 3. lipnja 2011. i dodatak na mirovinu, s pravom na isplatu od 17. kolovoza 2011., uz obračun isplaćene mirovine prema prvostupanjskom rješenju od 25. rujna 2018., a koje rješenje je oglašeno ništavim.

8.2. Tužitelj žalbom osporava prvostupanjsko rješenje od 17. kolovoza 2023. jer istim nije odlučeno o njegovu zahtjevu za isplatu zateznih kamata na priznate mjesečne iznose mirovine i o zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka.

8.3. Tuženik je u pobijanom rješenju detaljno obrazložio način izračuna invalidske mirovine. Stav je tuženika da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije propustilo odlučiti o zahtjevu za naknadu zateznih kamata jer Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisan obračun i isplata zateznih kamata na novčana primanja iz mirovinskog osiguranja koja se isplaćuju unazad. Također, nema uvjeta za naknadu troškova upravnog postupka zbog članka 161. Zakona o općem upravnom postupku.

9. U upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i isprava dostavljenih u sudski spis te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 87. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13. i 133/13.; dalje: Zakon) i članak 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“; 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) i odbio tužbeni zahtjev.

10. Člankom 87. stavka 1. Zakona propisano je da se mirovine i ostala novčana primanja iz mirovinskog osiguranja utvrđuju u mjesečnoj svoti i isplaćuju unatrag.

11. Člankom 161. stavkom 2. ZUP-a propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.

12. Navodima u žalbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio prvostupanjski sud u upravnom sporu ni tuženik u upravnom postupku te nije doveo u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava. U žalbi iznosi prigovore koje je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a koje je u cijelosti otklonio prvostupanjski sud, dajući pri tome valjane razloge koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

13. U odnosu na prigovor tužitelja da na iznose mirovine ima pravo i na isplatu zateznih kamata, ovaj Sud napominje da je pitanje naplate kamata (te s tim u vezi pitanja dospijeća, zastare i sl.) pitanje odvojenog zahtjeva, koji se ostvaruje u parničnom postupku pred sudovima redovite nadležnosti, a nastavno na pravomoćna rješenja o priznanju prava na mirovinu, donesena u upravnim postupcima.

14. Time što u upravnom postupku i u upravnom sporu nije odlučivano o zahtjevu isplatu zateznih kamata nije tužitelju onemogućen pristup sudu i nije na njegovu štetu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) te članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.) budući da je u konkretnom slučaju sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora.

15. U odnosu na žalbene navode da je u konkretnom slučaju upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti te da tužitelj ima pravo na troškove upravnog postupka, ovaj Sud ističe da je člankom 42. stavkom 1. ZUP-a propisano da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa.

15.1. Člankom 111. stavkom 1. Zakona propisano je da se postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja pokreće na zahtjev osiguranika, odnosno osigurane osobe, ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da za vrijeme zaposlenja ili drugog svojstva koje je temelj osiguranja prema tom Zakonu, postupak za ostvarivanje prava na temelju invalidnosti pokreće se i u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite (u daljnjem tekstu: liječnik) i njegovog mišljenja o zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti osiguranika prema propisima o zdravstvenom osiguranju.

15.2. Imajući u vidu citirane odredbe, kao i činjenicu da je upravni postupak za priznanje invalidske mirovine pokrenut prijedlogom izabranog liječnika tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je upravni postupak pokrenut po zahtjevu stranke te da se ne radi o klasičnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u kojem nema inicijative same stranke. Zbog navedenog, nema osnove za naknadu troškova upravnog postupka.

16. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

18. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić