Poslovni broj: Usž-3620/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja NA, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , OIB: 02958272670 , radi naknade plaća se za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-923/2023-21 od 9. svibnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

pretpostavljam da je

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-923/2023-21 od 9. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/22-01/148 , URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 30. siječnja 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Zagreb (ispravni glasi: Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje). zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Zagreb , Odjel za zdravstveno osiguranje- 2), KLASA: UP/I-502-04/22-01/342 , URBROJ: 338-21-02-02-22-04 od 13. rujna 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 13. rujna 2022. kojim se tužitelju bolesti pod dijagnozama šifrirani prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 (Posttraumatski stresni poremećaj) i F62.0 (Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja Domovinskog rata) ne priznaju se kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavljajući u cijelosti utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora, smatra da je u konkretnom slučaju ostvaren žalbeni navod o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju zbog čega je zatražio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije. Iz očitovanja, koje dostavlja u prilogu žalbe, proizlazi da sudski vještak nije pojasnio činjenicu da je tužitelj započeo psihijatrijsko liječenje psihologijskim testiranjem 25 godina nakon prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu (u siječnju 2017. godine), kao i da dijagnozu depresije promatra isključivo u okviru PTSP-a bez istovremenog stručnog očitovanja o mogućnosti da se primarno radi o depresivnom poremećaju kod osobe s izrazito pozitivnom obiteljskom anamnezom na psihičke poremećaje. Liječničko povjerenstvo je ocijenilo da da se sudski vještak nije osvrnuo na dijagnostičke smjernice Međunarodne klasifikacije mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, pri čemu je izrazilo negodovanje zbog sumnje sudskog vještaka u njihovu sposobnost i znanje za objektivno donošenje medicinske ocjene. Smatra da u konkretnom slučaju kod tužitelja u kliničkoj slici mogu postojati elementi PTSP-a, ali da se isti ocjenjuju s manje od 20% tjelesnog oštećenja, pa se ne može zaključiti da je bolest PTSP dominantan, jedini i isključivi uzrok tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad. Ističe da ostaje u cijelosti kod nalaza, mišljenja i ocjene od 16. studenoga 2021. i očitovanja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 6. srpnja 2022. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da tuženik u žalbi nije iznio niti jedan činjenično ili pravno valjani razlog za poništenje prvostupanjske presude. Smatra da samo ponavlja razloge koje je iznosio u obrazloženju osporenog rješenja, odgovoru na tužbu i u očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Detaljno osporavajući navode Liječničkog povjerenstva iz očitovanja dostavljenog uz žalbu, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 17. lipnja 2022., zbog bolesti pod dijagnozama šifri F43.1 i F62, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, počevši od 27. veljače 2017. Prema podacima spisa nije sporno da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 28. siječnja 1992. do 20. srpnja 1992. te da ima priznat status hrvatskog branitelja (Potvrda Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Područnog odsjeka za poslove obrane Zagreb-zapad od 10. rujna 2018.), kao i da ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, X. skupine s 20% oštećenja organizma za stalno na temelju bolesti PTSP od 1. prosinca 2021. (rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom od 15. travnja 2022.).

8. Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je provedeno medicinsko vještačenje Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Zagrebu. Liječničko povjerenstvo u nalazu, mišljenju i ocjeni od 12. kolovoza 2022. zaključuje da se iz priložene medicinske i ostale dokumentacije u spisu ne mogu zatražene bolesti direktno i isključivo uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu i ne mogu mu se priznati kao neposredna posljedica tog sudjelovanja jer je dekompenzirani psihički status tužitelja vezan uz odnose na poslu i opterećenost organskim bolestima.

9. Povodom žalbe tužitelja provedeno je vještačenje po Liječničkom povjerenstvu Direkcije, koje se u nalazu, mišljenju i ocjeni od 21. studenoga 2022. suglasilo da se dijagnoze F43.1 F62.0 ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. U odnosu na dijagnozu F43.1 navedeno je da je ista postavljena 25 godina nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima, pri čemu njezino postavljanje ne udovoljava kvalifikatornim značajkama iz obligatornih smjernica MKB-10 klasifikacije (radi s o depresivnom poremećaju kod osobe za značajnom brigom za vlastito tjelesno zdravlje i pozitivnu obiteljsku anamnezu na psihičke poremećaje), a iako u kliničkoj slici mogu postojati elementi PTSP-a, oni nisu isključivi, jedini niti dominantni uzrok privremene nesposobnosti za rad. U odnosu na dijagnozu F62.0, liječničko povjerenstvo smatra da ista dijagnoza nije postavljena u skladu s pravilima medicinske struke jer ju je psihijatar postavio kod prvog kontakta s tužiteljem nakon višegodišnjeg prekida psihijatrijskog liječenja, a što je protivno obligatornim smjernicama MKB-10 klasifikacije.

10. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Ninoslavu Mimici, prim. dr. med., specijalistu psihijatrije. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 12. srpnja 2024. kao i usmenog saslušanja od 10. siječnja 2025. proizlazi da se prema medicinskoj dokumentaciji o tužiteljevom psihijatrijskom liječenju i iz osobnog pregleda može zaključiti da su dijagnoze F43.1 i F62.0 uzročno-posljedično povezane sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Sudski vještak prilikom usmenog saslušanja na ročištu održanom 25. travnja 2025. navodi da se ne može složiti s medicinskom ocjenom iz upravnog postupka jer je tužitelj osoba koja je višekratno liječena kod različitih psihijatara kroz različite vrste liječenja (ambulantno, dnevna bolnica, stacionarno liječenje, psihoterapija) i uvijek je bio dijagnosticiran kao PTSP (F43.1), odnosno trajne promjene ličnosti nakon PTSP- a (F62). Ističe da mu je i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida s 20% oštećenja organizma na temelju bolesti PTSP-a. Stoga se sudski vještak ni na koji način ne slaže sa zaključkom da dijagnoza PTSP kod tužitelja nije prisutna niti primarna. Navodi da sve druge psihičke dijagnoze (depresija) proizlaze iz primarne dijagnoze PTSP-a jer je dobro poznato da dio simptomatologije PTSP-a otpada na depresivne simptome zbog čega se ne može raditi o nekom drugom alternativnom psihičkom poremećaju, već isključivo o pogoršanju PTSP-a u vidu depresivnih simptoma. Pri tome navodi da je iz medicinske dokumentacije jasno vidljivo da simptomatologija PTSP-a postoji od 1992. jer su navedene opaske da tužitelj ne želi da drugi znaju za pregled, što se uklapa u njegovo početno izbjegavanje liječenja nakon rata jer postojanje stigme utječe na početak liječenja, bez obzira na postojanje simptoma, pa osobe tek nakon nekog vremena vide da moraju potražiti pomoć, odnosno budu savjetovane od bližnjih da to učine. Pri tome je sudski vještak istaknuo da je problematika na poslu također postojala zbog tužiteljevih simptoma PTSP-a (zbog svoje osnovne bolesti - ratnog PTSP-a - nije mogao trpjeti kolege, nije mogao raditi, dolazio je s njima u sukobe, nije mogao spavati zbog noćnih mora, neke stvari iz rata nije mogao zaboraviti) zbog čega se nije radilo o nekoj posebnoj situaciji koja je dovela do bolovanja, već je to bilo pogoršanje osnovne bolesti. Stoga zaključuje da je privremena nesposobnost za rad od 17. veljače 2017. pod dijagnozama F43.1 i F62.0 neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11. Prvostupanjski sud je u osporenoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 39. stavak 1. točku 9. u vezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon).

12. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tuženik je uredno 13. siječnja 2025. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 10. siječnja 2025. te je podneskom od 24. siječnja 2025. u cijelosti prigovorio ocjeni vještaka s prijedlogom za njegovo dopunsko očitovanje, dostavljajući očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije od 21. siječnja 2025. Povodom iznesenih prigovora održano je ročište 25. travnja 2025. na kojem je sudski vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te argumentirano otklonio sve prigovore liječničkog povjerenstva. Na navedeno ročište uredno pozvani tuženik nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak, iako iz spisu priležeće potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena proizlazi da je poziv zaprimio 13. ožujka 2025.

13. Tuženik je, u skladu s člankom 51. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 24. siječnja 2025. i da je zatražio dodatno očitovanje sudskog vještaka na njegove prigovore, koji prijedlog je sud usvojio i vještak je na osnovi medicinske dokumentacije potvrdio svoj nalaz i mišljenje, proizlazi da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

14. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno u skladu s člankom 49. ZUS-a te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela nezakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev usvojio, poništio osporena rješenja i predmet vratio prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a .

15. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da će prvostupanjsko javnopravno tijelo, u odnosu na razdoblje privremene nesposobnosti za rad, a za koje se ne može primijeniti članak 134. stavak 1. Zakona (zastara prava na novčanu naknadu), donijeti meritorno rješenje i odlučiti o pravu tužitelja , pritom imajući na umu da u ovom upravnom sporu od strane tuženika nisu osporeni zaključci sudskog suda. vještaka o postojanju uzročno-posljedične veze između privremene nesposobnosti za rad tužitelja pod dijagnozama F43.1 i F62.0 i njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu, odnosno da je privremena nesposobnost za rad tužitelja neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Pridržavajući se navedenog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda iz pobijane presude u skladu s člankom 151. ZUS-a , prvostupanjsko javnopravno tijelo će donijeti odluku o zahtjevu tužitelja .

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje osporavane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

17. Slijedom iznesenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. studenog 2025.

Predsjednica vijeća :

dr. sc. Sanja Otočan