REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-122/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika TC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Soljani, Vrbanjska 9), zastupanog po punomoćniku Dejanu Đeriću, odvjetniku u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-715/2024-3 od 2. listopada 2024., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-88/2024-23 od 18. lipnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P- 88/2024-26 od 5. srpnja 2024., na sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-715/2024-3 od 2. listopada 2024., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-88/2024-23 od 18. lipnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-88/2024-26 od 5. srpnja 2024., postavljajući pet pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik sadržajno postavljenim drugo, treće i petim pitanjem te kroz sadržaj prijedloga ističe povredu temeljnih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i to prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju i pravo na jednakost pred zakonom.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 16.955,24 Eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2017. kao stečenog po osnovi (pravomoćnoj presudi) koja je otpala (ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske), a sve temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23 - dalje: ZOO).
4. Postupajući u skladu sa odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) utvrđeno je da tuženik iako je naznačio pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, u odnosu na prvo i četvrto postavljeno pitanje, nije jasno naznačio razloge zbog kojih smatra da bi mu Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Nadalje, postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP-a sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koje se poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije (zatraženo kroz drugo, treće i peto postavljeno pitanje) i to pravo na mirno uživanje vlasništva i pravo na jednakost svih pred zakonom.
6. Naime, nižestupanjski su sudovi utvrdili da vraćanje od strane tuženika onoga što je stekao bez osnove ne predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tuženika u smislu odredbe čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju. Navedeno utvrđenje nižestupanjskih sudova utemeljeno je upravo na praksi Europskog suda za ljudska prava, da je kod instituta stečenog bez osnove kojemu se suprotstavlja pravo na mirno uživanje vlasništva, sud dužan utvrditi jesu li pojedinci doprinijeli tome da akti temeljem kojih su nešto stekli nepravilni, razmotrili pravnu prirodu onoga što se potražuje po pravilima stečenog bez osnove, zatim je li predmetno potraživane zaista već stečeno na način da je postalo nečije vlasništvo, tko potražuje povrat, odnosno pod kojim okolnostima i u odnosu na koga i je li u odnosu na osobu koja je stekla nastalo i legitimno očekivanje da je to njeno vlasništvo, a o čemu su dani razlozi jasni i neproturiječni.
7. Sadržaj prijedloga, sadržaj nižestupanjskih odluka kao i sadržaj priloga dostavljenih uz prijedlog za dopuštenje revizije, ne ukazuju da je u istovjetnim činjeničnim i pravnim okolnostima u postupku pred nižestupanjskim sudovima o tužbenom zahtjevu tužitelja za povrat stečenoga bez osnove, bilo odlučeno na drugačiji način nego što je to učinjeno u konkretnom slučaju. Stoga, u takvim okolnostima nema naznaka povrede prava na mirno uživanje vlasništva kao niti povrede prava na jednakost svih pred zakonom.
8. Prema tome nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a i čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
