REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-39/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, kojeg zastupa punomoćnik Denis Marinković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Makarović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-322/2021-2 od 19. studenoga 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-1175/2017-18 od 19. studenoga 2020., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-322/2021-2 od 19. studenoga 2021. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-1175/2017-18 od 19. studenoga 2020. u dijelu pod točkom I. izreke na način da je djelomično održan na snazi platni nalog broj Ovrv - 2271/2017 od 5. svibnja 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos 38.280,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se drugostupanjska presuda u tom dijelu ukida i predmet se u navedenom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2271/17 od 5. svibnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku BV da tužitelju HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 namiri novčanu tražbinu u iznosu od 38.280,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 1.216,50 kn od 30.4.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.6.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.7.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.8.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.9.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.10.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.11.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.12.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 28.1.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.3.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.4.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 25.4.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 26.5.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 30.6.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.8.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 27.1.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.8.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 14.8.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.10.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 21.10.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 24.11.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.1.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.3.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.4.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.5.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.6.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.7.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.9.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.10.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.11.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.12.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.1.2017. do isplate i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.“.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2271/17 od 5. svibnja 2017. u dijelu u za iznos od 648,00 kn i u tom dijelu je tužba povučena.

II Ne dopušta se preinaka tužbe povećanjem zahtjeva za iznos od 648,00 kn.“ .

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„I/ Žalba tužitelja djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. studenog 2020., br. Povrv-1175/2017-8,

1) preinačava pod toč. I izreke i sudi:

Djelomično se održava na snazi platni nalog br. Ovrv-2271/2017. od 5. svibnja 2017., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 38.280,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 568,50 kn od 30.4.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.6.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.7.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.8.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.9.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.10.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.11.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.12.2014. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 28.1.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.3.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.4.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 25.4.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 26.5.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 30.6.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.8.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 27.1.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.8.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 14.8.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.10.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 21.10.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 24.11.2015. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.1.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.3.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.4.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.5.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.6.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.7.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.9.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.10.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.11.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.12.2016. do isplate,

-na iznos od 1.216,50 kn od 1.1.2017. do isplate.

2) ukida se platni nalog za iznos od 648,00 kn sa zateznom kamatom od 30. travnja 2014., pa do isplate.

II/ Preinačava se odluka o trošku tako da preinačena glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak u iznosu od 2.240,10 kn, sa zateznom kamatom počev od 19. studenog 2020., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena te trošak žalbe u iznosu od 923,70 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 739,28 kn, u roku od 15 dana.

III/ Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje suda prvog stupnja pod toč. I. i II. izreke.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1730/2022-2 od 12. srpnja 2022. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Je li ugovor koji je "sklopljen na vrijeme dok je najmoprimac u radnom odnosu kod najmodavca, osim u slučaju da najmoprimac ode u mirovinu iz radnog odnosa kod najmodavca, kada se ovaj ugovor produžuje na doživotno najmoprimstvo najmoprimca i njegove supruge", sklopljen na neodređeno ili na određeno vrijeme?

2. Je li osoba koja nije ugovorna strana iz ugovora o najmu stana, na koju je najmodavac prenio gospodarska prava iz vlasništva stana, ali ne i vlasništvo stana koji se daje u najam, aktivno legitimirana:

– za donošenje jednostranih odluka kojima se najmoprimcu povisuje najamnina za stan,

– za potraživanje najamnine za stan, sve to na osnovi članka 24 st. 1 Zakona o najmu stanova ("U slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova nasljednika ili pravnog sljednika.")?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predložio je preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 38.280,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime razlike između prvotno ugovorene najamnine i povećane najamnine za stan kojeg tuženik koristi kao najmoprimac.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je između Hrvatske elektroprivrede d.d., D.P. Elektra - Zagreb (dalje: HEP d.d.) kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca 17. rujna 2001. sklopljen Ugovor o najmu stana te je ugovorena mjesečna najamnina u iznosu 270,00 kuna,

- da je u čl. 3. st. 3.Ugovora o najmu stana ugovoreno da se u skladu s čl. 10. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98 i 66/98 - dalje: ZNS) najamnina ne može mijenjati prije isteka roka od jedne godine, dok prema čl. 14. Ugovora o najmu ugovor se sklapa na vrijeme dok je najmoprimac u radnom odnosu kod najmodavca, osim u slučaju da najmoprimac ode u mirovinu iz radnog odnosa kod najmodavca, kad se ovaj ugovor produžuje na doživotno najmoprimstvo najmoprimcu i njegove supruge,

- da je HEP d.d. kao zakupodavac sklopio 10. prosinca 2002. s tužiteljem kao zakupcem Ugovor o zakupu broj 3., predmet kojeg je dugotrajna materijalna i nematerijalna imovina koja se 30. lipnja 2002. nalazila u poslovnim knjigama organizacijskih dijelova Direkcije za distribuciju, prema popisu imovine kao sastavnim dijelom ugovora - koji popis imovine kao predmeta zakupa nije priložen spisu predmeta,

- da je u čl. 2. Ugovoru o zakupu navedeno da davanjem u zakup imovine zakupodavac prenosi na zakupca gospodarska prava iz vlasništva te sve koristi i rizike povezane s vlasništvom,

- da je HEP d.d. svojom Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o povećanju iznosa najamnine za stanove u vlasništvu HEP d.d. od 25. srpnja 2013. povećao iznos slobodno ugovorene najamnine za 75% iznosa koji je porezna uprava koristila kao poreznu osnovicu za utvrđivanje porezne obveze i izračun primitka u naravi u poreznom nadzoru 2010.,

- da prema podacima Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba od 4. ožujka 2019. prosječna najamnina za stan koji je predmet najma iznosi 202,63 eura.

10. Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, ocijenivši da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti od tuženika plaćanje povećane najamnine. Naime, taj sud je utvrdio da je ugovor o najmu stana sklopljen između HEP d.d., kao vlasnika i najmodavca, te tuženika kao najmoprimca, pri čemu tužitelj nije vlasnik tog stana, niti ugovorna strana ugovora o najmu stana, kao i da tužitelj nije dokazao da je HEP d.d. sklopljenim Ugovorom o zakupu od 10. prosinca 2002. na tužitelja prenio gospodarska prava iz vlasništva tog stana, odnosno da bi na tužitelja bio prenesen predmetni ugovor o najmu stana sukladno tada važećoj odredbi čl. 145. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 197/95, 71/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), koja je istovjetna odredbi čl. 127. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) - iz čega da proizlazi osnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

10.1. Također, imajući u vidu odredbu čl. 10. ZNS, prvostupanjski sud je ocijenio da HEP d.d. kao najmodavac nije bio ovlašten jednostranim odlukama izmijeniti najamninu, već samo staviti ponudu za izmjenu najamnine, a u slučaju neprihvaćanja takve ponude prihvatiti zakonske posljedice u vidu raskida ili otkaza ugovora.

11. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i održao platni nalog na snazi, prihvaćajući navode tužitelja koji svoju aktivnu legitimaciju temelji na odredbi čl. 29. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj 68/01 i 177/04 - dalje: ZTEE) i sklopljenom Ugovoru o zakupu. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je zaključio, pozivajući se na odredbu čl. 24. st. 1. ZNS, da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici, jer su Ugovorom o zakupu na tužitelja prenesena gospodarska prava iz vlasništva, koje obuhvaća i ovlast na podnošenje tužbe za isplatu najamnine.

11.1. Nadalje, pozivajući se na odredbe čl. 10. ZNS, čl. 11. ZNS i čl. 23. ZNS, drugostupanjski sud je ocijenio da to što se ugovorne strane nisu suglasile o visini povećane najamnine nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva tužitelja. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, najmoprimac koji ne prihvati zakonito predloženu izmjenu visine najamnine, može sukladno navedenim zakonskim odredbama samo tražiti od suda njezino sniženje, otkazati ugovor o najmu ili jednostranom izjavom raskinuti ugovor. Budući da tuženik nije postupio na taj način, drugostupanjski sud je zaključio da je tuženik dužan isplatiti tužitelju povećanu najamninu.

12. Tuženik u reviziji osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, kao i zaključak drugostupanjskog suda o primjeni odredbi čl. 10. ZNS, čl. 11. ZNS i čl. 23. ZNS u konkretnoj situaciji, navodeći da je riječ o ugovoru sklopljenom na određeno vrijeme, na kojeg se (budući da nije riječ o ugovoru o najmu stana sklopljenom na neodređeno vrijeme kojeg predviđa odredba čl. 10. ZNS) te zakonske odredbe ne primjenjuju.

13. Prvo pravno pitanje naznačeno u reviziji polazi od odredbe čl. 14. Ugovora o najmu sklopljenog između HEP d.d. kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca. Prema ocjeni ovog suda, u tom ugovoru stranke su odredile njegovo vrijeme trajanja - prestanak ugovora će nastupiti prestankom radnog odnosa najmoprimca kod najmodavca, ili će u slučaju najmoprimčevog odlaska u mirovinu iz radnog odnosa kod najmodavca taj ugovor prestati smrću najmoprimca i njegove supruge. Dakle, stranke su ugovorile (složeni) rok (čl. 77. ZOO/91) koji je određen, ali u sebi sadrži čimbenik neizvjesnosti te stoga djeluje kao raskidni uvjet (čl. 74. st. 3. ZOO/91) - ugovor prestaje važiti kad najmoprimcu prestane radni odnos kod najmodavca ili smrću najmoprimca i supruge. Slijedom navedenog, riječ je o ugovoru koji je sklopljen na određeno vrijeme

- što ujedno predstavlja odgovor na prvo pitanje koje je tuženik naznačio u reviziji.

14. Drugo pravno pitanje naznačeno u reviziji tuženika odnosi se na aktivnu legitimaciju tužitelja na traženje isplate povišene najamnine za stan kao i donošenje same odluke o povišenju najamnine, polazeći od toga da se radi o osobi koja nije ugovorna strana iz ugovora o najmu stana, ali su na nju prenesena gospodarska prava koja proizlaze iz vlasništva stana, sve s obzirom na odredbu čl. 24. st. 1. ZNS (na koju se je pozvao drugostupanjski sud).

14.1. Odgovor na postavljeno pitanje bio bi da bi tužitelj, koji nije ugovorna stranka ugovora o najmu stana, bio aktivno legitimiran tražiti od tuženika plaćanje povećane najamnine, odnosno donijeti odluku o povećanju najamnine, ako dokaže da su na njega prenesena gospodarska prava koja proizlaze iz vlasništva stana.

14.2. U konkretnom slučaju, drugostupanjski sud nije dao razloge o tome na temelju kojih provedenih dokaza i utvrđenih činjenica je zaključio da su na tužitelja prenesena gospodarska prava iz vlasništva predmetnog stana, osobito ako se ima na umu utvrđenje prvostupanjskog suda da iz priloženog Ugovora o zakupu od 10. prosinca 2002. nije razvidno da bi konkretni stan bio dan u zakup tužitelju i time na njega prenesena gospodarska prava iz vlasništva toga stana jer tužitelj nije dostavio popis imovine koja je predmetom zakupa (čl. 2. Ugovora o zakupu), niti je utvrđeno da bi na taj ugovor pristao tuženik kao druga ugovorna strana ugovora o najmu stana sukladno čl. 145. st. 1. i 3. ZOO/91, kojim je uređeno ustupanje ugovora, u vezi s odredbom čl. 4. ZNS kojom je propisan pisani oblik ugovora o najmu stana.

14.3. Pritom valja reći da iz odredbe čl. 29. st. 1. ZTEE proizlazi da je tužitelj osnovan od strane HEP d.d. kao pravna osoba radi obavljanja energetske djelatnosti distribucije električne energije, međutim HEP d.d. time nije prestao postojati, niti je tužitelj njegov univerzalni pravni sljednik. Stoga se u konkretnoj situaciji ne primjenjuje odredba čl. 24. st. 1. ZNS, kojom je propisano da u slučaju prestanka najmodavca kao pravne osobe njegova prava i dužnosti iz ugovora o najmu stana prelaze na njegovog pravnog sljednika.

15. S obzirom na to da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene pred drugostupanjskim sudom, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP djelomično ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet u tom dijelu vratiti navedenom sudu na ponovno suđenje.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina