REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5360/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisen leasing d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 43, OIB 75346450537, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Šarac i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1718/2024-2 od 18. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3009/2016 od 11. ožujka 2024., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1718/2024-2 od 18. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3009/2016 od 11. ožujka 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužiteljica je navela da ga podnosi zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku).
2.1. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila sljedeća pravna pitanja: "1.) Da li je tuženik na zahtjev tužitelja, i po nalogu suda dužan dostaviti podatak kojim jedino tuženik raspolaže, budući da se taj podatak ne može pribaviti na drugi način, te ukoliko tuženik ne dostavi traženi podatak niti po nalogu suda, da li sud u smislu članka čl. 233. ZPP-a st.1., i st.5. mora primijeniti pravilo o teretu dokaza?
2.) Uzimajući u obzir odredbu čl. 85. ZL-a kojom je propisano da je Leasing društvo dužno kao povjerljive čuvati sve podatke informacije činjenice i okolnosti za koje se saznalo u poslovanju s primateljem leasinga, odnosno dobavljačem leasinga, a s druge strane činjenicu da je tužitelj zahtijevao samo podatke o broju vozila u vlasništvu tuženika za utuženo razdoblje, te koja od tih vozila imaju radio prijamnike, a da nije zahtijevao podatke informacije i činjenice i okolnosti za koje je tuženik saznao u poslovanju s primateljem leasinga odnosno dobavljačem leasinga da li su osnovani tuženikovi navodi da nije dužan dostaviti podatke koje od njega zahtjeva tužitelj jer se radi o povjerljivim podacima u skladu s Zakonom o leasingu?
3. Da li je tuženik u slučaju da tužitelj dokaže osnovu i visinu svog potraživanja kako bi isto osporio dužan dokazati da je predmetno potraživanje plaćeno odnosno zastarjelo?".
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. U odnosu na prvo pitanje postavljeno u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, valja ukazati da je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 233. st. 1. i st. 5. ZPP, koja je jasna i nedvosmislena te stoga nema potrebe za tumačenjem navedene odredbe od strane revizijskog suda. Također valja nadodati da odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3510/2013 od 18. svibnja 2016., na koju se je tužiteljica pozvala argumentirajući važnost postavljenog pitanja, nije donesena u procesnopravnoj situaciji podudarnoj onoj u konkretnom predmetu.
4.2. Glede drugog pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, valja reći da drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo protivno onom izraženom u dostavljenoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3510/2013 od 18. svibnja 2016., odnosno u ukidnoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6398/2013 od 14. rujna 2016., prethodno donesenoj u ovom predmetu (koja pritom sama po sebi, s obzirom na to da se odnosi na isti predmet, ne može predstavljati razlog zbog kojeg bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu ujednačavanja sudske prakse). Stoga se drugo postavljeno pravno pitanje ne može smatrati važnim sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.3. U odnosu na treće pravno pitanje koje je naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije, tužiteljica je navela da drugostupanjska presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3058/2022 od 24. svibnja 2023. Navedena presuda je donesena u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja je različita od one u ovom konkretnom predmetu, te ne predstavlja razlog zbog kojeg bi bila potrebna intervencija revizijskog suda kako bi ujednačio sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
