REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4364/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604, kojeg zastupa punomoćnica ABC, dipl. iur,, zaposlenica tuženika, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-216/2025-2 od 15. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-1419/2024-15 od 13. lipnja 2025., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pet pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj je predložio ovome sudu da ga odbaci.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4.1. Prva dva naznačena pitanja, kojima tuženik problematizira vjerodostojnost iskaza u postupku saslušanih svjedoka pozivanjem na to da se radi o osobama koje su njegovi radnici, što je i tužitelj, te na to da ti svjedoci i sami vode istovrsne sporove, nisu pitanja na koja se može odgovoriti jednoznačno i tako da se time uspostavi pravni standard, u smislu da vjerodostojnost iskaza svjedoka u navedenom položaju uvijek treba isključiti, ili pak da ju nikada ne treba dovoditi u pitanje. Zato to uopće nisu pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.
4.2. Treće naznačeno pitanje, koje glasi: „Smije li se činjenično stanje smatrati pogrešno utvrđenim iako su prvostupanjski i drugostupanjski sud istog stava i suglasni da je točno utvrđeno, premda je iz dokumentacije u spisu vidljivo da takvi stavovi sudova nisu u potpunosti točni?“ također nije pravno pitanje, jer njime tuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, te potom u nastavku prijedloga objašnjava koje je činjenice zapravo trebalo utvrditi.
4.3. Četvrto pitanje, kojim tuženik problematizira jesu li u ovome slučaju bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, nije važno pitanje kad nije sporno ni tuženiku da je tužitelj tijekom postupka ipak postavio određeni tužbeni zahtjev (na isplatu određene novčane svote) o kojemu je nižestupanjskim presudama odlučeno.
4.4. Petim pak pitanjem tuženik problematizira to što je tužitelju dosuđena naknada troška sastava određenoga podneska. No, dok je drugostupanjski sud odgovarajući na tuženikov žalbeni navod obrazložio zašto smatra da se radi o obrazloženome podnesku za čiji sastav tužiteljevome punomoćniku pripada nagrada, tuženik niti je uz prijedlog dostavio navedeni podnesak, niti je u prijedlogu jasno opisao sadržaj toga podneska, kako bi ukazao na to da je odgovor na pitanje važan za odluku u sporu. Zato ni to pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.
4.5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
