REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5182/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Luštica, odvjetnik u Zadru, protiv prvotuženika Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, OIB:09933651854, kojeg zastupa gradonačelnik EJ, zastupan po punomoćnici po zaposlenju IJ, diplomiranoj pravnici i drugotuženika UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 481/2023-3 od 18. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-579/2018-57 od 21. ožujka 2023., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-481/2023-3 od 18. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-579/2018-57 od 21. ožujka 2023., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pitanja:
"1. Je li, sukladno čl. 377. Zakona o obveznim odnosima, za valjanost ugovora o kupoprodaji nekretnina nužna ovjera potpisa prodavatelja i kupca?
2. Nastupaju li, sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti?
3. Stječe li kupac pravo vlasništva dosjelošću ukoliko mu od potpisivanja ugovora o kupoprodaji, u razdoblju duljem od 20 godina nitko nikada nije osporavao valjanost ugovora niti njegovo pravo na posjed?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Prvo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer su sudovi na temelju izvedenih dokaza zaključili da tužitelj predmetnu nekretninu nije kupio, pa odluka o sporu ne ovisi o pitanju valjanosti kupoprodajnog ugovora odnosno nužnosti ovjere potpisa prodavatelja i kupca na kupoprodajnom ugovoru.
4.1. Drugo i treće pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od pogrešnog zaključka da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane odredbom čl. 159. ZVDSP. Suprotno tome u postupku je utvrđeno da posjed tužitelja nije pošten posjed. Stoga ta pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 358.a st. 1. ZPP.
5. Odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu, pa stoga nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pravna pitanja.
6. Budući da u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su nižestupanjski sudovi povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), u kojem je sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku treba navesti kako se sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje i zaključili da je tužiteljev posjed nepošten, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
7.1. Nadalje, odnosu na navode tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.2. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Nižestupanjski sudovi su u obrazloženjima presuda odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, presude su detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7.3. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja o povredi prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, treba navesti da okolnost što nije prihvaćen zahtjev tužitelja, a pri tome je odluka suda pravilno, razložno i razumno obrazložena, te sadrži dostatne razloge za opravdanost zaključka o nesavjesnom posjedu predmetne nekretnine od strane tužitelja, sama po sebi ne ukazuje na osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnu primjenu materijalnog prava niti na povredu prava vlasništva zajamčenu Ustavom i EKLJP.
8. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo vlasništva, pa je prijedlog za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odbačen u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
