Poslovni broj: Usž-1160/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović , predsjednice vijeća , Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek članica vijeća , te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ABC, [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Kozjak 50 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Katančićeva 5 . radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2073/2023-8 od 18. prosinca 2023. , na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2073/2023-8 od 18. prosinca 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/II-410-15/22-01/22 , urbroj: 513-04- 23-2 od 25. svibnja 2023. i Porezne uprave , Područnog ureda Šibenik , Ispostava Šibenik , klasa: UP/I-410-15/2021-01/06287 , urbroj: 513-07-15-001-2021 od 11. lipnja 2021.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 66. stavaka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) , odnosno bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.
Dalje u žalbi tužitelj prigovara zaključcima poreznih tijela, jer smatra da su mu poreznu obvezu utvrdila samo na činjenici da je vlasnik predmetne nekretnine, ali bez da su valjano utvrdila status te nekretnine, odnosno način korištenja od strane tužitelja. Dodaje da uopće nije utvrđeno je li se nekretnina koristi povremeno ili sezonski, a niti su u tom pravcu provedeni odgovarajući dokazi. Tužitelj dodaje u žalbi da je u tom pravcu već isticao prigovore u tužbi, u odnosu na koje se sud nije osvrnuo, a niti obrazložio zbog čega je takve navode ocijenio neosnovanima. Smatra da je već tijekom provedenog upravnog postupka, a i u tužbi jasno naveo razloge zbog kojih smatra da su odlučne činjenice u vezi načina korištenja predmetnog objekta pogrešno utvrđene, a s te osnove pogrešno utvrđen i status poreznog obveznika. Tužitelj u žalbi zaključuje da niti porezna tijela, a niti sud nisu proveli dokazni postupak u kojem bi nedvojbeno utvrdili da je tužitelj u odlučnom razdoblju predmetnu kuću koristio povremeno ili sezonski, tj. da se radi o kući za odmor u smislu kriteri ja propisanih u mjerodavnom propisu (Zakon o lokalnim porezima), već je porezna obveza utvrđena na temelju same činjenice da je tužitelj vlasnik predmetnog objekta, a ne na temelju ključnog kriterija, a to je povremeno ili sezonsko korištenje objekta od strane tužitelja. Dalje u žalbi tužitelj navodi i druge razloge koji se tiču uspostave etažnog vlasništva na navedenom objektu, tj. u vezi pitanja suvlasništva kuće, a dodaje da je u predmetnom slučaju trebao provesti i druge dokaze, izvršiti terensku provjeru te na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ocijeniti posto ji li zakonska osnova za utvrđivanje porezne obveze tužitelju. Tužitelj u dopuni žalbe navodi da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-366/2023-8 od 22. prosinca 2023. u predmetu istog činjeničnog i pravnog supstrata, tj. u identičnom upravnom sporu , ali u vezi utvrđenja poreza na istu kuću za odmor za 2019., tužbeni zahtjev tužitelja usvojio, poništio osporeno rješenje od 29. prosinca 2022. i predmet vratio na ponovni postupak, ocijenivši da porezno tijelo nije pravilno utvrdilo bitne činjenice, već je teret dokaza prebacio na tužitelja. Navedenu presudu je tužitelj priložio uz dopunu žalbe. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu, a podredno da odluči o predmetnoj upravnoj stvari sukladno žalbenim navodima.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 11. lipnja 2021., kojim je tužitelju za 2021. utvrđena obveza poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], potvršine 24,13 m[2] , u iznosu od 361,95 kuna. Navedena porezna obveza je utvrđena na temelju odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona o lokalnim poreznima ("Narodne novine", 115/16. i 101/17. – dalje: ZLP) i Odluke o općinskim porezima Općine Tribunj ("Narodne novine", 91/20. - dalje: Odluka).
7. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. ZLP-a kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje službe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
8. Prema odredbi članka 25. ZLP-a porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
9. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje je li tužitelj obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor, jer je suvlasnik predmetnog objekta, a i radi li se o kući koja se tijekom 2021. koristila povremeno ili sezonski.
10. Dakle, ovdje nije sporno da je tužitelj suvlasnik predmetne kuće, niti prigovara visini utvrđene porezne obveze, već samo osnovi utvrđivanja, jer ne osporava točnost podataka o korisnoj površini dijela kuće čiji je suvlasnik, utvrđenog u površini od 24,13 m[2] . Dalje proizlazi da tužitelj nije osporio niti točnost podataka o utrošenoj količini vode tijekom 2021., već tvrdi da se radi o vrlo kratkom razdoblju u kojem je potrošnja vode bila povećana, konkretno samo tijekom mjeseca rujna 2021.
11. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, razmatrajući tužbene navode, obrazlaže da bez obzira na okolnost da tužitelj, vlasnik predmetnog objekta ima prijavljeno prebivalište na adresi te kuće, samo po sebi ne znači da je koristi za stalno stanovanje, a u prilog takvom zaključku se poziva na shvaćanja iznesena u upravnosudskoj praksi, u pobliže navedenim presudama.
12. Dalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da na temelju podatka spisa predmeta i dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da tužitelj, unatoč činjenici mjesta prijavljenog prebivališta, na adresi predmetne kuće, ocjenjuje da je u dostatnoj mjeri utvrđeno tijekom prethodno provedenog postupka da tužitelj kuću u [adresa] koristi povremeno, odnosno sezonski, a zbog čega je bilo zakonske osnove da mu se na temelju odredbe članka 25. ZLP-a utvrdi porezna obveza u naznačenom iznosu.
13. Naime, tužitelj niti tijekom provedenog upravnog spora nije dokazao da predmetni objekt koristi za stalno stanovanje, a niti da tijekom 2021. objekt nije koristio na način propisan u odredbama mjerodavnog propisa, tj. povremeno, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da postoji zakonska osnova za utvrđenje porezne obveze, a tuženikovo rješenje je potvrdio zakonitim i tužbeni zahtjev odbio na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, ocijenivši da tužbeni razlozi nisu osnovani, a da osporeno rješenje sadrži razloge o bitnim činjenicama te da je utemeljeno u odredbama mjerodavnog propisa.
14. Dodaje se da je prema odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16.) na poreznom obvezniku teret dokaza za činjenice koje umanjuju porez, a tužitelj nije dostavio dokaze koji bi doveli do umanjenja ili ukidanja porezne obveze.
15. Okolnost da je presudom Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-366/2023- 8 od 22. prosinca 2023. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i poništeno osporeno rješenje od 29. prosinca 2022. te predmet vraćen na ponovni postupak, u predmetu utvrđivanja porezne obveze tužitelja za predmetnu kuću, ali za razdoblje 2019., prema ocjeni. ovog Suda nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom postupku. Naime, zaključci i stajališta prvostupanjskog suda izneseni su u navedenoj presudi u vezi tereta dokaza i načina utvrđivanja bitnih činjenica na kojima se temelji porez u smislu odredbi članka 88. Općeg poreznog zakona nisu odlučni za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude u ovom postupku, već obvezuju tuženika kojem je predmet vraćen na ponovni postupak da u konkretnom postupku postupi sukladno danim uputama suda.
16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud nalazi da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a , žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 29. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
