Poslovni broj: Usž-2902/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Juro Martinović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa], OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-501/25-5 od 2. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-501/25-5 od 2. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560- 01/24-01/400, URBROJ: 512-25-24-2 od 13. prosinca 2024. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/23-01/213, URBROJ: 512M2-50-24-2 od 24. listopada 2024.
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti MZ Sloboština.
4. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je tijekom postupka isticao da je bio vojnički angažiran i da je izvršavao radnje koje se smatraju borbenim djelovanjem, a da je zbog pogrešnog pravnog stava javnopravnih tijela i suda njegov zahtjev odbijen. Ističe da je na okolnosti borbenog djelovanja predlagao dokaze, a sud je odbivši njihovo izvođenje povrijedio članak 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.). Neistinitim smatra utvrđenja da prilikom preuzimanja vojarne u [adresa] i blokade ceste od [adresa] do aerodroma nije bilo borbenog djelovanja, kao što pogrešnim smatra i utvrđenje da je intervencija u stanu u [adresa]. godine bila policijski, a ne vojni posao. Smatra da se prilikom donošenja odluke nisu imale na umu okolnosti u kojima se stvarala Republike Hrvatska. Navodi da su preuzimanje vojarne i blokada [adresa] pretpostavljale uporabu naoružanja, odnosno borbeno djelovanje, a da je zbog neizvođenja dokaza koje je predlagao na okolnost i vrijeme poduzimanja tih radnji, činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Poziva se na presudu prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-184/14 od 5. svibnja 2014. u kojoj je zauzeto shvaćanje da je vojno-obavještajno djelovanje u izravnoj vezi s otporom agresoru pa se ista može primijeniti i na ovaj slučaj. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih navoda iznesenih u upravnom sporu. Smatra da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, a pobijana presuda je na zakonu osnovana jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
9. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih tijekom upravnog postupka. Sud je na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavni i u presudi citirani članak 3. stavak 1. i stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZOHBDR) te je za svoju odluku dao dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
10. U članku 3. stavku 1. i stavku 2. ZOHBDR-a propisane su pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
11. Prema stavku 2. članka 3. ZOHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. U postupku kumulativno ispunjenje tih pretpostavki na strani tužitelja nije utvrđeno, stoga nije ni prema mišljenju ovoga Suda bilo osnove da se udovolji njegovom zahtjevu. Tužitelj nije dokazao da su dužnosti i zadaće koje je izvršavao (sudjelovanje u blokadama i patrolama, briga o civilnom stanovništvu, stražarenje, preuzimanje vojarne u [adresa], praćenje konvoja i blokada [adresa]), a kako ih je sam naveo u zahtjevu od 15. veljače 2023., kao i svjedoci GG i ĐG u izjavama od 15. veljače 2023., oružani otpor agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a.
13. Prvostupanjski sud, u skladu s člankom 49. ZUS-a, slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto se u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 3. ZOHBDR-a, tužiteljevo djelovanje ne može podvesti pod pružanje oružanog otpora agresoru (stavak 2.). S obzirom na navedeno, pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja tužitelju u razdoblju od srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na temelju pripadnosti MZ Sloboština.
14. Iz navedenog razloga je neosnovan i žalbeni prigovor o potrebi saslušanja predloženih svjedoka (GG i ĐG) imajući na umu da su sadržaji njihovih pisanih izjava danih u upravnom postupku identični činjenicama koje je tužitelj naveo u zahtjevu te da tako utvrđeno činjenično stanje tijekom upravnog spora nije bilo sporno, pa stoga saslušanje predloženih svjedoka ne bi utjecalo na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.
15. Pozivanje tužitelja na presudu prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-184/14 od 5. svibnja 2014. nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari jer se ne radi o istim činjeničnim i pravnim situacijama, dok se tužitelju ujedno napominje da ovaj Sud ne obvezuju odluke i pravna shvaćanja prvostupanjskih sudova.
16. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora i ustavnih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
17. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
18. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
