Poslovni broj: Usž-2441/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Lehenmattstr 326, Basel, Švicarska, kojeg zastupa opunomoćenik Vladimir Presečki, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri, Zagreb, Zvonarička 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi razmjernog dijela invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3356/23-14 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3356/2023-14 od 25. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava očitovanja na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-03/03245708299, URBROJ: 341-99-06/2-21-5502 od 29. rujna 2021. i predmet je vraćen na ponovni postupak, s time da je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke. Točkom II. Izreke presude nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 8.077,96 eura u roku od 15 dna od dana dostave pravomoćne presude.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područne službe u Zagrebu KLASA: UP/I-141-02/20-03/03245708299, URBROJ: 341- 25-06/2-20-111873 od 9. lipnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik u kojoj navodi da poštuje pravna shvaćanja i primjedbe iznesene u detaljno obrazloženoj prvostupanjskoj presudi, ali da koristi zakonsku mogućnost izjavljivanja žalbe protiv presude kako bi se razmotrilo očitovanje Zavoda za vještačenje od 26. ožujka 2025. koje je dostavljeno prvostupanjskom sudu 1. travnja 2025. uz dopis tuženika u vezi s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. Damira Vodopivca koji je dostavljen rješenjem suda 11. studenoga 2024. Predlaže da se odluči i o troškovima upravnog spora.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da žalba nije osnovana jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ističe da i tuženik u žalbi navodi da poštuje pravna shvaćanja i primjedbe suda u detaljno obrazloženoj prvostupanjskoj presudi te da tek sad u privitku žalbe dostavlja očitovanje Zavoda za vještačenje od 26. svibnja 2025. kojim u bitnome prigovara nalazu i mišljenju vještaka, a nije tijekom spora osporio valjanost nalaza i mišljenja sudskog vještaka niti je pristupio na ročište. Predlaže odbiti žalbu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Prema obrazloženju rješenja javnopravnih tijela tužitelj je 20. prosinca 2019. podnio nadležnoj ustanovi u Švicarskoj Konfederaciji zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine, koji zahtjev je proslijeđen nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj. U postupku je utvrđeno da je tužitelj rođen **.**.1958., da mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj prema članku 24. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., i 102/19. -ZOMO), ukupno iznosi 5 godina, 9 mjeseci i 24 dana, a da je u Švicarskoj Konfederaciji navršio razdoblja u trajanju od 32 godine, 3 mjeseca i 0 dana, pa razdoblja osiguranja prema članku 6. Uredbe (RZ) broj 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (0snovna uredba) iznose ukupno 38 godina 0 mjeseci i 24 dana.

8. Nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Zavoda od 26. svibnja 2021., utvrđeno je da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. U nalazu je navedeno da je tužitelj rođen 1958., SSS, da se prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji duži niz godina psihijatrijski liječi, tegobe se ispoljavaju kao kronični bolni sindrom nakon ozljeda koje je zadobio 2003. kao suvozač u prometnoj nesreći. U više priloženih nalaza (od 2005. do 2013.) opisuje se nesrazmjer između tegoba i objektivnog nalaza, nalazi dijagnostičke obrade nisu priloženi.

9. Vijeće viših vještaka u nalazu i mišljenju od 18. rujna 2021. potvrđuje ocjenu Vijeća vještaka. Navodi se među ostalim da je na vještačenju 30. prosinca 2013. ocjenjeno da je praktički izgubljena radna sposobnost za profesionalnog vozača kamiona (jer osiguranik navodi osjećaj nestabilnosti u hodu, tintus, bolove u vratnoj kralježnici) ali bi i nadalje mogao upravljati osobnim vozilom na manjim udaljenostima. Slijedom svega Vijeće viših vještaka ne nalazi osnove za promjenu utvrđene ocjene.

10. U izvršenju ovosudne presude poslovni broj: Usž-1175/22-4 od 4. svibnja 2023. u upravnom sporu izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Damiru Vodopivcu, specijalistu medicine rada, koji je zaključno u svom nalazu i mišljenju od 2. studenoga 2024. naveo da tužitelj ima uvjete za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, da ne smije raditi kao profesionalni vozač, ali može obavljati poslove u okviru svoje spreme - SSS (nalaz navodi sud u presudi).

11. Tuženiku je navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen 11. studenoga 2024. kojeg je tuženik primio 12. studenoga 2024., ali se nije očitovao na isti do donošenja presude, a na ročište 20. ožujka 2025. nije pristupio iako je uredno pozvan. Prema podacima spisa tuženik je tek 1. travnja 2025. prvostupanjskom sudu dopisom odgovorio na nalaz i mišljenje sudskog vještaka upućujući pri tom na očitovanje Zavoda za vještačenje od 26. ožujka 2025.

12. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka je potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar.

13. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporeno rješenje tuženika i predmet tuženiku vratio na ponovni postupak. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je riješio stvar.

14. Slijedom navedenog, uslijed tuženikove pasivnosti tijekom upravnog spora, pravilno je predmet vraćen tuženiku koji je u ponovnom postupku dužan donijeti novo rješenje imajući na umu shvaćanje i primjedbe suda iznesene u prvostupanjskoj presudi.

15. Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

16. O troškovima ovog upravnog spora pravilno je odlučeno sukladno članku 147. ZUS-a. S obzirom na to da je sud poništio rješenje tuženika, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te pravilno utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu tuženika, odbijen je na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a, jer taj odgovor na žalbu, imajući na umu i sadržaj odgovora, nije nužan za donošenje odluke u ovom sporu.

18. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članaka 144. i 147.

ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan