Poslovni broj: Usž-3681/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice BP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Višić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Višić & Višić d.o.o., Split, Istarska 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1745/2024-10 od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1745/2024-10 od 23. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03481282320, URBROJ: 341-99-05/3- 24-1569 od 11. lipnja 2024. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03481282320, URBROJ: 341-18-05/3-23-54286 od 23. veljače 2024. kojim se tužiteljici ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je obrazloženje pobijane presude nejasno, neobrazloženo i paušalno jer sud nije dao razloge za njezino donošenje, pa se presuda ne može niti ispitati. Ističe da je upravni postupak proveden protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) jer joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku, a kako nije sudjelovala niti u sporu, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno. Smatra da sudjelovanje stranke u postupku nije samo sebi svrhom, već je u funkciji ostvarivanja njezinih prava i pravnih interesa, a posebno utvrđivanja materijalne istine u skladu s člankom 8. ZUP-a. Posljedično smatra da je došlo do povrede ustavnih odredbi o pravičnom suđenju i jednakosti pred tijelima koja odlučuju o njezinim pravima. Navodi da je prvostupanjski sud postupao formalistički i arbitrarno prilikom donošenja pobijane presude. U tom se smislu poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014. i broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. Smatra da su zaključci tijekom provedenog postupka doneseni proizvoljno jer nisu utemeljeni na činjeničnom stanju jer se sud rukovodio isključivo nalazom i mišljenjem vještaka iz upravnog postupka, neopravdano nije pozvana da sudjeluje u postupku i očevid nije proveden na odgovarajući način. Predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet javnopravnom tijelu na ponovni postupak s uputom kako pravilno primijeniti zakon.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom iz svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, odgovoru na tužbu i obrazloženju pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmetni upravni postupak pokrenut je na prijedlog izabranog doktora obiteljske medicine od 21. srpnja 2023. radi ocjene je li kod tužiteljice nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

9. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje radi ocjene radne sposobnosti tužiteljice. Prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Područnog ureda Split od 16. veljače 2024. proizlazi da su vještaci uzeli u obzir godine života tužiteljice, njezinu stručnu spremu (SSS komercijalist), ukupne godine mirovinskog staža (15 godina), poslove koje obavlja (prodavačica), činjenicu da od listopada 2023. nije na bolovanju na kojem je bila nakon što je 7. prosinca 2021. na radnom mjestu zadobila nagnječenje lijevog stopala, da trenutno koristi godišnji odmor te svu dostupnu medicinsku dokumentaciju o liječenju, pri čemu je osobno pregledana.

10. Imajući na umu navedeno, institucionalizirana tijela vještačenja oba stupnja, Vijeće vještaka od 16. veljače 2024. i Vijeće viših vještaka od 24. travnja 2024., su u nalazima i mišljenjima utvrdila da su promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice i dalje dostupne liječenju korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja te se ne može donijeti konačna ocjena o njezinoj radnoj sposobnosti.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 24. travnja 2024. potpun i dovoljno obrazložen, da je dan u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine", 67/17., 56/18. i 16/22. – dalje: Uredba) i da je mogao poslužiti tuženiku kao valjana činjenična osnova za donošenje zakonitog rješenja. Na podlozi tih činjenica utvrdio je da je osporeno rješenje zakonito te je odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, a tužiteljica te razloge žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

12. Ovaj Sud u prosuđivanju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Ovo stoga jer iz samog predmeta tuženika ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila neutralna u svojoj stručnoj ocjeni o ocjeni radne sposobnosti tužiteljice, odnosno da nisu postupala objektivno ni nepristrano pri izradi nalaza i mišljenja.

13. Tužiteljica nije tijekom upravnog spora, u smislu članka 49. stavka 4. ZUS-a, predlagala provođenje sudskog medicinskog vještačenja kojim bi mogla osporiti ocjenu tijela vještačenja iz upravnog postupka. Kako dokazi u spisu ne dovode u sumnju ocjenu vještaka na temelju kojih je doneseno rješenje tuženika, ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo činjenične ni pravne osnove za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, odnosno da se kod tužiteljice utvrdi smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog čega navode žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ocjenjuje neosnovanima.

14. Neosnovan je prigovor tužiteljice da nije adekvatno pregledana jer je u prvostupanjskom postupku vještačenja obavljen osobni pregled, dok se u drugostupanjskom postupku osobni pregled obavlja samo ako vijeće viših vještaka smatra to potrebnim.

15. Prema članku 49. stavcima 1. i 4. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Budući da se radi o medicinski relevantnim činjenicama koje se utvrđuju vještačenjem, koje tužiteljica tijekom upravnog spora nije predložila, to nije bilo osnove da se tužiteljica sasluša tijekom upravnog spora jer se medicinski relevantne činjenice za donošenje meritorne odluke u konkretnom slučaju ne mogu utvrditi njezinim saslušanjem. U tom smislu nije jasan niti prigovor tužiteljice da tijekom postupka nije pravilno proveden očevid jer navedeni dokazni prijedlog nije niti prikladan za utvrđivanje činjenica o kojima ovisi pravo iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.).

16. Kako je tužiteljica tijekom prvostupanjskog upravnog postupka osobno pregledana, kojom prilikom je iznijela osobnu anamnezu i činjenice bitne za donošenje ocjene, a tijekom upravnog spora ju je zastupao profesionalni opunomoćenik koji se očitovao na sve navode tuženika u skladu s člankom 6. ZUS-a i prisustvovao je održanoj raspravi, ovaj Sud ocjenjuje da je tužiteljici u potpunosti omogućeno sudjelovanje u postupku te zaštita njezinih prava i interesa, zbog čega nisu povrijeđena pravila postupka na koje tužiteljica ukazuje u žalbi.

17. Ovaj Sud otklanja žalbene navode o postojanju bitne povrede odredaba upravnog spora zbog nedostatnog obrazloženja presude jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 119. ZUS-a te dostatno obrazloženje svih odlučnih činjenica za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

18. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala i u tužbi i koje ponovno iznosi u žalbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koje opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje, dok povrede ustavnih prava na koje se tužiteljica poziva ovaj Sud nije našao.

19. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan