Poslovni broj: Usž-444/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice SKU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove osnova posljedice priznate ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2519/2021-39 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2519/2021-39 od 13. prosinca 2024. u dijelu kojim se odbija tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/278, URBROJ: 338-01-06-05-21-07 od 12. srpnja 2021. i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odbija se žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2519/2021-39 od 13. prosinca 2024. u dijelu kojim se odbija tužbeni zahtjev za poništenje zaključka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/278, URBROJ: 338-01-06- 05-21-07 od 12. srpnja 2021.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje zaključka i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 03/21-01/278, URBROJ: 338-01-06-05-21-07 od 12. srpnja 2021. i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka I. i II. izreke).

2. Zaključkom tuženika 12. srpnja 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice za izuzećem SK, dr. med. i drugih članova Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dok je točkom I. izreke rješenja od 12. srpnja 2021. odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/20-02/07, URBROJ: 338- 21-02-02-21-10 od 18. ožujka 2021., a pod točkom II. izreke rješenja usvojena je žalba tužiteljice i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-502-03/20-02/07, URBROJ: 338-21-02-02- 21-12 od 13. travnja 2021.

3. Prvostupanjskim rješenjem od 18. ožujka 2021. tužiteljici se bolesti izražene dijagnozama šifra prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB-10) F43.1 (PTSP) i F32.2 (depresivni poremećaj) ne priznaju posljedicom ozljede na radu nastale 26. travnja 2012. izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.0 te joj se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovu tih bolesti.

4. Prvostupanjskim rješenjem od 13. travnja 2021. odbačena je žalba tužiteljice na nalaz, mišljenje i ocjenu Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo KLASA: 502-03/19-09/64, URBROJ: 381-09-91-21-9 od 10. veljače 2021. kao nedopuštena.

5. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Smatra da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu.

5.1. Ističe da je u upravnom sporu provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Domagoju Vidoviću, specijalisti psihijatru koji je u pisanom i usmenom nalazu i mišljenju potvrdio da su bolesti izražene dijagnozama šifra prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 i F32.2 uzročno posljedično povezane sa događajem i ozljedom zadobivenom 26. travnja 2024. Navodi da je nalaz i mišljenje vještak izradio na temelju svih dostupnih podataka te da se u istima nigdje ne navode druge okolnosti kao razlog za razvoj PTSP-a. Smatra da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge zašto nalaz i mišljenje sudskog vještaka specijalista psihijatrije nije uzeo u obzir, odnosno zašto je prihvatio nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije koji je izrađen od strane liječnika specijalista opće medicine. Navodi razloge zbog kojih se nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije ne može uzeti u obzir.

5.2. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi provođenje novog vještačenja bilo neučinkovito i neekonomično. Smatra da joj je odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem ponovnog sudsko-medicinskog vještačenja po drugoj osobi vještaka u situaciji kada postoje različita stručno medicinska vještačenja onemogućio dokazivanje te je postupio suprotno zakonskim odredbama o dokazivanju.

5.3. Dalje navodi da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja bilo potrebno saslušati dr. MK iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Republike Hrvatske koja je izradila nalaz i mišljenje u upravnom postupku na temelju kojeg je doneseno osporavano rješenje tuženika, kao i članove Liječničkog povjerenstva. Ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto odbija prijedlog za saslušanje dr. MK. Također smatra da okolnost što članovi Liječničkog povjerenstva više nisu djelatnici tuženika nije razlog zbog kojeg se isti ne mogu pozvati na ročište i saslušati.

5.4. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da članovi Liječničkog povjerenstva nisu bili pristrani.

5.5. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pravilno je proveo postupak te na pravilan način primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice te potvrditi pobijanu presudu.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

9. Rješenjem tuženika od 16. srpnja 2012. tužiteljici je bolest dijagnoze šifre prema MKB-u F 43.0 (akutna reakcija na stres) priznata ozljedom na radu za događaj 26. travnja 2012.

10. Tužiteljica je putem izabranog liječnika obiteljske medicine 12. veljače 2016. podnijela zahtjev za priznavanje bolesti dijagnoza šifri prema MKB-u F43.1 i F32.2 posljedicama priznate ozljede na radu.

11. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2626/16-9 od 24. rujna 2018. kojom su poništena rješenja tuženika od 29. lipnja 2016. i prvostupanjskog tijela od 21. travnja 2016. te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu s uputom da se osigura pravilno i potpuno sastavljanje nalaza, mišljenja i ocjene nadležnih liječničkih povjerenstava, u skladu s člankom 8. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj: 8/15., 17/15. i 41/15.

12. U ponovljenom postupku pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Službe medicine rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KLASA: 502-03/19-09/64, URBROJ: 381- 09-91-21-9 od 10. veljače 2021.

12.1. Nalazom i mišljenjem od 10. veljače 2021. utvrđeno je da se bolesti dijagnoza F43.1 i F 32.2 ne mogu smatrati posljedicama priznate ozljede na radu jer su uzrokovane multifaktorijalno, odnosno nisu isključivo vezane uz predmetni događaj već su zbirno uzrokovane posebice novootkrivenom teškom malignom bolešću te kasnije pridruženim bolestima koje narušavaju kako fizičko tako i psihičko zdravlje tužiteljice.

12.2. Povodom žalbe tužiteljice, u drugostupanjskom postupku pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502- 03/221-01/278, URBROJ: 338-01-10-04-21-02 od 14. svibnja 2021. kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza i mišljenja Službe za medicinu rada od 10. veljače 2021. da se bolesti dijagnoza F43.1 i F 32.2 ne mogu smatrati posljedicama priznate ozljede na radu. U obrazloženju se u bitnome navodi da iz priložene dokumentacije proizlazi da je tužiteljica 26. travnja 2012. na svom radnom mjestu doživjela verbalni napad od strane nepoznate osobe, koja ju je optužila za smrt svog supruga riječima „otpravila si mi muža na Otruševec, kriva si za njegovu smrt, tko ti je dao diplomu, osvetit ću ti se, dobit ćeš svoje...“. Ovaj verbalni napad dogodio se u prisustvu ostalih djelatnika, također i više stranaka, nije bilo naznaka fizičke agresije ili agresije bilo koje druge vrste, a stranka se nakon tih riječi udaljila. Iz nalaza psihijatara kroz godine je vidljivo da psihijatar stalno navodi pogoršanja psihičkog stanja zbog retraumatizacijskih prorada koje su vezane uz aktualne stresore (problemi s poslodavcem, sudski procesi koje vodi, razgovori s Liječničkim povjerenstvima za produženje bolovanja, Komisijom za ozljede na radu, druge ozljede kao npr. prometna nezgoda s posljedičnom distenzijom vrata, lom gležnja zbog kojeg je operirana, različite bolesti, spondyloarthritis seronegativa, degenerativne promjene kralježnice). Kroz cijelo razdoblje se znači provlači i laboralna problematika i neslaganje s poslodavcem. Nadalje, neosporan je podatak da je osiguranica ukratko nakon samog događaja krenula na medicinsku obradu, kojom joj je otkrivena maligna bolest zbog koje je provela dugotrajno liječenje.

13. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. med. Domagoju Vidoviću, spec. psihijatrije, na okolnost mogu li se bolesti dijagnoza F43.1 i F32.2 uzročno posljedično povezati s priznatom ozljedom na radu, odnosno je li navedena bolest posljedica priznate ozljede na radu pretrpljene 26. travnja 2024.

14. Sudski vještak je na temelju analize medicinske dokumentacije iz Psihijatrijske bolnice Sv. Ivan i vještačenja u upravnom postupku izradio nalaz i mišljenje od 29. kolovoza 2023. Smatra da postoji dovoljno psihopatoloških elemenata koji ukazuju na uzročno-posljedičnu povezanost akutne reakcije na stres, F43.0 i posttraumatskog stresnog poremećaja, F43.1, dok se za depresivni poremećaj ne može uspostaviti uzročno-posljedična povezanost s akutnom reakcijom na stres.

14.1. Analizom psihijatrijskih nalaza i nalaza psihijatrijskih ambulantnih pregleda utvrdio je da se u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice navodi niz klasičnih simptoma PTSP-a, a dijagnoza je postavljena nekoliko mjeseci nakon traumatskog događaja. Tijekom ambulantnog psihijatrijskog liječenja postavljena joj je i dijagnoza depresivnog poremećaja. Ističe da u spisu prileži potvrda liječnika obiteljske medicine prema kojoj prije traumatskog događaja tužiteljica nije liječena od nekog psihičkog poremećaja te da se psihijatrijske dijagnoze donose na temelju kliničkog intervjua te relevantnih heteropodataka.

14.2. S obzirom na okolnosti traumatskog događaja, kao i činjenicu da je tužiteljica odmah po stresnom događaju potražila stručnu psihijatrijsku pomoć, nastavila je ambulantno liječenje, a tijekom vremena u medicinskoj dokumentaciji bilježi se klasična simptomatika posttraumatskog stresnog poremećaja, smatra da se dijagnoza F 43.1 može uzročno-posljedično povezati s dijagnozom F 43.0.

14.3. Dalje navodi da se depresivni poremećaj, F32.2, ne smatra poremećaj primarno reaktivnog tipa, odnosno za njegov nastanak nije obvezno potrebno traumatskog iskustvo (za razliku od PTSP-a gdje je trauma condicio sine qua non za postavljanje dijagnoze). Također vremenski se teško može uspostaviti povezanost stresnog događaja i razvoja depresivnog poremećaja.

15. Tuženik je podneskom od 8. rujna 2023. dostavio očitovanje Vijeća II. Liječničkog povjerenstva Direkcije na nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz kojeg proizlazi da nisu suglasni sa zaključkom da kod tužiteljice postoji civilni PTSP kao posljedica akutne reakcije na stres iz predmetnog događaja. Radilo se o verbalnoj agresiji druge osobe na tužiteljicu, bez fizičkog napada ili fizičkog ozljeđivanja, u prisutnosti više drugih osoba, također bez posebne verbalne prijetnje fizičkog integritetu tužiteljice. Predlažu da se pozove vještak da dodatno pojasni svoj nalaz odgovarajući na pitanja sadržana u navedenom podnesku.

16. U dopunskom nalazu i mišljenju od 11. srpnja 2024. sudski vještak je taksativno i kronološki naveo psihijatrijske nalaze tužiteljice u kojima se bilježi klasična simptomatika PTSP-a. Ističe da je tijekom promatranog razdoblja od 23. svibnja 2012. do 30. rujna 2020. tužiteljica bolovala od karcinoma dojke, distorzije desnog skočnog zgloba, osteohodroze, kontrakture skočnog zgloba, distenzije vratne kralježnice i vertebrogenih smetnji te da su iste bolest i poremećaji mogli utjecati na psihičko zdravlje. Međutim, u medicinskoj dokumentaciji se isti navode uzgredno, bez jasnog opisa koji bi oni imali na psihičko zdravlje ispitanice. PTSP koji se bilježi kod tužiteljice je kroničnog tijeka, odnosno dijagnoza se trajno bilježi u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji i uvijek je vodeća dijagnoza.

17. Tuženik podneskom od 25. srpnja 2024. ponovno prigovara pravilnosti nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

18. Sudski vještak je na raspravi održanoj 22. studenoga 2024. ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 29. kolovoza 2023. i dopunskog nalaza i mišljenja od 11. srpnja 2024.

18.1. Na posebno pitanje suda sudski vještak je odgovorio da prema svim dostupnim podacima PTSP, F43.1, je direktna posljedica štetnog događaja, koji je kod tužiteljice inicijalno rezultirao pojavom akutne reakcije na stres (F43.0). Ovakav tijek i slijed razvoja psihičkih tegoba je uobičajen i prema psihijatrijskoj literaturi očekivan. Na daljnje pitanje suda utječe li činjenica da je tužiteljici dva mjeseca prije dijagnoze PTSP-a u lipnju 2012., što je dva mjeseca nakon stresnog događaja, dijagnosticirana maligna bolest, sudski vještak je odgovorio da su navedeni stresovi mogli imati ulogu u razvoju PTSP-a, ali ne može odgovoriti u kojoj je mjeri to moglo biti jer se u medicinskoj dokumentaciji psihičke tegobe koje su obuhvaćene pod dijagnozom PTSP-a povezuju samo sa štetnim događajem. Nigdje se u medicinskoj dokumentaciji ne navode druge okolnosti kao okidač za PTSP. Na poseban upit suda od kakvog je utjecaja zaključak sudskog vještaka Radmile Buljan u nalazu i mišljenju od 26. listopada 2016. da su psihičke tegobe tužiteljice nakon 2012. vezane za malignu bolest sudski vještak je odgovorio kako se u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji u opisima psihičkog statusa uvijek navodi radna problematika kao vodeći uzrok PTSP-a 18.2. Na poseban upit tuženika odgovorio je da je za tužiteljicu događaj od 26. travnja 2012. predstavljao jaku ugroženost jer iz medicinskih nalaza koji su priloženi u spisu proizlazi da je taj događaj očito za nju imao snažan intenzitet koje je uzrokovalo dugotrajno psihijatrijsko liječenje. Nakon čitanja nalaza psihijatrijske bolnice od 11. srpnja 2012. u dijelu koji se odnosi na rezultate psihologijskog testiranja tužiteljice sudski vještak navodi da zaključak psihološkog testiranja koji je citiran u nalazu od 11. srpnja 2012. nema utjecaja na ranije izneseno mišljenje. Psihologijsko testiranje je pomoćno sredstvo u donošenju dijagnoze, nipošto nije glavno, jedino i presudno u donošenju dijagnoze. Nadalje dijagnoza koja je postavljena u tom nalazu je F43.1, što znači da je specijalist psihijatar tada dijagnozu PTSP-a razmatrao kao moguću, odnosno vjerojatnu, a tijekom daljnjeg liječenja u psihijatrijskoj bolnici se u opisima psihičkog statusa ne navode druge tegobe kao mogući razlog razvoja PTSP-a. Očitujući se na točku 35. nalaza mišljenja i ocjene HZJZ, Službe za medicinu rada od 19. listopada 2020., u dijelu koji se odnosi na postojanje PTSP-a kod tužiteljice i uzročno-posljedične veze s F43.0, vještak je ponovio da se dijagnoza PTSP-a postavlja na temelju kliničkog intervjua, a ne na temelju psihologijskog testiranja, dijagnozu donosi i postavlja psihijatar, a ne psiholog. U cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji se stalno neprekidno navodi kao su problemi vezani uz posao i stresni događaj uzrok psihičkim tegobama. Obzirom na prethodni navod o razmatranoj odnosno vjerojatnoj dijagnozi PSTP-a prema nalazu od 11. srpnja 2012. na poseban upit kada je ta dijagnoza potvrđena sudski vještak je iskazao da je to bilo 29. kolovoza 2012., nakon toga u nalazu 13. rujna 2012. te dalje u nalazu od 3. listopadu 2012. Na daljnje pitanje tuženika sadrži li klinički nalaz u nalazu od 29. kolovoza 2012. obilježja PTSP-a, sudski vještak je odgovorio kako taj nalaz to ne sadrži. Na poseban upit opunomoćenika tuženika koje je jačine, intenzitet stresora saznanje za malignu bolest dojke, sudski vještak je iskazao kako je uobičajeno to doživjeti kao značajan stresor, a na daljnji upit kako takav stresor utječe na razvoj PTSP kod tužiteljice, sudski vještak je iskazao kako prema medicinskoj dokumentaciji pojava takve maligne bolesti nije imala utjecaja.

19. Tuženik je prigovorio zaključku vještaka o uzročno posljedičnoj vezi dijagnoze F43.0 i F43.1 jer je vještak zanemario MKB klasifikaciju, intenzitet događaja od 26. travnja 2012., sadržaj medicinske dokumentacije a što uključuje „kliničke nalaze" i psihologijska testiranja u pojedinim nalazima specijalista psihijatra koji je liječio tužiteljicu, kao i probleme zdravstvene i životne koje je tužiteljica u to vrijeme imala. Predložio je provođenje novog sudsko medicinskog vještačenja po sudskom vještaku specijalisti psihijatru.

20. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te je na tako utvrđeno činjenično stanje, primijenio članak 53. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19. i 22/20.; dalje: Pravilnik) i odbio tužbeni zahtjev. Potvrđuje stajalište tuženika o multifaktorijalnim uzrocima PTSP-a te zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 53. stavka 1. Pravilnika za priznavanje predmetne dijagnoze posljedicom ozljede na radu.

21. Tužiteljica nije prigovorila nalazu i mišljenju sudskog vještaka u dijelu u kojem je isti potvrdio stajalište tuženika da se depresivni poremećaj ne može povezati sa stresnim događajem te žalbom nije osporila ni presudu u odnosu na predmetnu dijagnozu. Stoga u ovom sporu odluka o dijagnozi depresivni poremećaj nije razmatrana.

22. Žalbene navode koji se odnose na sastav članova Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, odnosno na njihovu pristranost, tužiteljica je isticala i u prvostupanjskom sporu te je iste otklonio prvostupanjski sud valjanim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Okolnost što su članovi povjerenstva, kao i tužiteljica, zaposlenici tuženika, sama po sebi ne predstavlja razlog za izuzeće te tužiteljica, osim okolnosti da je sa dr. SK zajedno radila na poslovima koji se odnose na rad Skupštine Hrvatske liječničke komore, nije navela konkretni razlozi koji upućuju na postupanje članova liječničkog povjerenstva koje može dovesti u sumnju njihovu pristranost. Ovaj Sud ističe da je stajalište Europskog suda za ljudska prava da institucionalna pripadnost vještaka sâma po sebi ne ukazuje da je riječ o pristranim ili neobjektivnim vještacima (predmet Trbojević protiv Hrvatske, zahtjev br. 57228/13, presuda od 7. lipnja 2018.).

23. Također, s obzirom na to da iz sudskog spisa proizlazi da članovi Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda više nisu zaposlenici tuženika, ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud odustao od njihovog saslušanja.

24. Međutim, ovaj Sud ne nalazi uvjerljive i logički opravdane razloge za pravnu i činjeničnu osnovu koja je utvrđena u sudskom postupku u odnosu na ne priznavanje bolesti PTSP posljedicom priznate ozljede na radu nastale 26. travnja 2012.

25. Člankom 74. stavkom 1. ZUS-a propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

26. Člankom 83. stavkom 3. ZUS-a propisano je da ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

27. Prvostupanjski sud nije prihvatio zaključak sudskog vještaka da kod tužiteljice postoji oštećenje zdravlja, pod dijagnozom F43.1 koja je izravno nastala kao posljedica predmetnog događaja od 26. travnja 2012. Kao razlozi navode se da kvaliteta danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije dostatna za zaključak da je sudski vještak uzeo u obzir cjelokupnu dokumentaciju spisa jer se u svom nalazu i mišljenju prvenstveno u postavljanju dijagnoze PTSP rukovodio anamnestičkim podacima pojedinačno naznačenih nalaza tužiteljice, a bez detaljnog obrazloženja kliničkih nalaza. Također je zaključio da je kontradiktoran iskaz da je dijagnoza PTSP-a potvrđena 29. kolovoza 20212., budući da je na izričit upit tuženika o tome da li klinički nalaz u nalazu od 29. kolovoza 2012. sadržava obilježja PTSP-a sudski vještak iskazao da taj nalaz to ne sadrži. Ocjenjuje da je sudski vještak zanemario okolnosti konkretnog događaja, odnosno da se radi o verbalnom napada na tužiteljicu 26. travnja 2012., kao i daljnje životne i zdravstvene okolnosti tužiteljice o kojima postoji dokumentacija u spisu.

28. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenje novog sudsko medicinskog vještačenja po sudskom vještaku specijalisti psihijatru kao nepotrebno i neekonomično te suprotno načelu učinkovitosti spora iz članka 8. ZUS-a. Također je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje osobe koje ja u ime HZJZ-a sastavila nalaz i mišljenje jer ima uvid u cijeli navedeni nalaz i mišljenje kao jedan od dokaza pribavljen u postupku odlučivanja o predmetnoj upravnoj stvari.

29. S obzirom na citirane odredbe ZUS-a, kao i stanje spisa, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kada je već zaključio da kvaliteta nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije dostatna za utvrđenje odlučne činjenice te da postoji osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, trebao zatražiti mišljenje drugih vještaka, tj. trebao je usvojiti prijedlog tuženika za provođenjem ponovnog sudsko-medicinskog vještačenja po drugoj osobi vještaka. Prvostupanjski sud ne raspolaže stručnim znanjem i iskustvom koje je potrebno za utvrđenje odlučne medicinske činjenice, odnosno da utvrdi da je osporeno činjenično stanje u upravnom postupku pravilno utvrđeno. Upravo je zbog istog tog razloga prvotno prihvatio dokazni prijedlog i proveo sudsko- medicinsko vještačenje.

30. Ovaj Sud također ističe da je zadatak sudskog vještaka bio utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze bolesti dijagnoza F43.1 i F32.2 s priznatom ozljedom na radu. Za utvrđenje posljedice priznate ozljede na radu mora se raditi o bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija iz koje je vidljivo da je dinamika bolesti za koju je priznato takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Dakle, sudski vještak nije utvrđivao boluje li tužiteljica od PTSP-a, već je utvrđivao uzrok te bolesti. PTSP je tužiteljici dijagnosticiran i liječen od strane specijalista psihijatrije čije nalaze je sudski vještak koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja. Sudski vještak ne može preispitivati pravilnost postavljene dijagnoze niti kritički preispitivati kvalitetu nalaza specijalista u odnosu na sadržaj kliničkog nalaza.

31. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će primjenom članka 83. stavkom 3. ZUS-a odlučne medicinske činjenice utvrditi na temelju obnovljenog vještačenja s drugim vještakom, a imajući na umu okolnost da je tuženik takvo vještačenje predložio na ročištu od 22. studenoga 2024.

32. Stoga je ovaj Sud, u skladu s člankom 135. stavkom 3. ZUS-a točkom I. izreke poništio prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, dok je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbio žalbene navode kojima se pobija prvostupanjska presuda u dijelu kojim se odbija tužbeni zahtjev za poništenje zaključka tuženika od 12. srpnja 2021. te je odlučio kao pod točkom II. izreke.

33. U rješenju, poslovni broj: U-zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je shvaćanje da prema članku 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) nema mjesta donošenju odluke o troškovima žalbenog postupka u situaciji kada upravni spor još nije okončan i kada još uvijek nije poznato koja od stranaka je uspjela u sporu, bilo u cijelosti ili djelomično.

34. Stoga će o troškovima upravnog spora, kao i troškovima ovog žalbenog postupka biti odlučeno nakon okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom, ovisno o uspjehu stranaka u sporu u skladu s člankom 147. ZUS-a (točka III. izreke).

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić