Poslovni broj: Us II-184/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Zajednice ponuditelja HP, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Primovending d.o.o., OIB: 39287401734, Zagreb, Ulica kneza Trpimira 2, koju zastupa Vladimir Rađenović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, Jastrebarsko, Augusta Šenoe 2A/2, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 23/V, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12 i Binđo d.o.o., Ivanić-Grad, Majdekova ulica 17, zastupanog po opunomoćeniku Marko Kallay, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III, radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske, klasa: UP/II- 034-02/25-01/284, urbroj: 354-2/20-25-09 od 11. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi Binđo d.o.o., Ivanić Grad, naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.200,00 eura (tisićudvjestoeura) u roku od 60 dana, uz zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, ako tužitelj troškove spora ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja kao neosnovana (točka 1. izreke). U točki 2. izreke tog rješenja se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

2. Rješenjem tuženika od 11. srpnja 2025. se odbija žalba tužitelja protiv Odluke o odabiru, kojom je naručitelj HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb (dalje: naručitelj) za Grupu 3, u otvorenom postupku javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma s više gospodarskih subjekata, broj objave: 2024/S F05-0003261, kao ekonomski najpovoljniju ponudu odabrao ponudu ponuditelja Binđo d.o.o., Ivanić-Grad (dalje: odabrani ponuditelj), za Grupu 3 – Mehaničko čišćenje pružnog pojasa od raslinja i drveća PRJ Sjever i ponudu tužitelja (Zajednice ponuditelja), koja je objavljena u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (dalje: EOJN RH). Kriterij odabira je ekonomski najpovoljnija ponuda koja se određuje na temelju cijene (80 bodova) i broj djelatnika koje ponuditelj ima na raspolaganju za cijelo vrijeme trajanja pojedinačnog ugovora/pojedinačne narudžbenice za kvalitetnu izvršenje usluge s poimeničnim popisom istih (20 bodova).

3. Tužitelj je protiv osporenog rješenja podnio tužbu u kojoj iznosi razloge zbog kojih smatra da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje , odnosno izveo nepravilne zaključke u vezi činjeničnog stanja te pogrešno primijenio mjerodavne propise, a svi ti razlozi smatra da su doveli do donošenja nezakonite odluke. Dalje u tužbi tužitelj navodi kronologiju događaja te iscrpno opisuje tijek postupka i poduzetih radnji. Prije svega ustraje na prigovoru da odabrani ponuditelj (društvo Binđo d.o.o.) nije udovoljilo kriteriju za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta – obrazovne i stručne kvalifikacije, jer nema 30 djelatnika osposobljenih za rad i rukovanje strojevima i opremom nužnom za obavljanje traženih usluga. U tom pravcu tužitelj ustraje kod svih prigovora koje je već naveo u žalbi, a tumačenje tuženika i javnog naručitelja smatra proizvoljnim, odnosno arbitrarnim. Tužitelj ukazuje na točku 5.4.3. Kriterija za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, prema kojima gospodarski subjekt mora dokazati da ima potrebne ljudske i tehničke resurse te iskustvo potrebno za izvršenje ugovora o javnoj nabavi na odgovarajućoj razini kvalitete, tj. zahtijeva se da ima dovoljnu razinu iskustva, što gospodarski subjekt dokazuje odgovarajućim referencama iz prije izvršenih ugovora. Dodaje da navedene odredbe Kriterija za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta – obrazovne i stručne kvalifikacije treba povezati s točkom 5.4.2.3. koja propisuje da ponuditelj mora raspolagati s odgovarajućom opremom u svrhu izvršenja ugovora, koju treba imati u vlasništvu, najmu, leasingu (operativni, financijski), a koju mora imati na raspolaganju za cijelo vrijeme izvršenja usluga, a navodi koja je minimalna oprema i mehanizacija za Grupu 3. Smatra pogrešnom ocjenu tuženika da tužitelj pogrešno tumači navedene odredbe, jer navodi da je broj djelatnika direktno povezan s brojem jedinica određene opreme, iz čega slijedi zahtjev naručitelja da svih 30 djelatnika bude osposobljeno za npr. rukovanje motornom pilom ili motornim trimerom. Navodi da je, prema ocjeni tuženika, naručitelj odredio opći zahtjev da ponuditelj mora imati na raspolaganju 30 djelatnika osposobljenih za rad sa strojevima i opremom nužnom za izvršenje usluge. Dalje u tužbi tužitelj iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su zaključci i stajališta tuženika arbitrarni, jer smatra jedino logičnim da odabrani ponuditelj treba imati 30 djelatnika osposobljenih za rad i rukovanje s motornim trimerima, motornim pilama i drugom specifičnom vrstom opreme, a da odabrani ponuditelj nema traženi broj djelatnika. Tužitelj ukazuje i na primjenu načela javne nabave kod tumačenja kriterija propisanih u Dokumentaciji o javnoj nabavi (dalje: DoN), uključujući i načelo razmjernosti i transparentnosti, pri čemu daje osvrt na suštinu tog načela u postupku javne nabave. Dodaje da propisani uvjeti moraju biti razmjerni predmetu nabave, tj. povezani i primjereni s obzirom na vrstu, opseg i složenost nabave. Smatra da je s te osnove, pravno logično i prihvatljivo tumačenje koje je već iznio u žalbi, a ponavlja ga u tužbi. Dodaje da tuženik ignorira stvarnu funkcionalnu potrebu za dovoljnim brojem osposobljenih radnika, jer se u protivnom, prema mišljenju tužitelja, ne može kvalitetno i sigurno izvršiti predmet nabave. Dodaje i da tuženik za iznesene zaključke nije naveo konkretne i valjane razloge, tj. nije obrazložio zbog čega smatra da manjak osposobljenih radnika ne utječe na sposobnost izvršenja ugovora. Smatra da se tuženik u bitnom priklanja argumentaciji naručitelja i odabranog ponuditelja, pogrešno primjenjujući odredbe članka 280. stavka 4. i članka 290. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi. Dodaje i da tuženik zaključke temelji na izjavama javnog naručitelja i odabranog ponuditelja, a koji nemaju uporište u struci, niti razlikuje različitu namjenu i specifičnost opreme i mehanizacije potrebne za izvršenje konkretnog ugovora.

Zaključno, tužitelj smatra da odabrani ponuditelj nije dokazao prop isanu sposobnost, a niti je dokazao da ima važeću licencu za izvođenje radova koji su predmet nabave, u trenutku podnošenja ponude te donošenja Odluke o odabiru, odnosno da ispunjava uvjet propisan u točki 5.2.2.3. DoN-a.

Tužitelj dodaje da se naknadno izdanim rješenjem ne može dokazati da gospodarski subjekt ispunjava tražene uvjete u trenutku podnošenja ponude, a dodaje i da odabrani ponuditelj nije dostavio rješenje o upisu u očevidnik prijevoznika otpada sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom, već potvrdu o upisu koju je javni naručitelj prihvatio, protivno načelu jednakog tretmana. Tužitelj ustraje i na tvrdnji da mu je onemogućen uvid u dokumentaciju vezano uz drugu grupu radova u odnosu na koju nije sudjelovao u nadmetanju.

Konačno, tužitelj u žalbi ističe da je odabrani ponuditelj naveo iste djelatnike kao dokaz za obje grupe predmeta nabave, tj. i za Grupu 2, u kojoj je također odabran . Napominje da je ovlaštenje odabranog ponuditelja za prijevoz otpada isteklo 22. travnja 2025., tj. prije donošenja osporene Odluke o odabiru. Dodaje da je i u odnosu na pobliže navedenu opremu istekao rok valjanosti prije nego je donesena Odluka o odabiru u predmetnom postupku javne nabave.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji tužbu i poništi osporeno rješenje te o predmetnoj stvari donese odgovarajuću odluku. Podredno, predlaže da se održi usmena rasprava te tužitelja sasluša kao stranku u postupku. Tužitelj u tužbi traži i naknadu troškova postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom daje odgovor na sve tužbene navode, smatrajući da su u cijelosti neosnovani, pri čemu daje osvrt na svaki od navoda pojedinačno i ostaje kod svih razloga već navedenih u osporenom rješenju. Nastavno tuženik u odgovoru na tužbu iznosi iscrpne razloge zbog kojih se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže ga odbiti. Dodaje da odredbe DoN-a jasno propisuju kriterij u vezi potrebne opreme i mehanizacije za izvršenje predmetne usluge, a i minimalan broj djelatnika koji su osposobljeni za rad s pobliže navedenom opremom. Dodaje da sva oprema i strojevi neće biti korišteni istovremeno, jer bi samo pod tim uvjetima navodi tužitelja bili odlučni, ali da u protivnom za istaknute navode nema osnove, osobito uvažavajući način na koji se izvode radovi koji su predmet nabave. Tuženik zaključuje da se u predmetnom slučaju ne radi o manjku osposobljenih radnika koji bi utjecao na sposobnost izvršavanja ugovora, jer je odabrani ponuditelj dokazao da raspolaže s dovoljnim brojem djelatnika za koji je dostavio uvjerenje o osposobljenosti. Tuženik dalje u odgovoru na žalbu ističe da navodi koje tužitelj nije isticao u žalbi, ne mogu biti predmet ocjene niti u upravnom sporu, a u prilog tome se poziva na stajališta iznesena u upravnosudskoj praksi, u nizu pobliže navedenih presuda. Podredno, tuženik ističe da su bespredmetni tužiteljevi navodi kojima ukazuje na sličnost ili razliku u strojevima i osposobljenost djelatnika odabranog ponuditelja da rade s navedenom opremom. Dodaje da je odabrani ponuditelj u trenutku predaje ponude imao važeću licencu za izvođenje radova na pridobivanju drvnih, šumskih proizvoda, jer to proizlazi iz priloženih rješenja. Napominje i da iz javno dostupne evidencije prijevoznika otpada koju vodi Ministarstvo gospodarstva proizlazi da je odabrani ponuditelj uredno upisan te da je rok za produženje upisa 24. ožujka 2026. Tuženik nakon osvrta na sve tužbene navode pojedinačno, predlaže da ovaj Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva, sam riješi stvar u skladu sa člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i člankom 434. stavkom 4. Zakona o javnoj nabavi.

5. Naručitelj HŽ Infrastruktura d.o.o., zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu je potpuno suglasan sa zaključcima i pravnim stajalištima tuženika iznesenim u osporenom rješenju. Dodaje da je potpisivanje Okvirnog sporazuma u postupku, koji će nakon potpisivanja biti konzumiran, jer je mehaničko čišćenje pružnog pojasa neophodno za osiguranje sigurnosti prometa. Predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu u cijelosti.

6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Binđo d.o.o. Ivanić-Grad, u odgovoru na tužbu iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su tužbeni navodi u cijelosti neosnovani, a osporeno rješenje na zakonu utemeljeno. Dodaje da su žalbeni navodi ne samo neodlučni, već i nedopušteni u ovom stadiju postupka, kao i žalbeni razlozi, jer tužitelj nije izjavio žalbu na sadržaj DoN-a. Dalje u odgovoru na žalbu navodi da su djelatnici koje je ponudio za Grupu 2 i Grupu 3 različiti, što se može utvrditi usporedbom dvije (različite) Izjave s poimeničnim popisom radnika zainteresirane osobe, koje prileže spisu predmeta. Dalje u odgovoru na žalbu daje osvrt na broj radnika kojima raspolaže, kao i opremom u svrhu izvršenja ugovora, a što su već utvrdili naručitelj i tuženik. Dodaje da prema propisanom kriteriju u DoN-u broj radnika koji mora biti na raspolaganju (30 radnika) za Grupu 3 nije uvjetovan brojem strojeva, a iz cjelokupnog sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj očito ne razumije način dokazivanja kriterija sposobnosti, koji se dokazuju sukladno uvjetima propisanima u DoN-u. Dalje u odgovoru na tužbu zainteresirana osoba iznosi i druge razloge koji se tiču osposobljenosti poimenično navedenih djelatnika, a koji s obzirom na kompatibilna i komplementarna znanja i vještine mogu raditi sa strojevima različitog naziva, ali slične namjene. Dodaje da pobliže navedena mehanizacija omogućuje obavljanje tražene usluge, što znači da su strojevi funkcionalno gotovo identični, a svi tužbeni navodi u tom pravcu bespredmetni.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom zaključuje da ispunjava sve propisane kriterije, što je tuženik pravilno utvrdio tijekom žalbenog postupka, na temelju priležeće dokumentacije i javno dostupnih podataka.

Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a traži da mu tužitelj naknadi trošak sastava odgovora na tužbu u pobliže naznačenom iznosu, uz zateznu kamatu tekuću od dana donošenja odluke do isplate.

7. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), tužitelju je dostavljen dogovor na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba, a tužitelj se u vezi toga nije posebno očitovao.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno postupio kada je odbio tužiteljevu žalbu protiv odluke o odabiru, pri čemu je za takvu odluku dao valjane, iscrpno argumentirane razloge, utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

10. Naime, razmatrajući sadržaj tužbe, kao i odgovore na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba te dokumentaciju priloženu spisu predmeta, ovaj Sud nalazi da se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim iz razloga na koje tužitelj upire u tužbi. Tuženik je osporeno rješenje utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, a uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredaba Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", 120/16. i 114/22. – dalje: ZJN/16.) i DoN- a, osnovano je zaključio da ponuda odabranog ponuditelja udovoljava svim kriterijima propisanima u DoN-u, uključujući i propisane kriterije u vezi traženog broja djelatnika koje odabrani ponuditelj ima na raspolaganju, kao i opremu i mehanizaciju potrebnu za kvalitetno izvršenje predmetne usluge.

11. Iz sadržaja zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda proizlazi da je naručitelj, prethodno donošenju Odluke o odabiru, razmotrio sve kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, propisane u točki 5.4.3.3. DoN-a, tj. da ponuditelj za kvalitetno izvršenje usluge mora imati na raspolaganju za cijelo vrijeme trajanja ugovora dovoljan broj djelatnika, odnosno minimalno 30 djelatnika za Grupu 3. Dodaje se da je odabrani ponuditelj u očitovanju na žalbu naveo da za Grupu 3 ima na raspolaganju 36 radnika , a da će za izvršenje usluga i radova za Grupu 2 koristiti 56 radnika, uvažavajući zabranu propisanu u točki 5.4.3.3. DoN-a, prema kojoj ponuditelj ne smije iste djelatnike koristiti kao dokaz za više grupa predmeta nabave, tj. ne smije se s istim popisom djelatnika javiti na više grupa. Iz izjave o broju djelatnika od 15. siječnja 2025. (za Grupu 3) proizlazi da je poimenično navedeno 36 određenih djelatnika, a iz izjave o broju djelatniku koju je odabrani ponuditelj dostavio za Grupu 2, proizlazi da je poimenično navedeno 56 djelatnika. Usporedbom tih izjava i podataka koje sadrže je utvrđeno da se ne radi o istim djelatnicima.

12. Tuženik je također pri ocjeni osnovanosti žalbenih navoda utvrdio da je naručitelj tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda dodatno provjerio sve podatke navedene u ponudi odabranog ponuditelja, zbog čega nije bilo razloga za sumnju u istinitost dokaza koje ponuda odabranog ponuditelja sadržava, a posebno je obrazložio razloge za zaključak da prema točki 5.4.3. DoN-a, broj radnika koji mora biti na raspolaganju nije uvjetovan brojem strojeva kojima mora raspolagati odabrani ponuditelj za cijelo vrijeme trajanja ugovora. Dodaje i razloge zbog kojih je ocijenio da je odabrani ponuditelj udovoljio zahtjevu naručitelja iz točke 5.4.2.3. DoN -a, a i točki 5.4.3.3. Dalje u obrazloženju osporenog rješenja tuženik navodi da je odabrani ponuditelj za radnika HPC dostavio Uvjerenje o osposobljavanju, klasa: 602-07/19-06 iz kojeg proizlazi da je radnik osposobljen za rukovanje hidrauličkom dizalicom.

Tuženik je, kod ocjene osnovanosti žalbenih navoda uvažio sve mjerodavne odredbe materijalnog prava, uključujući i članak 280. stavak 4. ZJN-a/16. i članak 290. stavak 1. ZJN-a/16.

13. Iz cjelokupnih podataka spisa koje prileže dva rješenja Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije (rješenje od 6. prosinca 2024. i rješenje od 10. veljače 2025.) proizlazi da je odabrani ponuditelj i u trenutku predaje ponude, a i nakon toga, odnosno u trenutku donošenja Odluke o odabiru imao važeće odobrenje za izvođenje radova na pridobivanju drvnih šumskih proizvoda, odredbama Zakona o šumama te točki 5.2.2.3. DoN-a. Dodaje se da je odabrani ponuditelj bio upisan u očevidnik prijevoznika otpada sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", 142/23.). Prije donošenja Odluke o odabiru naručitelj je zatražio dostavu ažurirane popratne dokumentacije, utvrdivši da je odabrani ponuditelj dana 24. ožujka 2025. produžio ovlaštenje za prijevoz otpada, zaključno do dana 24. ožujka 2026., što proizlazi iz preslike Evidencije na dan 2. lipnja 2025., koju je odabrani ponuditelj dostavio u prilogu očitovanja. Dakle, iz javno dostupnih podataka (Evidencija prijevoznika otpada) proizlazi da je gospodarski subjekt Binđo d.o.o. uredno upisan, a rok za produženje upisa je 24. ožujka 2026. S time u vezi tuženik navodi da okolnost da je dostavljen dokument "potvrda", a ne "rješenje" ne utječe na zakonitost postupanja naručitelja, jer je odlučna svrha zbog koje je naručitelj tražio pojedini dokument, u konkretnom slučaju potvrda upisa u odgovarajući očevidnik, ispunjena.

Konačno, ocjenjujući žalbene navode, tuženik je utvrdio da je naručitelj zakonito postupio kada je prihvatio kao vjerodostojan i važeći dokaz sukladnosti opreme (roto sjekača) s propisanim tehničko-sigurnosnim zahtjevima, a za takav zaključak je dao valjane i dostatne razloge.

14. Iz naprijed iznesenog slijedi da je tuženikovo rješenje doneseno u granicama zakonom propisanih ovlasti, jer je tuženik za svoju odluku naveo obrazložene razloge i time je postupio u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.). Prema ocjeni ovog Suda tuženik je dao iscrpnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio kod ocjene osnovanosti žalbenih navoda tužitelja, a te razloge ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Dodaje se i da obrazloženje razloga na kojima je tuženik utemeljio osporeno rješenje ima uporišta u podacima spisa, temelji se na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

15. Tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih na drugačiji način tumači, pri čemu daje svoj osvrt na ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku i interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što ne utječe na ocjenu zakonitosti tuženikovog rješenja. Također se dodaje da ovaj Sud nije ocijenio potrebnim održati raspravu u predmetnom upravnom sporu, što tužitelj podredno sugerira u tužbi. Predmetni spor je riješio bez rasprave, utvrdivši da u ovoj stvari ne postoje sporna činjenična i pravna pitanja koja bi bilo potrebno raspraviti u upravnom sporu, već da tužitelj u bitnom tužbenim navodima osporava način primjene materijalnog prava od strane tuženika i ocjenu priloženih dokaza, koji su prema utvrđenju ovog Suda pravilni, a što tužitelj tužbenim navodima nije uspio osporiti.

16. S obzirom na način na koji je predmetna stvar riješena i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, valjalo je i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora odbiti kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a. Na temelju te zakonske odredbe je zainteresiranoj osobi Binđo d.o.o., Ivanić Grad, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 eura, sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23.).

17. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o trošku (točka II. i III. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a odluka kojom su troškovi spora priznati zainteresiranoj osobi obuhvaća i zatezne kamate, sukladno odredbi članka 144. stavak 4. ZUS-a.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan