REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1800/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB: 75422440757, Ogulin, Ivana Gorana Kovačića 14, kojeg zastupa punomoćnik Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Vončinina 3, Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-141/2025-2 od 22. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2075/2019 od 6. prosinca 2024., na sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-141/2025-2 od 22. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2075/2019 od 6. prosinca 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.585,28 EUR sa zateznim kamatama i troškom postupka.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. al. 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), koje propisuju da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju, ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (al. 1.) ili - ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu (al. 4.).
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1. Je li sud postojanje suodgovornosti na temelju čl. 1107. st. 3. ZOO dužan utvrditi u izreci presude, u postupku regresnog potraživanja jednog sudužnika (suštetnika) prema drugom, ako solidarnost nije bila predmet spora u kojem je oštećenik potraživao naknadu štete od štetnika koji se nastoji regresirati?
2. Ako sud o prigovoru presuđene stvari, prigovoru nerazumljivosti tužbe, prigovoru nedostatka aktivne legitimacije i prigovoru promašene pasivne legitimaciji, koji prigovori predstavljaju smetnje za daljnji tijek postupka, nije donio posebno obrazloženo rješenje prije nego što je donio odluku o dokaznim prijedlozima, niti je u izreci presude o glavnoj stvari rješenjem odlučio o prigvorima, već je o prigovorima odlučio kao o prejudicijlanom pitanju u obrazloženju presude, je li sud takvim postupanjem s obzirom na čl. 288. st. 3. ZPP i čl. 289. ZPP onemogućio tuženiku raspravljanje u postupku?
3. Je li sud s obzirom na istaknuti prigovor nerazumljivosti tužbe i čl. 5. st. 4. ZPP onemogućio tuženiku raspravljanje u postupku donošenjem „presude iznenađenja“ ako tužitelj u tužbi nije naveo pravnu osnovu spora, niti se je ista mogla utvrditi iz tužbe, te ako sud nije objavio predmet raspravljanja sukladno čl. 294. ZPP, i ako sud nije prije početka raspravljanja o biti stvari donio odluku o tuženikovom prigovoru nerazumljivosti tužbe?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 16.600,18 EUR koji je tužitelj platio po osnovi troškova obavljenih radova naloženih točkom I. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/2015-60 od 23. svibnja 2016., glavnice i troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama određenih točkama II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude te troškova (punomoćnika, sudskih pristojbi i vještačenja) koje je tužitelj imao u predmetima Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/15 i R1-77/12 po osnovi suodgovornosti za nastalu štetu na obiteljskoj kući S.
6. Prema ocjeni revizijskog suda, pitanja koja u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tuženik nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. i 4. ZPP-a. Prva dva pitanja problematiziraju sadržaj izreke prvostupanjske presude. Sadržaj izreke prvostupanjske presude propisuje odredba st. 3. čl. 338. ZPP-a tako da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333.). Nadalje, sudska praksa koju tuženik dostavlja uz prijedlog za dopuštenje revizije ne može se primijeniti na predmetni spor, a s obzirom na to da se u tri navedene odluke uopće ne radi o zahtjevu za isplatu po osnovi suodgovornosti za nastalu štetu (Rev-2212/88, Rev-1548/88 i Rev-439/99). Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-439/1999-2 od 3. prosinca 2002. proizlazi da je predmet spora utvrđenje ništavosti ugovorne klauzule o ugovorenim kamatama (84% godišnje) i zateznim kamatama (360% godišnje), u ugovoru o kreditu koji je tužitelj zaključio s tuženikom pa je jasno da stajališta u toj odluci nije moguće pravno i činjenično usporediti s predmetnim sporom. Također, niti pravno stajalište izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1133/2022 od 30. kolovoza 2023. ne koincidira s činjeničnim i pravnim utvrđenjima iz konkretnog slučaja. To stoga, što je u konkretnom slučaju, tuženik iz ovoga postupka kao treća osoba bio obaviješten o predmetima Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn- 44/15 i R1-77/12 zbog čega je zasnovan intervencijski učinak pravomoćne presude od 23. svibnja 2016. u odnosu na tuženika u ovom parničnom postupku u kojem se utvrđivala samo tuženikova suodgovornost za štetu, odnosno samo omjer tuženikove subjektivne odgovornosti za štetu koji omjer je utvrđen građevinskim vještačenjem (50%) za razliku od činjeničnog utvrđenje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1133/2022 od 30. kolovoza 2023. Trećim pravnim pitanjem tuženik upućuje na to da je u ovom predmetu drugostupanjska odluka donesena na temelju odredbe čl. 5. st. 4. ZPP-a, odnosno da se radi o takozvanoj „odluci iznenađenja“ jer su prvostupanjska i drugostupanjska odluka donesena na pravnoj ocjeni spora iako je tuženik već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nerazumljivosti tužbe. Međutim, sudovi su pozivom na odredbu čl. 186. st. 1. i čl. 186. st. 3. ZPP-a utvrdili da tužba sadržava određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106.) i odbili tuženikov prigovor (toč. 7. prvostupanjske i toč. 23. drugostupanjske presude). Stoga drugostupanjska presuda ne predstavlja tzv. presudu iznenađenja iz čl. 5. st. 4. ZPP-a, a odluke ovog suda na koje se tuženik poziva (Rev-946/82 i Gž-3/99) nisu odgovarajuće, budući da se odnose na drugačije činjenične i pravne okolnosti od ovih u predmetnom postupku.
7. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
