Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                                                  Poslovni broj: 12 Gž-523/2023-2

 

1

 

  Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

 

 

 

 

 

 

 

             

Poslovni broj: 12 Gž-523/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB: , zastupane po O. državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravnom odjelu, , protiv tuženika D. Ž. iz G. …, OIB: , zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz B., , radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2259/2022 od 16. veljače 2023., dana 3. prosinca 2023.,

 

r i j e š i o    j e 

             

              Uvažava se žalba tužiteljice R. H., ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2259/2022 od 16. veljače 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno  označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Određuje se prekid ovog parničnog postupka do donošenja odluke V. suda R. H. u predmetu broj Revd-1440/2021, a radi pravnog pitanja koje je odlučno i za ovaj predmet.

II. Postupak će se nastaviti kad V. sud R. H. donese odluku u predmetu broj Revd-1440/2021 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak toga postupka."

2. Protiv citiranog rješenja              žalbu je izjavila tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Ističe kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku za određivanje prekida postupka. Naime, prema navedenoj odredbi sud će prekid postupka odrediti ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, što znači da posrijedi mora biti odlučivanje o egzistentnosti nekog prava ili pravnog odnosa koje predstavlja samostalnu pravnu cjelinu i ne smije već biti pravomoćno riješeno po drugom nadležnom tijelu ili sudu. Navodi kako se sudska praksa već izjasnila u pravomoćnim odlukama u pogledu opsega vraćanja u istovrsnim pravnim i činjeničnim predmetima stjecanja bez osnove, odnosno da bruto plaća predstavlja imovinu radnika i postoji obveza vraćanja iste. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da su navodi žalbe neosnovani te da je sud prvog stupnja pravilno i zakonito odredio prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u istoj pravnoj stvari što je u interesu stranaka i ekonomičnosti postupka. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u istovrsnom pravnom predmetu dopustio reviziju o kojoj još nije odlučeno pa je svrsishodno da se sačeka odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske kako bi sudovi imali uputu kako postupati u daljnjem tijeku postupaka. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz spisa predmeta slijedi da tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom protiv tuženika traži isplatu iznosa od 79.069,24 EUR (595.747,16 kuna) na ime stečenog na temelju osnove koja je otpala. Svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženiku temeljem presude Općinskog suda u Zadru broj P-2708/10, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1134/13, putem Financijske agencije isplatila iznos od 78.960,40 EUR (594.927,16 kuna) te trošak provedbe ovrhe u iznosu od 108,83 EUR (820,00 kuna), a da su navedene odluke ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-858/13 čime je otpala osnova na temelju koje je tuženik stekao predmetni iznos. Polazeći od činjenice da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo stajalište u predmetu Revd-1440/2021, te rukovodeći se načelom ekonomičnosti postupka, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za prekid postupka temeljem čl. 213. i 215. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP).

6. Naime, iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd-1440/2021-2 od 30. ožujka 2021., proizlazi da je istim dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-244/20-2 od 19. svibnja 2020. radi pravnog pitanja koje glasi: "Da li u slučaju kada je poslodavac kao ovdje tužitelj kao obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa, poreza i prireza na plaću iste po pravomoćnoj presudi radi isplate razlike plaće neposredno uplatio na račun Republike Hrvatske, odnosno Državnog proračuna Republike Hrvatske, a ne neposredno radniku kao ovdje tužitelju, isti radnik nakon ukidanja pravomoćne presude radi isplate razlike plaće po odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pasivno legitimiran pored obveze vraćanja uplaćenih mu neto iznosa plaće i zakonskih zateznih kamata s osnova stjecanja bez osnove i na vraćanje iznosa doprinosa, poreza i prireza koji su uplaćeni Republici Hrvatskoj, odnosno Državnom proračunu Republike Hrvatske jer te iznose tuženik, ovdje radnik nikada nije primio ili je u obvezi vraćanja isplaćenih doprinosa, poreza i prireza na plaću pasivno legitimiran sam tužitelj - Republika Hrvatska kao obveznik obračunavanja i isplate istih doprinosa, poreza i prireza?“

7. Iz odluke Općinskog suda u Zadru broj P-2708/10, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1134/13, proizlazi da je predmetom spora u toj pravnoj stvari bio zahtjev za isplatu iznosa koji se odnosi na neisplaćene dodatke na plaću i prekovremeni rad.

8. Odredbom čl. 213. st. 1. ZPP, propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).

9. Međutim, pogrešno je sud prvog suda smatrao da se radi o prethodnom pitanju za donošenje odluke u ovoj predmetnoj parnici. Naime, pitanje da li je tuženik dužan vratiti samo neto iznos plaće s kamatama ili i doprinose, porez i prirez, ne predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP, već se radi o primjeni materijalnog prava, pa slijedom toga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 213. ZPP za prekid postupka, niti je ostvaren koji od razloga iz čl. 212. ZPP za prekid postupka.

10. Za istaknuti je da odredbama čl. 213. i 215. ZPP nije propisano da se postupak može prekinuti do zauzimanja konačnog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pojedinom pravnom pitanju, te da odluke u predmetima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je izjavljena revizija nisu prethodno pitanje za ovaj postupak u smislu čl. 12. ZPP.

11. Stoga je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje temeljem odredbe članka 380. toč. 3. ZPP.

             

U Zadru 3. prosinca 2023.

 

 

 

 

 

Sutkinja

 

 

Franka Zenić, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu