REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2006/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o. sa sjedištem u Republici Sloveniji, Ljubljana, Dunajska 169, OIB:98945217169, kojeg zastupa punomoćnica Irena Čaček, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić, Lović i Lalić u Zagrebu, protiv prvotuženika ĆP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ines Ferlin, odvjetnica u Umagu, radi utvrđenja prava vlasništva i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-499/2023-2 od 17. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama broj P-535/2020-29 od 11. studenog 2022., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-499/2023-2 od 17. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama broj P-535/2020-29 od 11. studenog 2022., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, polazi od pogrešnog zaključka da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci bez obrazloženja otklonio primjenu materijalnog prava na koje se pozivao tužitelj te da se nije pozvao na konkretne odredbe materijalnog prava primjenom kojih je odlučeno o tužbenom zahtjevu. To stoga jer obrazloženje pobijane drugostupanjske odluke sadrži i određeno naznačene i jasne razloge za primjenu konkretno navedenih odredbi materijalnog prava na temelju kojih je donesena odluka u ovom predmetu.
3.2. Odgovor na drugo i treće pravno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Okolnosti koje su u ovom predmetu utjecale na zaključak suda, da se iz dokaza koje je prvostupanjski sud, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, odbio izvesti (saslušanje svjedoka djelatnika tužitelja, uviđaj na licu mjesta te geodetsko vještačenje), ne može utvrditi odlučna činjenica (je li i u kojem dijelu sporna nekretnina procijenjena u temeljni kapital društvenog poduzeća Mercator – konditor, proizvodnja peciva in slaščic, sada trgovačkog društva Zmajčkov butik d.o.o.), specifične su za ovaj predmet. Slijedom toga iz pobijane odluke proizlazi ocjena konkretnih okolnosti ovog predmeta, ali ne i shvaćanje koje bi bilo relevantno za ono što je odlučno za dopuštenost revizije i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.3. Četvrto pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je odgovor na isto sadržan u odredbi čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
4. Odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu, pa stoga nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pravna pitanja.
5. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su nižestupanjski sudovi povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija) u kojem je sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku treba navesti kako se sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Nižestupanjski sudovi su u obrazloženjima presuda odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, presude su detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
6.1. U odnosu na navode tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.2. Nadalje, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelj je aktivno sudjelovao, zastupan po punomoćniku odvjetniku, bilo mu je omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje niti da je povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu i pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno čl. 26. Ustava.
6.3. Glede navoda tužitelja koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, treba navesti da se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
