REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3729/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MIRAMARMI S.R.L. iz Republike Italije, 36070 San Pietro Mussolino, Via del Molto 10, OIB: 91071245589, kojeg zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu, Sukoišanska 4, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, Podružnica Split, iz Splita, Varaždinska 54, kojeg zastupa punomoćnik Rinaldo Mešin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Splitu, Varaždinska 54, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3318/2024-6 od 9. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2023-5 od 28. lipnja 2024., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3318/2024-6 od 9. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2023-5 od 28. lipnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio slijedeća pitanja:
"Je li tužitelj dužan navesti po kojem osnovu potražuje naknadu štete? Je li sud vezan osnovom odgovornosti koju je tužitelj naveo?
Je li se u konkretnom slučaju zbog pretjeranog formalizma izgubio smisao prava tužitelja na pristup sudu?
Postavlja se i pitanje je li se tužitelju koji djelomično uspije s tužbenim zahtjevom uvijek trebaju dosuditi tzv. nužni troškovi – sudske pristojbe, te vještačenja bez kojih se predmet ne bi mogao meritorno riješiti?".
3. Nadalje, tužitelj u prijedlogu još navodi da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, pa da je time došlo do povrede prava tužitelja zajamčeno čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se prva tri pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer iz sadržaja postavljenih pitanja i cjelokupnog obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da istima u stvari tužitelj još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom (drugostupanjskom) presudom te na taj način pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost iste. K tomu, iako već zbog navedenog nije odlučno, treba reći, da uz prva tri pitanja tužitelj nije naveo razloge zbog kojih bi ista bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a što je bio dužan učiniti (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP). Stoga, u svakom slučaju, u odnosu na prva tri pitanja naznačena u prijedlogu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda i dopuštenje revizije.
6. Što se tiče četvrtog pitanja naznačenog u prijedlogu, a koje se odnosi na troškove polazeći od toga da je pobijanom presudom o troškovima odlučeno na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP, ocjena je ovog suda da niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga što iz odluke ovoga suda na koju se tužitelj poziva u smislu razloga važnosti broj Rev 129/2021-2 od 16. veljače 2021. proizlazi da nije riječ o podudarnoj pravnoj situaciji kao u predmetom sporu. Prema tome, niti u odnosu na četvrto pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
7. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
