REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4631/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Kuharić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-479/2025-2 od 11. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3925/2024-39 od 27. veljače 2025., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-479/2025-2 od 11. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3925/2024-39 od 27. veljače 2025.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„i. Je li ugovorna odredba o zabrani raskida ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima?

ii. Ako tužitelj nije bio ovlašten na raskid ugovora je li osnovan njegov zahtjev povrata uplaćenog avansa kao učinak raskida ugovora iz članka 368. stavka 2. ZOO- a?

iii. Smatra li se sukladno odredbi članka 40. stavka 5. ZPP-a da je vrijednost predmeta spora nenovčanog dijela tužbenog zahtjeva i neodređenog novčanog zahtjeva u iznosu od 6.630,00 EUR ako niti tužitelj niti prvostupanjski sud rješenjem do zaključenja glavne rasprave nisu odredili vrijednost tog dijela nenovčanog zahtjeva? iv. Predstavlja li povećanje nenovčanog dijela tužbenog zahtjeva neuspjeh tuženika glede dokazivanje osnove i/ili visine zahtjeva?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pravno pitanje, predlagatelj ne dostavlja odgovarajuće razloge važnosti, obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova u konkretnom predmetu da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 599. stavka 2. ZOO-a za raskid ugovora, jer su se radovi toliko odužili da naručitelj više nije imao interes za ispunjenje ugovora.

4.2. U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje valja reći da pitanje troškova postupka ovisi o okolnostima svakog konkretnog predmeta. Nižestupanjski sudovi su donijeli odluku o troškovima postupka sukladno uspjehu stranaka u sporu uz obrazloženje da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

6. Tuženik u prijedlogu ističe kako su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud pogrešno primijenili odredbe materijalnog prava zbog čega mu je povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje. Međutim, iz ranije navedenih razloga predlagatelj nije učinio vjerojatnim pogrešnu primjenu materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97,113/00, 28/01, 76/10, 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) na koja se poziva u prijedlogu.

7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.

Zagreb, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek